Moji dani....

Ponedjeljak 30.07.2007.

Danas je ustvari samo nastavak jučerašnjih muka. Kad sam se probudio bolili su me svi mišići i sve kosti. Mučnina tu i tamo. Kroz cijeli sam današnji dan pojeo nekoliko štapića, malo juhe i dvije hrenovke. A drugo mislim nebi ni podnio. Tako da mi je dan prošao na ležanje uz tv i depilne serije. Predvečer sam uspio uhvatit neku foru komediju na satelitu. Tad me i popustilo sve skupa po malo. Počeo sam se osjećat bolje. I vjeruje da će to sutra izgledat sve skupa puno bolje nego danas. Stvarno nemam ništa drugo za napisat za danas. Izdvojio bih jedino Blankino preskakivanje 206 cm! Što je novi državni rekord. Osvrnuo sam se na nju jer ju izuzetno cijenim kao sportašicu. Znam da ona mnogim djeluje pomalo arogantno (iz razgovora s prijateljima). Ali baš ta arogancija nju i tjera naprijed. Cura je određena za velike stvari. U mojim očima ona je oličenje izjave: da ako živimo svoje snove, onda svoje snove i ostvarujemo. Ona je nakon silnih problema sa štitnjačom i nakon operacije iste, ponovno došla na vrh! I to kojim stilom, kojim zamahom! A i svdja mi se kako je ostala cool na aferu kad se njena slika pojavila na netu. Sve to je prošla a izašla je samo jača! Svjetski je rekod na 209 cm i mislim da ako ju ništa ne sasječe, da je samo stavr vremena kad će preko te visine. Ja bi svakako volio da uspije, moje poštavanje ima već i sad! Bravo curo! Dream on your dream!!!

Nedjelja 29.07.2007.

Čim sam se razbudio i ručao krenuo sam odmah za Pazin. Pokupio sam Kokija, Nanija i Finčija i pičimo pravac Bale. U Balama kupanje, sunčanje, zajebancija. Pa cuga pa opet kupanje, sunčanje, zajebancija. Kad je sunce već počelo zalazit počeli smo se dogovarat šta ćemo dalje.. A kako je danas navodno pun mjesec, dogovorili smo se da ćemo ga ići gledat sa centra Istre. Prije toga smo svi skupa otišli nešto pojest na etradex. I po nabavku namirnica, za kasnije, za cetar. Kad smo konačno došli do centra Istre mjesec je bio prekriven oblacima. A kroz oblake je probijao jaki mjesečev sjaj, stvarajući svakakve čudne oblike. Najbolji oblik mi je bio ?, baš pravi i jasno vidljiv upitnik ? kao da nas je mjesec htjeo nešto pitat. Na račun upitnika je bilo full dobre spike. Za nekih sat vremena kad su oblaci nestali bilo je svijetlo kao u sred bijela dana. A tad su počele najžešće spike. Suzi je potakla temu: Ko bi koga od nas pojeo i na koji način bi ga pripremio za jest. Nevjerojatno... Al brzo su se svi ufurali.. Nakon toga je počela nova tema: Ko liči na koju životinju. Ja ličim na lasicu?! Poslje oko 2 smo otišli za doma. To počinju moje muke.. Počela me hvatat neka mučnina, a neznam od čega.. Pio nisam.. Jeo sam pizzu na etradexu i kladim se da mi je slabo od nje. Jer drugo nema šta bit, osim što je pun mjesec :). Baš mi nije dobro sjela. Doma sam se ispovračao i to u dva navrata, a kad sam legao spavat me i groznica oprala, ali nekako sam zaspao..

Subota 28.07.2007.

Nakon dugog spavanja, i iscrpljenosti od Motovuna sinoć, budim se pod grčevima. Sve me boli od sinoć. Naporna je bila noć. Kad sam došao sebi otišao sam pomoć starom na posao; Kasnije onda navečer sam čekao utamicu Osijeka koji danas igra u Varaždinu. I baš me držala neka nabrijanost. Slušao sam prijenos na radiju. Poveli smo iz penala u 45. minuti. Opet Babić kao prošli tjedan. U drugom poluvremenu onda puno uzbuđenja. Varteks izjednačio ali na kraju Osijek ipak nekako pobjedio golom Primorca. Hvala bogu da je napokon proradio i Primorac. Poslje utakmice išao sam kod Arba i Klare kod kojih je danas bila akcija branja lavande. Tamo je bilo masu ekipe, iz Rijeke i cijele istre oko 25 ljudi. Tako da sam bio tamo dok je trajala ta feštica. Do oko 2. Poslje toga kad su svi otišli doma ja sam skočio do Monvia na cugu s Martinom koja mi je MSN frendica. Dok sam čekao nju u Monviju sreo sam dvije simpa cure iz Zagreba, tete iz vrtića. Upoznali me ovi iz Zg-ekipe s njima. Tako da sam se zapričao s njima dok Tina nije došla. Kad je ona došla popio sam cugu s njim i krenuo doma. Već je bilo kasno dosta. Išao sam se odmorit jer sutra idemo valjda na more..

Petak 27.07.2007.

Imao sam super buđenje. Bude me Manuela i Mirela. Moja dva mala anđela. Sestrične moje. Jest da se nisam baš naspavao ali nije mi to bitno jer su me probudile one. Tako da sam se odmah našao u tom familijarnom filmu. Nakon ručka smo stric i ja otišli u grad da rješimo obaveze koje su još ostale. Trebali smo dić njegovu osobnu i još par sitnica vezanih uz kuću. Kad smo se vratili doma, oni su otišli na more, ja nisam. Ostao sam spavat da se odmorim malo, jer u suprotnom navečer ne bi bio za ništa. Spavao sam do oko 5 i pol. I bilo mi je super. I odmorio sam se i sanjario sam. Baš to volim, to sanjarenje u pol bijela dana. Ne sjećam se više sna ali znam da je bilo nešto ne realno dobro. Nakon sanjarenja vratili su se i famaly s mora. Pa smo skupa ručali. Oni pizze ja rižoto. Još sam se malo igrao s Manuelom i Mirelom i spržio im slike od prošlog puta kada su bili kod nas. Navečer je opet đir bio Motovun. Ali prije toga sam bio u pazinu u kaštelu poslušat neki kao latino band. No ništa posebno, zvučali su kao da neko pušta neki midi file na mobitelu kako je rekao kolega. Poslje svirke smo svratili do Belića , a danas je petak kokteli su u dijru. A Nani koktel majstor. Odličan Long Island i Mohito! Oko 23 smo Andjelo i ja krenuli za Motovun. Jedva smo našli mjesto za parkirat se. Već po tome se vidjelo kakva će gužva bit. Gore u Motovunu ludnica. Prvi dio večer sam poveo s Andjelom a ostatak sa kim god sam sreo. Od Karemen i Bubija i Joje i njihove ekipe iz ZG, preko skoro svakog koga znam iz Istre do mladih fotografskih nada, španjolki sa euroodiseje i njihovu ekipu i još mnogo više. Super mi je to, kako sam koga sretao su mi se vraćali filmovi od prošle godine, kako mi je bilo super u Zg s njima. Španjolke su me asocirale na vateropolo itd.. Sve je to rezultiralo sa time da sam doma stigao oko 7. Trebao sam ostat spavat s španjlcima tamo ali sam odlučio da mi je krevet draži;.I zaključio sam da mi je to previše. Mogao sam i ranije doć doma. Ovako sam baš bio premoren od cijelonoćne brije. Al neka, ispalito se.

Četvrtak 26.07.2007.

