I pogleda zvijer
lice ljepotice...
I ljepotica mu
umiri ruku.
I od toga dana
bijaše kao mrtav.
(iz filma: King KONG)
__________
Ljubav.
Možeš biti
najpametnija u svemiru...
no poletiš li
brodom koji ne voliš...
zbacit će te
bez imalo sumnje.
Ljubav ga drži gore
kad treba pasti...
i kaže ti da ga boli
prije nego zajeca.
Čini ga domom.
...ne znam kako, ali od nekih stvari nebo ostaje plavo... i prošle muze se vraćaju, pletu lagane, svilene šalove... žarko crvene boje postaju prolivene... a ženski glasovi svilu u paučinu pretvaraju... muzika ti ne dozvoljava pokrete... jer tvoje oči su sklopljene... prijevoz ti više nije potreban... ostani, jer ovdje ti je dobro, stvarno dobro...
...ponekad je dovoljno pojaviti se... i sve kockice biti će na mjestu... barem nam tako pokazuju... ali unutar kockica sve stvari su nešto drugačije... magnetične i privlačne bilo da su lijepe ili ružne... pratimo ih, gutamo, držimo na zidu... svijet nam stvaraju... poželimo da smo oni ili da smo s njima... bježimo iz svojih loše složenih kockica.... iako nemamo kamo pobjeći...
...prošao je tjedan... spor i neprimjetan... pomjerao sam stvari, pokušavao doći do kraja... ali vrhovi su ostali isti, možda malo drugačije raspoređeni... glumice promijenjenih lica zadržavale u osmijeh... nisam podizao pogled... sutra ću malo prošetati... treba mi ledenog zraka... kupiti nečiju uspomenu... staviti je među ostale...
...čudne biljke rasle su u mom vrtu... u početku nisam ni znao da su čudne... bile su lijepe, rosne, živih boja... pričale su, smiješile se, pjevale... mislio sam da su moje, da ih trebam paziti... mislio sam da će uvijek biti tu... i bile su, samo su pričale drugima, bile su lijepe za druge i otišle su drugima... a ja, još uvijek ih vidim... i znam da nikad nisu bile moje...