| < | veljača, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
online
...out of space
...il' ravno iz glave...
Spock
- Captain, life is not a dream.
Spock
- Captain, life is not a dream.
...tu pa tamo
ONA JE...
ona je
jedna što putuje
jedna što zamišlja
misli da zna
ona je
skriva svoje tragove
boje vjerno pakuje
ostavlja za kraj
pogledi
neki tuđi nemirni
kradu njene uzdahe
vežu njen dan
ona je
miris ruže nestaje
voli samo sjećanje
voli samo san
__________
plivaj djevojko
jer tvoje vode
uvijek putuju
tamo gdje drugi ne vide
kristalne kapi
tvojih očiju
__________
ona je
jedna što putuje
jedna što zamišlja
misli da zna
ona je
skriva svoje tragove
boje vjerno pakuje
ostavlja za kraj
pogledi
neki tuđi nemirni
kradu njene uzdahe
vežu njen dan
ona je
miris ruže nestaje
voli samo sjećanje
voli samo san
__________
plivaj djevojko
jer tvoje vode
uvijek putuju
tamo gdje drugi ne vide
kristalne kapi
tvojih očiju
__________
...ne znam kako, ali od nekih stvari nebo ostaje plavo... i prošle muze se vraćaju, pletu lagane, svilene šalove... žarko crvene boje postaju prolivene... a ženski glasovi svilu u paučinu pretvaraju... muzika ti ne dozvoljava pokrete... jer tvoje oči su sklopljene... prijevoz ti više nije potreban... ostani, jer ovdje ti je dobro, stvarno dobro...
...ponekad je dovoljno pojaviti se... i sve kockice biti će na mjestu... barem nam tako pokazuju... ali unutar kockica sve stvari su nešto drugačije... magnetične i privlačne bilo da su lijepe ili ružne... pratimo ih, gutamo, držimo na zidu... svijet nam stvaraju... poželimo da smo oni ili da smo s njima... bježimo iz svojih loše složenih kockica.... iako nemamo kamo pobjeći...
...prošao je tjedan... spor i neprimjetan... pomjerao sam stvari, pokušavao doći do kraja... ali vrhovi su ostali isti, možda malo drugačije raspoređeni... glumice promijenjenih lica zadržavale u osmijeh... nisam podizao pogled... sutra ću malo prošetati... treba mi ledenog zraka... kupiti nečiju uspomenu... staviti je među ostale...
...čudne biljke rasle su u mom vrtu... u početku nisam ni znao da su čudne... bile su lijepe, rosne, živih boja... pričale su, smiješile se, pjevale... mislio sam da su moje, da ih trebam paziti... mislio sam da će uvijek biti tu... i bile su, samo su pričale drugima, bile su lijepe za druge i otišle su drugima... a ja, još uvijek ih vidim... i znam da nikad nisu bile moje...