Dan kao dan je bio skroz dosadan. Surfanje netom chatanje s par ljudi. Poslije podne me zvao Koki dali bi se htjeo zaletit s njima u Rijeku a ja nisam htio jer mi dolaze stric i strina i Njemačke večeras.. I tako tapijarim i čekam njih, dok nam nisu javili da će doć jako kasno navečer. Sad su mi Koki i ovi već otišli pa se valja snać nekako za nešto drugo. Pa mi pada na pamet Maja. Zovem Maju i dogovaramo se za Motovun. Sat i pol poslje već smo bili tamo. Bilo nam j super! Zujali smo po Motovunu sretali poznate ljude i zajebavali se. Inače izrazio bi sve pohvale za ovogodišnji Motovun film festival. Bilo je puno manje gužve nego proteklih godina, što mi baš odgovara. Može se doć na šank i naručit piće bez polusatnog čekanja :) Čini se da se ekipa u motovunu konačno okrenula onome što je ustvari i bit festivala a to je FILM! Tako da sve pohvale. Nisamo danas bili dugo oko 4 ujutro sam već bio doma..

Srijeda 25.07.2007.

Nakon što sam se naspavao oko 10 i 30 me budi stari da sredimo stvari i da krenemo. Tako da smo se spakirali, čekali ručak, jeli, pozdravili se i krenuli doma. Za razliku od dolaska. Ja sam vozio baranjsko slavonsku dionicu do Starih hrastova pred Zagrebom. Baš mi je bila uživancija. Neznam kako i zašto ali stari je šutio skoro cijelim putem. Tako da sam se full uživio u vožnju, a bilo mi je skroz ugodno! Sve ravno, bez puno prometa, ugodno vrijeme.. Ma uživanje. Drugi dio je izvezao on. Kad smo stigli doma, raspakirali smo stvari. Malo sam prosurfao po novostima a poslje toga na jazz srijedu u Poreč! Danas na repertuaru Tammy McCann također jazz vokalistica! Više o njoj možete nać na http://www.tammymccann.com Tako tko je zainteresiran neka pogleda. Ja bi reko samo da mi je bilo super. Uživao sam, bila je odlična i cijeli njen sastav kojeg su sačinjavali naši ljudi. Jurica Karuza – klavir. Renato Švorinić – bass. Jadran Dučić Čićo – bubnjevi. Pohvale i njima. Poslje navečer kad sam se vratio doma, odigrao sam freeroll pokericu i digao drugo mjesto – 6 eura. Odlično mi ide u zadnje vrijeme i zadnji koji sam igrao bio sam drugi. Eto to bio bio i kraj avanture, čini mi se da će se sutra sve smirit. Izlasci i sve skupa..

Utorak 24.07.2007.

Utorak je ustvari samo nastavak problema sa kompom od Djurdice i Tibike! Najneugodnije što se moglo dogodit se dogodilo! U 10 ujutro nakon samo 4 ili malo više sati sna me budi baka da me treba Tibika hitno na telefon. Kao zvat će me tehničari iz telekoma da vide u čemu je problem. Sranje nemož ni spavat dalje, a sinoć nije bilo lako :) Tako da su me oni zvali, ja sam im objasnio i tu je kraj priče.. Za mene.. Poslje onako umoran razvaljen išao si kupit novine, i vidjet šta stari radi. Stari je renovirao salon od Djurdice. Super izgleda salon. Ja sam oko 2 trebao sa Hesom na bazene ali nisam mogao. Bio sam pre umoran. Tako da sam zaspao i spavao do oko 6. Tad sam trebao kod Renata, kojemu je danas trebao stić komp, da mu stavim Windowse i sve ostalo. No ni to nisam trebao jer im komp još nije bio stigao. Tako da sam skočio vidit salon pa s Hesom na pivo i pogledat utakmicu Dinama. Dinamo se jedva isčupao protiv Hazara na produžetke. A Koch je fenomen! No comment. Ulavnom dan je prošao odmarajući i tapijareći Poslje utakmice sam otišao doma gledao još malo tv i zaspao. Sutra krećemo doma.

Ponedjeljak 23.07.2007. (Nevjerojatni MAX-ADSL odnosno T-com, STRAŠNO!)

Nakon dizanja otišao sam se šišat kod Djurđice u salon. I tamo dok me je šišala me je zamolila da odem kod njih kući i da pogledam šta im se dogođa sa internetom. Navodno imaju ogromne račune preko 500 kuna, zadnji čak i 700. Tako da sam se zaletio do njih. I čim sam vidio max adsl d-link router sam si mislio. Shit nezaštićeni wireless. Katastrofa. Zadnji mjesec im se neko kačio i skinuo 33 GB prometa, a naplačuje se po 1GB = 20 kuna. Predzadnji im je skinuto 29 GB. A znam da njihov sin to nije napravio milijun posto. Tako da sam izgubio urednih 5 sati dok sam tražio tutoriale na internetu kako zaštit mrežu. Jer se u to baš i ne kužim. Tako da sam našao na t-portalu neka uputsva ali nisu ista za routere ostale i za njihov D-link. Zvao sam i podršku ALI oni NISU zaduženi za sigurnost vašeg računala. Žalosno, ne samo to, nego mi niko nije znao reć ni šta treba, osim skinite upustva na našim stranicama. A kad sam im rekao da uputsva nisu ista, kaže mi dečko neka platim nekog ko se kuži da me dođe zaštitit. Jadno! No ok, ali kako je žalosno da njih niko nije upozorio na to. Uzeli su ADSL od njih. Taj čovijek iz Hta je samo postavio router i nije ni spomenuo nikakvu zaštitu. A to su oni skupo platili, u tri mjeseca 1500 kuna. Strašno! Trebali su oni reagirat i puno ranije, ali jebiga ljudi su laici, pa ne kuži svi sve o kompu i ne moraju. I ajde nekako nakon što sa nešto naučio na netu uspio sam barem isključit wireless. Tako da im se niko nemože kačit a modem ide žičano. Dogovorio sam se sa Djurdicom i tiborom da im damo zahtjev na flat rate pa račun barem neće bit veći od 140 kuna. Pa su pristali na to pa sam to napravio. Izživciralo me što sam cijeli dan izgubio na tome. Ali barem sam nešto novo naučio. Poslje toga otišao sam sa Hesom i njegovom curom na piće. Bili smo u Candiju do oko 23:30 pa smo krenuli doma. Na putu za doma srećemo dvije kolegice od Hesove cure i ja im se pridružim. Super, nisam morao doma na spavanje. Otišli smo na benzinsku kupili 3 piva. Svakom jedno i vratili se u grad to popit. Pričao sam sa Ivanom i Tatjanom do oko 4 ujutro. Super zajebancija, super curke.. Pa onda doma na spavanje.

Nedjelja 22.07.2007.

Spavao sam do skoro 3 i svejedno se nisam odmorio kako treba. Dogovorili smo se sinoć da ćemo se nać u Osijeku u Akiju u 5. A ja još sav nikakav od dan ranije. I tako da me stari oko 5 odbacio do Osijeka na okupljanje pred tekmu. Čim sam došao uhavtio me Bero još na ulazu! Suzana ga dovela. Oni su sinoć imali svatove tako da je došao lud još od sinoćnih svatova. U Akiju se nakraju skupili svi osim Surovog i Valeta. Ludilo zajebancija! Ja sam tek nakon nekoliko bočica mineralne dolazio k sebi još od sinoć. Iz Akija onda selim u Palace pred stadion taman na još pivo prije utakmice. Utakmica je Osijek – Slaven Belupo. Prvo poluvrijeme ok! Zagrijavanje nakon duge stanke. Samo nikako zabit taj gol a bili smo bolja ekipa na terenu. Slaven kao da je bio izmoren od utakmice s Albancima. Čini mi se da je bila dobra koreografija al to će se vidjet na slikama. Drugo poluvrijeme ekipa luduje na novu navijačku stvar. Kaos baš je ritmična i plesna :) U drugom poluvrmenu poveli smo iz penala. I tako je ostalo do kraja. Iako je Slaven imao priliku dvije mislim da je danas pobjedila bolja ekipa. Nakon tekme pozdravio sam se s ekipom i onda doma. Zrile me prebacio u Beli. Večerao sam babine punjene paprike. Božanstveno! Kako su mi dobre, to nije normalno! Da živim kod babe dobio bi koju kilu sigurno. Ma stalno se dobro jede od kad smo došli...

