| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
online
...out of space
...il' ravno iz glave...
Spock
- Captain, life is not a dream.
Spock
- Captain, life is not a dream.
...tu pa tamo
ONA JE...
ona je
jedna što putuje
jedna što zamišlja
misli da zna
ona je
skriva svoje tragove
boje vjerno pakuje
ostavlja za kraj
pogledi
neki tuđi nemirni
kradu njene uzdahe
vežu njen dan
ona je
miris ruže nestaje
voli samo sjećanje
voli samo san
__________
plivaj djevojko
jer tvoje vode
uvijek putuju
tamo gdje drugi ne vide
kristalne kapi
tvojih očiju
__________
ona je
jedna što putuje
jedna što zamišlja
misli da zna
ona je
skriva svoje tragove
boje vjerno pakuje
ostavlja za kraj
pogledi
neki tuđi nemirni
kradu njene uzdahe
vežu njen dan
ona je
miris ruže nestaje
voli samo sjećanje
voli samo san
__________
plivaj djevojko
jer tvoje vode
uvijek putuju
tamo gdje drugi ne vide
kristalne kapi
tvojih očiju
__________
...umorne sjene kreću se platformom... nisam ni vjerovao da ovdje može postojati magla... lagano izvadih cigaretu, zapalih i svoj dim pridružih već ustaljenoj nevjerici... isprepleteni zvukovi nerazjašnjenih lica privlače mi pažnju... možda mi pomognu... već dugo sam na slijepom tragu... da bar ova magla hoće ulično svjetlo pokazati... i sjene uobličiti... da ih mogu uhvatiti... i okončati ovaj slučaj...
...nastali nakon čaše vina.... zar se sjećamo... pričaju nam, ali mi nikad ne pitamo... zaokupljeni sobom postajemo tragači... umorni lovci svoje sudbine... lakše je u paru... okružiti, smanjiti prostor, uzeti... i ponovno ostajemo izloženi... zatvoreni, ipak sretni ponekad... i što imamo: "par godina za nas"... i sve zbog čaše vina...
...nekako krenuh ulicom i sjetih se kako je to bilo nekad na zemlji... tragove je sunce pokazivalo... znao sam ići za njima... ova platforma koju je davno naselio jedan grad već davno pluta prostranstvima svemira... nada se da će ponovno naći mjesto... i njeni ljudi vješto stvaraju dan i noć, zemlju i sunce, vodu... i uredno idu na sanjanje iako dan i noć odavno ne postoji... nekako krenuh lažnom ulicom...
...da li vam ponekad prostruji neka toplina kroz glavu... u očima lagano valovi zaplešu, i imate potrebu da ustanete, prošećete, napravite nesvakodnevni pokret... tijelo u gibanje zmije pretvorite, kao da klizite prema gore... želite da trenutak vječno traje... ne, niste se oteli zagrljaju voljene osobe... ono što čujete je "samo" glazba...