Jedne godine pri kraju prošlog stoljeća, na sasvim običan zimski dan, supruga i ja smo se se uputili preko granice u posjetu prijatelju. U Sloveniju u mjesto Potok, samo 2 km od graničnog prijelaza Brod na Kupi.
Moj prijatelj živi u Rijeci, ali često vikendom odlazi u starinu. Tada sam ga poznavao tek neko vrijeme (nekih godinu i par mjeseci ), ali sam znao da je veseljak i čovjek za feštu. Dobričina. Kako je tada on tek nedavno upoznao svoju djevojku, tako je to bila prilika za bolje upoznavanje i druženje.
Vrijeme je bilo hladunjavo, a temperatura tek nešto malo iznad nule. Taman da nam se, u bunkeru prijateljevog auta, pivo ohladi baš onako kako treba. Za razliku od okolice, u kući grijanoj na drva, nosili smo kratke rukave.
Sreća je da smo došli, jer, kako nam je napomenuo po dolasku, neće biti viška piva, koju bi, inače, morao vratiti u mali lokalni dućan. Društvo za ispijanje piva bilo je u punom sastavu. Otvorili smo boce i nazdravljanje je krenulo. Naravno, u moru najsmiješnijih zdravica kojih smo se mogli sjetiti, nazdravljanja svemu i svačemu, nazdravili smo i njegovoj djevojci koja ne pije alkohol, jer se nazdravlja osobi, a ne piću :)
I tako, riječ po riječ, uz jedno tonu smijeha i od davnina poznatu činjenicu da pivo ne popravlja samo raspoloženje već i apetit stigao je i trenutak kada je valjalo nešto i prigristi. Zameziti. Onako, usput. Red priče, red grickanja, red smijeha...
Nije nas ni pitao, nego kao da nam je pročitao misli, izvadio je friški bijeli kruh (još je bio vruć i kora mu je pucketala dok ga je rezao) iz male pekare u Brodu na Kupi, u kojoj peku najbolje žemlje koje sam ikad probao, ali o njima možda neki drugi put. Iskreno, mislio sam da bi mi, uz pivo, i sam kruh bio dovoljan, ali kad sam taj isti kruh probao sa zasekom, ta mi misao više nije padala na pamet. Kruh bez zaseke više nije imao smisla. Nikad. Bila je to ljubav na prvi zalogaj. Mislim na kruh, zaseku i sebe. Menage a trois, koji ću upražnjavati često, ali ne i prečesto da mi ne dosadi. Kad zaseki dodamo i savršeno ohlađeno pivo (i to na prirodnim načinom u bunkeru automobila) dobijemo čaroban spoj okusa koji drago nam društvo baci u jednostavan gastro-delirij.
Zaseka je, u stvari, prema receptu koji sam dobio od prijateljeve mame, vrsta paštete spravljena od slanine, češnjaka i svinjske masti. Priprema je brza i jednostavna - 300 g kuhane, pečene ili dimljene slanine narežemo na sitnije komade i sameljemo u mašini za meso (popularnoj flajšmašini), s nekoliko češnjeva češnjaka. Jednako dobar, a sigurno brži i jednostavniji rezultat možemo dobiti i korištenjem kuhinjskog multipraktika.
Kad je smjesa dovoljno usitnjena, tj. kada, da se moderno gastronomski izrazim, dobije finu kremastu strukturu, prebacimo je u zdjelicu i prelijemo otopljenom svinjskom masti. To se je radilo u stara vremena da bi zaseka mogla dulje stajati. Ja sam, osobno, izbacio mast i pojednostavio recept do kraja, jer zaseka i tako ne izdrži dovoljno dugo da se stigne pokvariti. Plane i nestane u trenu.
Uh... od ovog prisjećanja na uspomene i okuse sam baš ogladnio... Idem namazati malo zaseke na tostirani raženi kruh i sve zaliti pivom ohlađenim u podrumu. Pa i vrijeme je da se počne konzumirati zimska, jača hrana. Jučer je pao prvi snijeg :)
Oznake: hrana