Subota 21.07.2007.

Budim se nakon nekog lošeg sna, mokar. Znoj curi s mene na sve strane, nenaspavan skroz. I taman što sam se probudio, zove stari da budem spreman za koju minutu da trebam kumu da mu složim neku dobru konfiguraciju. Tako da sam, tek što sam se probudio, bio u autu na putu za Osijek. Stari sa zadatkom da kupi klimu a ja da Reantu složim komp. Renato i ja smo se dosta nalutali i nakraju nabasali baš na ono što smo tražili. HG spot. Tako da sam zajedno sa dečkom koji tamo radi složio odličnu mašinu za malo manje od 5 milja kuna. Po povratku doma stali smo u Bilju kod «Varge» na ručak. Konkretnije čobanac! Bio je odličan, kao uostalom i svaki put. Ja zadovoljan. Kad smo došli doma odamh je bio tamo i majstor koji je trebao montirat klimu. Problem je bio što uz klimu nisu bili priloženi nosači. Pa se tu počelo imrovizirat i ručno su se napravili odnosno zavarili nosači. A imam osjećaj da nije bilo starog da bi svi odustali. Subota, ovdje se nikome ne da radit. Sad bi pljuvao malo po mentaliteu ljudi ali neću. Samo ću reć da mi je jadno što svi kukaju a niko nebi prstom pomaknuo. Jedan primjer je kad smo došli prošli put stari i ja ovdje u Beli i trebali gumu zamjenit na autu a vulkanizer koji je privatnik nam kaže da se vratimo u ponedjeljak kad otvori.. Smiješno. A može si zaradit 100-200 kuna u 20 minuta. Ma no comment! Isto tako bi bilo i sa klimom. Nebi niko pomaknuo da nije bilo starog koji je reko da će sredit nosače što je na kraju i uspio zajedno sa susjedom Mijom. Kad se klima počela montirat ja sam prilegao. Počeo me ubijat umor od ne spavanja noć prije. A vrućina je nevjerojatna. Tako dam odspavao neko vrijeme, nekih 2-3 sata nakon čega mi je bilo super. Tako da sam vidio kraj montiranja, i još se popravila slavina dolje u vrtu. Nakon večere sam se spremio na brzinu za polazak u Osijek. Mijo i njegovi klinci su me prebacili do Osijeka do hotela Osijek. Tamo sam se našao s Lukom, Vargom i njegovom curom Leom. Ide se kod Lukine cure Bojane koja slavi rođendan. Tako da je počelo cuganje kod Bojane u stanu. Došli i Tomo i Ivana, Zoki tri frendice od Bojane i sestra njena. A u stanu nemoram ni reć kako je bilo vruće.. Nešto kasnije došao i Suri. Tulum za 5+! Zajebancije na pretek. Poslje stana zalitili smo se van u Tvrđu do topa gdje se nastavilo cuganje. Kad se već zatvaralo ostali samo Varga i ja. Kaos! Otišli još u koktel na piće i po povratku kuć u još jedan lokal. Onda oko 6 i nešto baš doma. Varga u stan ja na kolodvor. Tamo sam skužio da imam 20 minuta do vlaka. Otišao u city i pojeo si čobanac. Bio sam baš gladan. Poslje sam se jedva nekako dovukao od umora do kuće i legao u klimatiziranu sobu na spavanje. Milina!

Petak 20.07.2007.

U petak smo krenuli na put oko 15 ili 16 nisam ni sam siguran. Prije toga ujutro sam otišao sa starim pokupit auto. Klima rješena! Milina... Uživancija... Vrućina bye bye! Doma smo se onda klasično spremali pred put. Nosili smo babi i djedu kruške i to masu jednu krušaka. No imali smo jedan propust kad smo spremili kruške u auto zaboravili smo zatvoriti auto. Posljedica je da se navukao ogroman roj pčela na te kruške. Pa je bio cijeli show dok smo oslobodili auto od pčela i krneuli. Prvi dio puta sam odvozio ja. Do Križa. Stajališta kojih 60-70 kilometara od Zagreba. Stari je odvozio lakši dio puta. Do Belog Manastira do babe i djeda. Kad smo došli u Beli ja sam se čuo sa Hesom i otišli smo na pivo navečer. A bio sam solidno umoran. Od 7 ujutro sam bio na nogama. Neznam kad sam zadnji put ustao tako rano. Inače tad idem spavat... :) Tako da je bilo malo zajebancije i prepričavanja sa Hesom. Poslje na spavanje. Na spavanje koje to zapravo nije bilo. Ovdje u Baranji je takva suša. Ljudi kažuda se mjerila i temperaturaod 48 stupnjeva. Jebeno vruće. Kad smo mi stigli oko 22:30 temperatura je bila 32 na babinom termometru ispred kuće (koji je inače u hladu). Ma drama. Ali smo se stari i ja već dogovorili da idemo po klima uređaj dan ranije.

Četvrtak 19.07.2007.

Danas sam nakon buđenja odmah odnio auto kod mehaničara da mi rješi tu klimu. Jer sutra idemo na put a poludili bi bez klime. Nakon što sam ostavio auto tamo pokupio me stari kombijem i otišli smo na Motel na ručak. A vrućina ne izdrživa! Nevjerojatno nešto.. Polsje ručka doma i bacam se na net. Kad sam pročitao novosti bacio sam se na instaliranje modema na laptop koji ima instaliranu vistu. Nevjerojatno je šta sve nisam isporbao i koliko su mi pomagali ovi sa tehničke službe iz VIPa ali nema šanse. Ovaj usb modem jednostavno nije kopatibilan s Vistom uz sav skinuti dodatni softver i napor. Cijeli mi je dan prošao na to. Iz to sam gledao utakmice Slavena koji je pojeo Albance 6:2 i kasnije Hajduk koji je poveo super golom Hrgovića, ali su završili nerješeno 1:1. Po završetku utakmica sam se zaletio u grad do ekipa na cugu. Pričalo se o vidovitom Milanu i Simpsonima. Ako neko od vas još nije vidio vidovitog Milana, neznam šta čekate. Odite na Yobitu i ukucajte kao ključne riječi: vidoviti milan, vidoviti milan biseri... Čovijek je pre smiješan :) A od ekpizoda Simpsona smo prošli sve sezone, dosjećajući se najboljih fora. Tragedija je da sam moram ić spavat jer se rano dižem a nisam ni stvari spremio ni sredio se za put sutra.. Idem na 4-5 dana u Baranju i Osijek pa malo u Mađarsku u Harkanj na bazene.. 5 dana uživanja! kad svi bježe na more ja bježim s mora :) Tako da idućih nekoliko dana ništa od bloga. Ali ću si dokumetirat ferije i kad se vratim napisat izvještaj. Viva!

Srijeda 18.07.2007.

