|
Duleee,od srca ti hvala na Kamelotima,stigli živi , čitavi i usidreni:-)
mila moja, ti si ta nit, taj rijedak začin zbog kojeg i ova priča ima poseban ton i neizmjerno ti hvala na tom!
Na palubi broda „Prova“ ekipa se prosula,omara im opila sve žilice sustava.
-Ne moš maknut, ne moš dihat,ajme Jano pomagaj,liči rane i tabane.Ko je reka,pa poreka da jedrenje biće raj,đavla za rog ne povuka,di je više moru kraj?-čitav slomljen i po svoj dužini povaljan zavapi Trpko,a Jana brižna,kakvu rijetka majka daje nagnu nad njeg svoje ruke pa ga mazi, pa ga tješi misleć kako da mu daa uzdarje.
-A moj jado, ne znam kad će.Nemam na to odgovora,al ak želiš,daj mi reci bil ti pivca ledenoga?-
-Oču Jano,oču ,oču,de,pogledaj ove žulje,oče l sazrit pa dogorit,il da prste varin s ruke?-opet će žalosno on.
-Nije strašno kak izgleda,promijenit ću povoje-reče tiho,reče nježno pa se posla lati, krimomice na sat gledeć kolko ima sati.Ima Jana posla dosti, svi je redom zovu pa trk tamo,pa trk amo,od jutarca pa do mraka,nikad ne zna kad će kabinici svojoj odškrinuti vrata.
-Pluutam,pluutam uusidren ko sajlaaa,vrućee mi jee ,izdiiihat ćuu,žaloosna mii majkaaa-zatrumpeta sad svojim milozvučnim baritonom Versače da su ga mogli čut i stanovnici najdubljih ikad dubina,a kamoli neće ovi propelaši izvaljani po palubi uzduž i popriko ko ruža vjetrova satrvena u hero.
-Heeej Veselko-sad će Jana okrenuvši se bokom tam di je njegova strana:-a što tebe muči pa tako zajaučii?!-
-Herc me muči,herc me tuče,puham,puuham pa izduhaam.Rekla Mirta;.dihaj,dihaj pa izdihaj, pa izdihaj ,pa udihaj.Umal Jano zaozbilj ne bi zadnji izdihaj-kaza Veljo pa zakoluta očima ono; SI-SZ,JI-JZ,a iglica u kazaljci valmumetra poludila na čisto ,na čisto.
-Ajd,ajd,neće gromki u koprivu,znamo to i ti ja,bacaj se u krpe i vataj se sna.-
Sada mu je to već bila zapovijedna g-dur nota, bez pogovora u svoju kabinejtu Vele odcota.
-E sad, kako ovu šaku jada od igrača prometnut u tim plesača dok prvenstvo uvelike za ostale u pripremama?-glasno se upita Trpke.
-Fino,nije problem neki-otpiva mu Jana
-Pa kako fino kad ničeg nema, vidiš i sama-
-Pa reko ti ,nema frke,sutra letim u deželu,donesem ti sve što trebaš u jednu pjadelu,sam napiši spisak,eto mene do sutrice,eto mene rusulice.-odleprša Janimirka,a on osta onak...tak ,kak.
Nije trpjela sumnje ni u koga ,ni u što,kad ga ona odvalja,gotovo ti u gusto.Ode Trpko pravit spisak na osamu,na jarbolu.Od tud pogled širok ,lijep,misli čovik:
-Moj je svijet-
Eto njemu Ivanice,srca pola njegve duše,nosi dragom toč, njegov virni kalamoč.
-Oo sunašce moje milo,moje jidro i kormilo,ma ljubin ti sve po redu moja lipa morska vilo-i zagrli je ono muški i još više i još jače,a ona pak od silne sriće umal da i zaplače.
-Vidiš onu zvizdu gori?Astro mi je davno reka,mozak stane kad promisliš kolko je zvizda ta daleka-zabuljen u nebo mrsi Mile ono za se.
-Daaj,pristani svirat više,ko bi gori ,sad je doli,spušćaj škure( oči),dosta nam je bilo,biraj;glava ,ili pismo,ili jesmo ,ili nismo!-zagrmi sad Lukša Žveljarin na ovoga svoga Kanta.
Rade pak, izvalija se po konopima,ponavlja povijest nastanka i opstanka.Sprema je bidan završni ispit na koliđu pa mu je ovi predah ferijski doša ko majonez na pomfrtaljke koje je tako volija samlit.
-Poznato je da je tovar samo unajmljena beštija,ide tamo kud ga vodu,tegli koliko ga nakrcaju, za njega su sva plovanja jednaka,jednaka osim onoga na kojem je veći dil puta plova bez tereta s ljiljanima oko ušiju...valjda će jednoga dana i magarcima osvanut proljeće-zaključija je prvu čitabu čitanja i splova se u meko,ježii ga ,nisu konopi posteja.
-Šta je to šta u nama saanja,dok mi spavamo?Jesu li to sjećanja duše o tilu,ili ...-sad se javi i Ratko ne znajuć uopće koga bi i s kime od ovih svojih propelaša uvatija za razgovarat se o temi koja njega eto godinama muči...( nastavak slijedi )
|
