Moji dani....
Subota 30.06.2007.
Nakon samo 5 sati sna, odlazim na Zarečki krov na vaterpolo. U 11 sam bio na licu događaja i vidim da nema nikog. Blaga drama, mislim si. Mogao sam spavat još 2 sata bez problem. Ali šta je tu je. Pomažem malo oko svega i prolazi vrijeme oko 13 se konačno počelo igrat. Naš tim je igrao treću po redu utakmicu. I Igrali smo protiv pazinskih košarkaša koji su svi puni snage za razliku od nas J Inače sam ja uletio kao zamjena i moram priznat da sam jedva plivo. Vaterpolo je najteži sport kojega sam probo u životu. Izgubili smo 4:0 prvu utakmicu. Kasnije će se ispostavit da smo izgubili od finalsta! Poslje utamice mene je uhvatila totalna slabina. Igrao sam s uplaom mjehura i van bilo koje forme. Neznam nemogu opisat napor vaterpola nikome ko nije probao. Tako da sam tražio da me neko zamjeni u drugoj utakmici jer mi se nije dalo opterećivat mjehur jer sam imao krvavu mokraću i nisam se htjo više naprezat. (Inače krv u mokraći je od terapije koju sam imao u srijedu, prije malo više od godinu sam operirao karcinom na mjehuru i sve je prošlo ok samo što sam imao godišnju terapiju). Drugu utakmicu smo igrali s jako slabom ekipom i dobili 4:0. Ono čim se ponosoim je da je u našoj ekipi bila jedina cura koja je igrala na turniru i zabila je jedan od tih 4 komada! Zato bravo Ina!!! Nakon toga počela je brija na Zarečkom krovu tako da sam se prvi put nakon mjesec i nešto dana napio ko pravi. I baš mi je bilo odlično! Brija sa ekipom svojom i novima. Upoznali smo španjolke dvije i jednog frencuza. Španjolke dobri komadi! Sandra i Kerin neznaš koju biš rađe! Kao da čovjek gleda meksičke sapunice ! Uglavnom zajebancija i cuganje do 2, 2 i pol i onda doma jer su bili svi pre ubijeni od vaterpola koji je zaključujem najžešči sport od svih... |
- 03:05 -
Vaši komentari (0) -
#