Danas nakon buđenja, sve se vrtilo oko klime. I to klime za auto. Prvo sam tražio autoelektričara na 5 različitih mjesta i na kraju sam završio tamo gdje sam i prvi put došao. Kod jednog dečka u Žminju. On me je pak uputio da odem u neki servis jer da mi je klima prazna (bez plina). I kad sam došao tamo čovijek mi je probao napuit klimu i skužili smo da je cijev negdje malo probušena. Tako da je to banana. I sutra moram auto odvest kod njega na servis u podne. Pa ćemo vidjek kako će stvari završit. Nadam se najboljemu. I na tu klimu mi je prošao skoro cijeli dan. Kad sam došao doma sam si pomislio kako bi bilo super zaletit se na more. Sad kad je prestala najveća žega. I nedugo poslje zvoni mobitel. Ole kolega zove na more i poslje na jazz koncert u Lapidarijum u Poreč! Danas je tamo na rasporedu bila jazz pjevačica Denise Jannah (USA ali u biti Surinam). Tako da smo prvo išli na kupanje! A more je zakon. Imali smo dva djira plivanja uz zajebanciju. Fora. Poslje kupanja na jazz. Ovaj cijeli jazz quartet + Denise je bio fora. Dobar ali i po ničemu posebno dobar. Kalsični jazz. Sviža mi se ženin glas i to što sam napokon čuo kontrabas kako treba. Na zandjim koncertima u Rijeci na kojima sam bio, bili su zagušeni pa čak iu solo izvedbama. Ovdje to nije bio slučaj. Koncert je bio ok za poslušat a mi smo nakon pauze čak i otišli doma. Zadovoljni sa onime što smo čuli. Doma sam se bacio na komp i nakon dugo vremena prijavio za turnir. Igrao sam turnir sa slobodnim upadom i na kraju bio 2gi od 62. ljudi. Skroz sam bio zadovoljan plasmanom. Malo mi je sreće falilo za prvo mjesto. Tako da sam dobio 6 Eura koje sam potom na cash gameu digao na 17 Eura ali i pao na nulu zbog nestrpljive igre. Drugi put strpljivije. Ovaj put sam sa 77 uletio u 1010. A znam da sam mogao prije bacit. To je to za danas... :) Nema baš humora kao jučer, ali ni nemora bit ovo je dnevnik :)

Utorak 17.07.2007.

Nakon buđenja havatam se laptopa i knjige koju sam počeo čitat. (knjiga je o pokeru, Harrington on hold'em vol I) Tako da mi je prvih par sati prošlo na čitanje knjige. Nakon kojeg je usljedio ručak sa starcima. Nakon ručka išao sam do grada staroj napunit auto gorivom i kupit pivo jer nam dolaze gosti. Radnici od starog skupa s njihovim ženama. Vraćam se iz grada i počinjem gledat utakmicu. Danas je Dinamo igrao svoju prvu utakmicu u kvalifikacijama za ligu prvaka i utakmica je završila 1:1. Ne želim ni jednu riječ potrošit više na utakmicu. Za vrijeme utakmic došli su nam i ti gosti, tako da je bilo s njima i spike i zajebancije. Onak na odrasliji način :) Nakon utakmice opraštam se od njih i zaletavam se do Pazina na piće. Hvatam Pepeta i Gogu. tako da je se počelo s njima. Spika prepričavanja jučerašnje večeri. Bilo mi je žao što nisam bio do grada jučer jer je Goga slavila rođendan! Kažu da je bilo ludilo! Nakon nekog vremena pridružuju nam se i Pončo i Koki a nakon njih Irina Pero i francuzi.. Francuzi koji su ovdje bili na sedam dana stvaranja i imali svoj koncert u petak. Nažalost to je bilo dok sam ja bio na Al di Meoli tako da ih nisam čuo. Ali danas je bilo fora s njima. Prepričavali su se događaji s policijom. Što je bilo umiranje od smijeha. A bilo je milijun priča. Al evoizdvojit ću jednu Irininu. Radnja je bila u rovinju kareri gdje se inače ne može i ne smije autom ići. Njena je neka ekipa uletila tamo i zabavljala se. Na što ima je došla policija sa neke službene večeri tako da su bili s kravatama. Nakon što su ih izvukli iz auta jedan je policajac primjetio da je još neko u autu i zavirio je unutra. A unutra je stavro ostao najpijaniji član njihove ekipe. Pa tad kad je policajac stavio glavu da vidi tko je ovaj ga je uhvatio za kravatu i zatvorio prozor sa zaglavljenom kravatom. Uz to je vikao: BJEŽITE IMAM GA!!! Koji smijeh! :)) Nakon toga još je tu bilo puno priče s francuzima. Jedini koji su iz banda ostali. David i cura. Nakon što su svi otišli doma. Ostali su francuzi i Šime, Pixi i ja. Kad su francuzi kretali doma David je nakratko nestao i zapričao se Ljuljom. Za to vrijeme Šime pita francuzkinju kojoj engleski nije baš naj dali ima cigaru i ona mu je da! Na što Šime njoj odgovara: "That are bad cigarets! They have you now.. eemm.. mm.. hm.. do you now what is OLOVO?" :)) Na tu spiku sam umro od smijeha.. Da cura sto posto zna što je olovo. :) Nakon nekoliko minuta francuzi baš odlaze i pozdravljamo se snjima a Šime ljubi francuzkinju u oba obraza i kaže joj: " That is normal in Croatia to hug and give bušić bušić.." :) Uglavnom jedna fora večer uz puno smijeha :) Sad sam doma i pišem ovo, možda još malo pročitam knjigu pa spavanje umorilo me tvo smijanje :)

Ponedjeljak 16. 07. 2007. (Children of man)

Kako mi današnji dan nije po baš ničemu poseban posvetit ću dobar dio posta filmu kojeg sam danas pogledao. Uglavnom sam većinu dana proveo na kompu, učeći raznim tutorialima kako kreirat web 2.0 ikonice u photoshopu. Brz mi je letilo vrijeme dok sam se igrao s tim. Pa malo pokera i druženja online. Pa malo druženja sa starcima. A navečer sam pogledao film "Children of man" redatelja Alfonsa Cuaróna. Naslovnica filma glasi: "No children. No future. No hope." Film pokazuje svijet u budućnosti. Godina je 2027. 18 godina se nije rodila ni jedna ljudska beba. čovječanstvo je dovedno pred rub. Ljudi iz Afrike i siromašnih zemalja sele u moćnije zemlje. Tako je i mjesto radnje Britanija u koju svi pokušaju ući. Junak filma je bivši aktivista Theodore Faron (Clive Owen), koji suočen duhovima iz svoje vlastite prošlosti, preuzima odgovornost i štiti možda jedinu buduću nadu čovječanstva. A to je jedna mlada trudna djevojka. Film je utrka njih da stignu majku i djete dovest na vrijeme do broda na kojemu je smješten "Human Project". Organizacija koja možda može pomoć da ljudi ponovno steknu mogućnost razmnožavanja. Neznam čak ni u koju bi kategoriju strpao film. Jest neka drama ali sa elementima sci-fi avanture, a na trenutke napet kao koji dobar triler. Na skali od 0-10 filmu dajem solidnu 8-icu! I svakako ga toplo preporučavam. U jednom trenu filma sam si baš zamislio kako bi bilo da 18 godina nema djece. Pa vjerojatno bi svijet izgledao totalno depresivno i agresino. A baš je takva atmosfera u pojedinim trenucima u filmu. Nakon pogledanog film se čovjek može malo zamislit. Kako pojedine stavri trenutno teku, možda nam sudbina i ne bude puno drugačija za kojih 20-30 godina.

Nedjelja 15. 07. 2007.

Jest da sam spavao loše ali kad sam se probudio sve je bilo ok. I bitno je da nisam prespavao odlazak na more. Oko 15 smo se mi ekipa dogovorili na more. I tako sam spremio stavri uzeo auto i pokret! U Pazinu sam pokupio Damjana, Ivanu, Ani i Nania i pravac Bale! A bilo je tako vruće mi smo iz Pazina krenuli oko 16 ali je bilo vruće za krepat. Čak je i kretanje u 16 možda pre rano za ić na more. Ne razumjem ljude koji po nenormalnoj vrućini, koja je od 10 do 17, leže na plaži i sunčaju se. Nemoguće. I evo nas u Balama! Šampol Sweer Šampol! Uživancije! Čim smo došli okupirali smo plažu! Bilo nas je 15 (Koki, Paki, Rajo, Pončo, Zagor, Ina, Pepo, Goga, Arbo, Klara, Ani, Nani, Ivana, Finči i ja + pave (pas od Zagora)). Zanimljivost je da sam ja najmlađi a Pončo mislim najstariji! Zato mi je super ekipa jer je raspon od 22 do 35 a svi smo zajednica! Chill out! Kupanje od sat vremena čim smo došli, plus igrajući vaterpolo, odnosno dodavajući se s loptom u vodi. Poslje toga kolektivno ležanje na plaži uz opuštanje i zajebanciju. Pa onda na cugu. Mineralna je tako godila. Pa poslje nazad na plažu. Na plaži smo našli novu rekreaciju. Našli smo jedan kamen koji je veći i strši iz mora, pa smo na njega stavljali manje kamenje i gađali odnosno natjecali se u rušenju kamenja. Finči se pokazao najvještijim. Poslje toga svi skupa na još jedno piće na Etradex u Pazin pa svako svojim kućama. Doma sam pogledao sa ćaletom finale Copa Americe. Brazil - Argentina. Brazil je dobio 3:0. A poslje toga sad eto pišem ovo pa ću malo prosurfat pa na spavanje... Vikend 5+

Subota 14.07.2007.

Subota nakon Al di Meole. Dugo spavanje... Buđenje i cijelodnevno gubljenje vremena na kompu msn-ajući s frendovima od svukuda. Pa malo pokerice. Predvečer je bila rezervirana za košarku. Moram priznat da sam se uredno iznojao na košarici danas. Igra jedan na jedan protiv mladog, žilavog, susjeda. Već za vrijeme košarke padaju dogovori oko izlaska. Danas smo odlučili ne ići nigdje i ostati na zadnjem danu festivala. Festival je u mojim očima zaslužio - (čitaj: minus) ! I danas nije bilo ništa bolje. Večeras je bila večer pazinskih bandova. Iliti roštanje, trash na trash... Ma to mi nije bilo važno baš. Mi smo se ekipa družili vani. Večer ugodna. I oko neke dobe dolazi i francuz euroodisejac - Riki. Francuz kojeg sam upoznao na vaterpolu na Zarečkom krovu. I opet se hvatamo u spiku i zajebanciju! Tako da je bilo prepričavanja događaja s njim. U Magnusu se sve popilo oko 4 ujutro više nije ostalo ni jednog piva, ni biske, ni medice. Tako da se pilo svašta.. Poslje oko 4 i pol francuz i ja palimo na krafne. Ispričao sam mu isti mit kao i tu na blogu. Nisi bio u Pazinu ako nisi probao vruće krafne u 4 ujutro. Nema ništa bolje. Bio je oduševljen! Na krafnama smo pokupili još Kokija, Finčija (oba), i Ivanu i odlučili da idemo nastavit ovu dugu večer na Etradex. Vozimo se u Kokijevom malom Clio-u. Šestero nas. Ja zahvaljujući svojoj visini nisam moram bit u gužvi kao sardina. Kao i ostali. Kad smo došli gore nastavlja se "Show". Finči stariji je imao svoj šov oponašanja zvuka galeba. Rikavanje! Baš realno.. I razkantan. Rick se sjetio da je danas u francuskoj nacionalni praznik. Na taj dan je pala Bastilla i počinje francuska revolucija te je marseljeza proglašena himnom. Riki počinje pjevat cijelu marseljezu i poslje objašnjava kako je to ustvari krvoločna pjesma a njima je himna, smijeh :-) a Koki i Finči mlađi zaspali. Ivana sve slika, ja umirem od smijeha i borim se Antićem koji je donio mačku iz grada na benzinsku. Nakon showa se vraćamo dolje u grad. S ti da sam ja vratio mačkicu nazad u grad. Neka se vrati svojoj familiji :-) Poslje toga doma pa spavanje. A nisam prespavao sve u komadu. Budio sam se nekoliko puta, trbuh me bolio. Prejeo sam se. Krafan + pizza na Etradexu.. Ne dobro..

Petak 13. 07. 2007. (Al di Meola)

Ukratko od dana, ono što mogu reć je da sam nakon sinoćnjeg cuganja i zajebancije bio uredno načet tijekom dana. Ustvari mi ne treba tolika brija da bi se dobro proveo može to i u manjim granicama kao danas da bi večer bila super. Preko dana se ništa značajnije nije dogodilo, osim što sam bio sa starom kupit novi krevet za sebe. Taj krevet me je mučio vć dosta vremena. Nikako se naspavat kao čovijek. No danas smo uzeli novi krevet i madrac i sad ću konačno spavat na normalnome madracu. Raduje me unaprijed! A sad na večerašnju večer. Konačno petak i konačno se mičem iz okova Pazinskih "sedam dana stvaranja" (koja su loša i više nego što sam mislio, možda pojasnim ovih dana). Brija večeras je Novigrad! Al di Meola u Novigradu na trgu bez upada! Grad plaća. Koga zanima više o njemu neka pogleda na www.aldimeola.com . Ukratko čovijek je jedan od boljih gitarista danšnjice i svijetska zvijezda. Tako da smo Paro, Ticijana i ja zapalili za Novigrad na taj koncert. Spika i zajebancija među nama super. Moram pohvalit Ticijanu! Tako izrazito pozitivna cura puna dobrih provala. Sve 5. A koncert od Al di Meole, pre jebeno dobar! Napokon nešto u čemu se prepoznaje svijetska veličina i umijeće. Koncert je zaslužio čistu 10ku. Ma nema niko ništa za prigovorit. Uživao sam maksimalno. Problem je bio što bi ja njega svrstao u ozbiljnu glazbu pa je na trenutke znalo naživcirat ljude koji ga slušaju a i njega samoga što se stalno pričalo i žuborilo na šanku pored bine (što su možda organizatori trbali drugačije riješit). A i na trenutke se vidjela di Meolina bahatost koja je ok ali u granicama. Navest ću samo jedan primjer. Čovijek ima svog, ajmo ga nazvat "vodonošu". Dečko skače na svaki detalj, od preuzimanja gitare i na svaki mig. Kad se di Meola vratio na bis namještao je note i note su pale na pod, papiri. I di Meola se okrene ka tom tipu pogledavši ga pogledom koji gpvori: "Ej papiri su na podu! Misliš ih podić ili dobit otkaz!" A i kad je prvo završio svirku ispužio je gitaru iza sebe i dečko je odmah morao doskočit primit gitaru.. Poslje koncerta sam imao prilike malo popričat s organizatorom festivala, koji mi je otkrio da je di Meola baš komliciran lik. U jednom se trenutku izazi da je on "bijelo smeće"! Čovijek koji traži posebno limuzinu za sebe i posebnu za svoje instrumente. I bez obzira na to sve kakav je on inače ponavljam da je kao glazbenik zbilja nevjeroajtno dobar i ekipa koja ga prati također. Meni osobno najbolja svirka na kojoj sam bio ove godine. I mislim da zbog kvalitete svirke treba stavrno razdvojiti osobno mišljenje (i mišljenja mnogih s kojima sam pričao) i njegovu virtuozonst. Mene je svirka na trenutke bacala u trans, jer je to brija koju volim i stvarno ju je dobro odradio. Nakon njega cijela priča se preselila na plažu do trga na kojemu je bio koncert. A dolje poslastica za sve ljubitelje jazza. Denis Razz quartet! Njih sam slušao u Rijeci već nekoliko puta i stavrno mogu reć da sam njihov obožavatelj. Jazz na jednom vrhunski visokom nivou uz urednu dozu opuštenosti i zajebancije cijelog quarteta. A sve to ukomponirano dovodi do stvarno dobre jazz sirke i mislim da su ljudi to i znali prepoznat (istina u podređenijem broju na masu, ali ne slušaju svi jazz). Uglavnom za sve ljubitelje dobre glazbe ova večer bila za 5+! Ja sam još pod dojmom :-)

Četvrtak 12.07.2007.

Danas me budi stari za vrijeme ručka, iako mi je to dosta kasno. Jer rano sam legao, za svoje prilike. No ok. Odmah nakon buđenja ručak, a nakon ručka avantura. Išao sam sa majkom tražit novi krevet u Pazin. I tako smo prošli pokućstvo i još jedno mjesto i nismo našli niša. Tako da ću ja sutra u Pulu, najvjerojatnije. Nakon toga još malo visim na kompu i kod susjeda kod kojega su naši slavonci iz Orahovice u gostima. Ljudi koji se bave montažnim vratima i slično. Uglavnom nakon priče s njima, zaletio sam se u grad. Danas nisam ništa od peograma uspio uhvatit. Jer nisam prvo išao u naš «Magnus» koji je središte događaja već sam išao kod Belića. Tamo sam si s ekipom cugnuo pokoje pivo i bilo mi je sasvim ok.. Poslje smo se spustili do magusa i poslušali Suzi koja je danas bila D.J. Ok joj je bila svirka,iako je malo ljudi bilo u gradu općenito. Tako da Suzi imaš pozitivu! Poslje «Magnusa» Andjelo (lokalni novinar) i ja zaletavamo se do vojarne u nadi da ćemo nać još neku cugu tamo.. Vojarna je mjesto gdje su smješteni svi koji su na sedam dana stvaranja a nisu iz Pazina.. I na samom ulazu u vojarnu nailazimo na bocu punu vina. Ma zicer. Unutra se odmah hvatamo za neku ekipu i zajebanciju.No nakon pola sata Anđelo mi nestaje.. Neću ništa dalje komentirat. Ja ostajem s jednim likom na ćakuli, to već u kasno doba. Na to nam se pridružuje Sara, cura koja je u foto radionici. I selimo kod nje u sobu za razvijanje fotki. Cura je talent.. Možda još čujete za nju. Iako ona ne vjeruje previše u sebe, tako mi sve to izgleda... Al nadam se za nju da će cura sljedit svoje želje... Dobio sam na pokolon jednu njenu sliku koja mi se posebno dojmila. I slika je super. Stavim je sutra za naslovnicu posta. I nakon toga dom oko 5:00. Taman mi mati ide na posao. I sreo sam ju. Ona na posao a ja doma: Smijeh... Zato laku noć za danas i do sutra ( a nekima je i dobro jutro)...

Srijeda 11.07.2007.

Budi me stari. Da neka idem s njim u Poreč na neki poslovni dogovor. Može, reko ja sam sebi i jedva se nekako ustanem nakon 6 sati spavanja. Prvo me dočekao roštilj kojeg su napravili njegovi radnici vani. Fini pečeni kotletli i kobasice. Odlična klopa. Nakon klope odlazimo za Poreč na dogovor kod tog čovijeka. I tako prođe još sat vremena kod njiga. Nakon dogovora na sladoled. Stari i ja. Kad smo se vrtatili doma napokon sam si uzeo vremena za očistit auto iz unutra i iz vana. U sred čiščenja stari me zvao u pomoć oko ljepljenja tapeta. Kao i jučer. I otišao sam i pomogao. Između toga još sam uspio dovršit s Čiščenjem auta. Tako da sad sjaji. Konačno nakon svega i nakon večere, pogađate, sedam dana stvaranja! Danad je cijeli program bio u selu pored Pazina koje se zove Heki. Kad sam došao do gore je već bilo oko 21:00 taman pred početk bendova. Iako se, to danas, bendovima nazvati nemože. Dva tipa solo za početak s «njonji njonji» pjesmama. Poslje njih 3 tipa s «njonji njonji» pjesmama uz gitaru. Pa su se napokon sjetili malo življu mjuzu zasvirat. A to nakon što su svi izmrzli.A stravno je bilo zima danas vani. Taj drugi dio je odrađivao prijašnji kultni Poerčki band «Luna», odnosno ono što je od njih ostalo. Inače posebnost tih svirki i svega toga je, da su bendovi svirali, podno 600 godina starog kestena. Ljudi 600 godina stari kesten. A tako i izgleda, star plemenit i nejerojatan. Stavio sam upravo njega na slici današnje teme. Ostavio je veći dojan na ljude koji su prviput došli nego bendovi.. Sad za sami kraj imam jedno pitanje za sve koji su jaki na području hrvatskog jezika. A pitanje je nastalo u našoj ekipi dilemom: Kako se zove stanovnik koji živi u mjestu «Heki»? Zanima me vaše mišljnje,jer mi nismo odgonotnuli zagonetku?

Utorak 10.07.2007.

Po običaju kasno buđenje. Ručak ovaj put solo. Jer ćale se još nije vratio s posla. Baš za vrijeme ručka me je i zvao i rekao mi da mu idem pomoć polsje na drugi posao. Može, nema beda. Tako da nakon ručka i nakon što je on došao doma, odlazimo na drugi dio njegovog, odnosno prvi dio mog posla. Ljepljenje tapeta kod naših susjeda. Tako dam smo se tamo zadržali stvarno dugo, a ćaletu svaka čast ostao je na poslu do 21:00 od 7:00 ujutro. Fanatik. Tako da nakon joba koji mi je uletio danas s njim, opet se zaletavam do grada na festival i na večernji program. A današnji program je bio super. Barem je bilo smijeha. Bila je premijera: «Pazinske Žajfarice (sapunice u formi grčke tragedije, ali sa sretnim završetkom)». Tako da sam se nasmijao i uživao u projekciji. Nakon toga je počeo dj sa muzikom koja je inspirirana svatovima. Što se meni nije svidjelo. Pa sam u međuvremenu vani popio koju sa ekipom. Poslje uvečer su ponovno pustili projekciju sapunice pa sam ju pogledao cijelu jer iz prve nisam uspio pogledat cijelu. A poslje sapunice, mali bonus. Projekcija kratkog filma: «Metar puža». Teška zajebancija! Bojan i Dragan su skupili nekoliko puževa i stvaili ih na bijelo platno na startnu liniju. Nakon metar je bio cilj. A šou je bio što je utrku puževa u pozadini pratio glas Blažička i drugog sukometatora sa formule 1. Ma šou. Umiranje od smijeha gledat puževe kako se jedva kreću, u kombinaciji sa komentarima formule 1. Lom, lom! Nemogu prepričat to bi svako trebao vidjet. Smo još nije niko stavio na net. Poslje toga vraćam se doma i sad pišem izvještaj sa zadnja dva dana. Sad kad postam idem se malo bacit na pokericu i na spavanje. Do sutra!

Ponedjeljak 09.07.2007.

Buđenje opet dosta kasno. Tako da sam stigao samo ručat sa starcima i odmah polazak za Rijeku. Danas sam si trebao pokupit diplomu. Završio sam tečaj za računalnog programera. No došao sam na dodjeli a diplome su bile podjelene svim grupama osim nama programerima. Ma drama. Bezveze. Došao sam iz Pazina u Rijeku niš koristi. Dobro barem sam se nauživao na Gradini uz cugu, gledavši Rijeku od gore.. Super osjećaj! Poslje dodjele diploma, me Petar zamolio da pomognem njemu i Matildi oko seljenja. Sele iz stana u stan. I naravno išao sam pomoć. Samo sam mislio da će to trajat kraće. Na kraju sam se zadržao do 22:15 u Rijeci zbog njihovog seljenja. I uredno se umorio. Samo ću reć da Matilda ima dvije kutije pune samo kozmetičkih proizvoda... Napokon krećem u Pazin i na naš dragi festival sedam dana stvaranja. Ponavljam da program možete nać na www.sedamdanastvaranja.net. Iz Rijeke se samnom vratila i Doris. I imali smo super spiku putem. Volim tako ambiciozne i samouvjerene cure. I normalne bez nekih fantazija o vilama i skupim autima. U Pazin stižemo taman na performnce Tihane Jonjić koja je plesni performer. Ženin performance satojao se od toga da se skinula u sred našeg diskaća gola. Vaou! Super! Inovativno! Novo! NEEEEE!!! Bezveze, žena je iz Imotskog i tamo je to možda nešto što razbija tvrdi Imotski konzervatizam, ali po meni u svim većim gradovima i za nas u Istri ništa novo i šokantno. Niti izricanje njene ženstvenosti niti šta drugo... Ali ajde vidio sam ljepu golu ženu (haha). Poslje nje na scenu su došla dvojica mladića koji sviraju samo bas i bubanj. Marco Quarantotto i Marko Grabar. Dečki su solidno odradili svoj koncent. A i nebi više o njima. Nakon njih, scenu je zauzeo DJ Filip. Motovunski drum and bass dj. Po mome guštu on je prvi koji je digao ekipu full kako treba. Bilo je ostalo 20 tak ljudi i svi su zabrijali na njega. Da je bilo 300 ljudi svi bi bili ludi. Bravo Filipe! Dašak nekog boljeg događaja je unjeo u večernji program ovih 7 dana stvaranja. Poslje koncerta odlazim doma i bacam pokericu sat i nešto i na spavanje.

Nedjelja 08.07.2007.

Danas sam prespavao odlazak na more. Jučer smo se toliko zadržali vani da se nisam mogao ustati na vrijeme. Od plesanja, cuge i svega. Danas kad sam se ustao i poslao poruku ekipi ovi su već bili na putu za na more. A možda i bolje tako. Barem sam ljepo odmorijo nakon sinoć. I tako mi dan opet prolazi na ručak sa starcima, tv i internet, sitno pokera, chatanje i to je to. Do navčer naravno. Taman kad sam krenio van stari me zaustavio, da mu treba pomoć. Ok i tako mi još sat vremena prije odlaska van prolazi na dotezanje remena na autu od stare. Konačno kad sam došao do Pazina, u sklopu 7 dana stvaranja u Kaštelu je održano neko predavanje, koje nisam slušao jer sam kasnio. Poslje predavanja je bio neki srednjometražni film. Premijera filma koji se zove "Lov" autor je Elvis Lenić. i sad ovdje počinje moje pljuvanje. Ma mislim jučer je band stavrno izdavio ekipu i to nije samo moj stav. Danas je film bio po mome gušto također loš. Čovijek je dobio sponzorstvo od Istarske županije. Neznam o kojim se novcima tu radi, ali vjerojatno više od 10.000 kuna. A film govori o lovcima korz sezone: Proljeće, ljeto, jesen i zima. Ekipa pijanih lovaca županije istarske, dokumentirana polu amaterski. Na mahove se vidi da Lenić zna sa kamerom ali na mahove mi se činilo da snima neko dijete od 13 godina. Film sam po sebi bio bi puno kvalitetniji da nije toliko dug. Ovako je na trenutke praznohodan. A nekoliko scena filma su po mome mišljenu bespotrebno previše brutalna i degutantna. Primjeri: Prvi je primjer pokazivanje kako se pare dva lovačka psa, te krupnim planom njihovog spolnog odnosa koji je za jedan takav dokumentarac neukusno i neumjesno. Ipak se u filmu radi o lovu a ne o spolnom odnosu dvaju lovačkih pasa. A druga scena je kad jedan lovac ustrijeli malog fazana ili prepelicu (šta to već je), te je uhvati u ruku i primjeti da je živa. Nakon toga lupa tom malom jadnom poluživom ptičicom u držač svoje puške, kako bi ju usmrtio skroz i stavio ju u džep... Ma mislim svakom svoje mišljenje ali moje je da je film 0 bodova i da nije zaslužio sponzorske par jer je niti kao dokumentarac dobar uradak niti kao umjetničko djelo.. Palac dolje. Nadam se boljim stvarima na 7 dana stavranja u Pazinu, jer 0. ti i 1. dan baš nisu zasjali. Iako nisam bio na radionicama u koje vjerujem da su genijalne i da nadmašuju večernji program, koji je večeras od filma do Magnusa bio loš. Ali dok je dobre ekipe do tada se ne budim. I večeras smo se ugodno družili i bilo je ok uz odličnu dozu smijeha i zajebancije. I ja stvarno ne pljujem festival sam po sebi je super i ekipa je super. Ali sam ubrao dva loša događaja koja mi se nisu svidjela i to je sve. Čekam sutra...

Subota 07.07.2007.

Probudio sam se dobro naspavan. I prvi dio dana sam proveo doma, listajući po netu, chatajući s prijateljima, i uz pokericu online. Čekao sam samo večer. Danas je večer otvaranja 7 dana stvaranja kod nas u Pazinu. Tako da možete više o tome pogledat na www.sedamdanastvaranja.net. Tu ćete nać informacije o programu i radionicama koje će se održati za vrijeme trajanja. Navečer se spremam i krećem van u Magnus na koncert. Vesel jer sam načuo za band koji svira da bi trebao bit dobar kao bivši Discotic iz Rijeke. Na kraju ništa od svega toga. Taj neki band, sastoji se od 5-7 članova. Sviraju neke neobične plemenske instrumente. Neznam iskreno imena svih tih instrumenata. Svirka im je bila dobra prvih 10 minuta a sve poslje toga čista gnjavaža i pre mračno. A bubnjar je bio pre dominantan. Tako da kao da se sluša 2 sata bubnjara, a ove neobične instrumente niko ni nečuje, a u njima je ta posebna čar. Sve ovo su moji stavovi nemora bit da je svima bilo tako... Dobro, bila je odlična zajebancija za vrijeme trajanja koncerta. Družili smo se u hodniku i ispred Magnusa. Cijela priča završava oko 2 i pol 3 ujutro. Nakon završetka svi su se nekamo počeli gubit. Ja sam se našao sa Dinom, Ivankom i Saletom a naša priča nastavila se na... pogađate... Etradexu! Uzeli svako pola pice i rikavali od smijeha uglavnom cijelo vrijeme. Poslje klope spustili smo se nazad u grad pred vojarnu. Gdje svi koji su došli na 7 dana stvaranja, noće. Na ulazu tri cure kao čuvaju stražu a uljećemo mi onako ludiiii. Cure odlaze mi još malo tamo nastavljamo naš šou i napokon razlaz. Doma na spavanje.

Petak 06.07.2007.

Također sam si uzeo spavanje što duže. Nakon što sam još malo ljenčario odlazim doma u Pazin. Usput sam pokupio na stopu Peroša i brata tako da mi nije bilo dosadno. Doma pravim društvo ćaletu koji je radio u selu, polsje bacam košaricu, pod tuš, pa van. Malo klasika u Pazinu pa zaletavanje u Monvi u Rovinj. Nismo bili dugo tamo al bar smo se muvali i bilo je ok. Kad smo se vratili stajemo na Etradexu i jedmo pizzu na pola. Sećemo kolegu gore i umirmo od smijeha jer je bio skroz lud i zabavan (pijan) nakon klope još na po krofnu svako i na spavanje. Samo nikako da se odviknemo tih krofni. Taman kad smo počeli ličit na nešto opet se bespotrebn ubijamo ujutro hranom iako moram priznat da je bilo ok, slatko...

Četvrtak 05.07.2007.

Četvrtak sam se izležavao da ostanem što duže spavat da mi prije dođe večer odnosno početak poker turnira. I tak gegajući se oko 18 se nalazimo mi ekipa koji igramo u Rijeci. Pijemo cugu dvije i idemo na turnir. Skupilo se bilo dosta rulje. Mislim da je bilo oko 70 igrača. Da napomenem samo da je upad na turnir bio besplatan. To je promotivni texas holdem no limit turnir. I imao sam super prvi stol, skroz zabavan. Imao sam mađara, vlasnika casino iz hotela esplanade na stolu, Lefija iz svoje ekipe, mađioničara Luku, a i ostali su mi bili ok. Al zajebancija non-stop. I tako prošla prva pauza prošla druga pauza i ja sam gurao solidno. I u jednom tenutku sam imao prosječan chipsteak i dobio sam dvije 88 u kasnoj poziciji i htjeo sam se probat uduplat i dobio sam callera s AK, i na flopu se otvorio kralja odmah i to je bilo moje ispadanje iz igre negdje oko 25-30 mjesta. Da sam se uduplao bio bi među vodećima u igri. Al banana, to je već treći turnir da ispadam na te 50:50 situacije iako ih i sam tražim al nevjerojatno mi je da neće proć, već treći put. Za idući turnir druga strategija. Iako se ne osjećam da sam pogriješio, to je dio igre u kojem sam morao nešto napravit i jebiga. Dok sam igrao, igrao sam dobro, po meni. Al sam dobio 0 dobrih ruku, tako da ono što sam i dobio je uglavnom bilo na blef. Neznam više sreće drugi put. A i drugi put ću probat s drugom igrom. Odnosno neću tražit situaciju da se duplom. Iako kad blindsi počnu rast a imaš malo ispodprosječan stack moraš probat s 88 se uduplat inače te igra pojede, tako da mislim da nisam pogrješio. Nadao sam se da će neko platit moj all in sa 88 i platio me je i jebiga to je poker. Al baš e razljutilo. Zato što mi doma kad bacam prođu osmice 6 od 10 puta a 3 put ispadam s identičnom sitacijom na turniru. E a poslje igre je počela zajebacija. Tonči je već bio vani i Martina iz Zagreba je brzo nakon mene ispala tako da smo Martina i ja počeli po pivama lupat. A i Paminjo moj koji je iz Pazina na prvom turiru bi isto. Imali smo super ugodno druženje. A osim toga iskoristio sam oaj turnir za upoznat se sa još nekoliko ljudi iz scene. Iz spike s Tončijem sam izvukao super uzrčicu koju mi je on izvalio. A uzrečica je povezana uz dobre komade. Kaže meni Tonči: «Nema neosvojive tvrđave! Ima samo loših napadača!» Šta nije bomba? Smile.. Poslje druženja do sitno svi sa razilaze i nakon super druženja uz poker, svi na spavanje.

Utorak 03.07. i srijeda 04.07.2007.

Utorak sam bio doma nakon što sam uredno ispavao vodtke-martini. Za ručkom sam imao super spiku konačno sa starcim gdje smo si rekli sve na jedan normalan i ljudski način. Tako da su se tenzije smirile i to je napokon ok. Kasnije navečer sam išao sa bivšim radnim kolegom, kojeg sad već dugo nisam vidio, na cugu. Bilo je druženje do rane ure tako da mi je dan brzo proletio. U srijedu sam išao u Rijeku. Zašto sam išao u Rijeku u srijedu? Jer sam se čuo sa ovom curom o kojoj sam pričao ( i koja mi se sviđa), i trebali smo na cugu. Ja kad sam došao u Rijeku sam joj se pokušao javit ali ona se nije javljala. Ok mislim si, možda je u gužvi ili nešto. Pusti i ne cjepidlači. Kad piše ona meni poruku da ni ovaj put ništa od našeg druženja jer da pakira stvari i ide u Pulu a sutradan počinje radit. Jebiga! Opet sam se osjećao odkantan. Svaki put se dogovorimo i onda sve odpane. A nisam ja bio taj koji je zvao nju već obrnuto. Tako da dižem ruku od ovog slučaja. Ako se bude javila ponovno, mislim da joj mogu samo odgovorit, ćao i hvala. Vjerojatno to nije neki bad s njene strane, uvijek su se izrađale neke situacije ali neda se meni više lovit nešto, a to nešto ni samo nezna šta bi... Pomalo razočaran zovem dalje da vidim s kime bi se mogao družit. Tu mi počinje Pero i Matilda spika. Matildi je došla mlađa sestra iz Sl.Broda i tako smo svi zajedno navečer izašli na pivo. Super mi je bila seka njena, imenom Ana, 17 godišnjakinja i onak spaljena, da sam joj rekao da mi je baš žao što ne piše blog (bilo bi šta za čitat). A Pero i Matilda su bili cijelo vrijeme nešto razjebani, onak klasični ljubavni par koji se voli a nemogu si prestat prebacivat sitnice, uglavnom show koji mi je bio zakon. Smijeh.. Tako da smo bili vani dok se nismo skroz izubijali svi od pive. I onda sam još ujutro vratio mačku, njima, koja je bila kod mene na čuvanju na kratko. Usput kupujemo još jedno veliko pivo koje smo stulki Ana i ja kod Matilde a i Matilda se pridružila. Poslje idem doma i lježem umoran.

Postojanost pamćenja (slika na mom blogu)

Ulje na platnu. Ova prilično malena slika (24 x 33 cm) najvjerojatnije je najslavnije Dalijevo djelo. Labavost, mlitavost obješenih glatkih satova brilijantan je koncept, učinkovitiji od većine uzbudljivih iskrivljenja našeg već potkopanog vjerovanja u prirodni, propisani poredak. Na ovoj slici slikovito prikazivanje dostiže ono što se nalazi u našoj podsvijesti, pobuđujući u nama naoko univerzalno ljudsko razmišljanje za vrijeme i pamćenje. I sam je Dali prisutan na slici i to u prikazu uspavane glave koja se već pojavila na slici Pogrebna igra i na nekim drugim djelima. Kao što je bilo karakteristično za njega, inspiracija za nastanak ove slike također je vrlo neobična. Naime, ideja za sliku pojavila se dok je Dali promatrajući prirodnost sira Camembert. Pozadina na kojoj je prikazan Port Lligat već je bila naslikana, tako da je Daliju bilo potrebno tek nekoliko sati da dovrši sliku. Nakon što se Gala (Dalijeva žena), koja je izašla u kino, vratila i ugledala sliku, predvidjela je upravo ono što se i dogodilo – tko god bude vidio sliku Postojanost pamćenja, zasigurno je nikada neće zaboraviti. Preuzeto iz knjige: Život i djelo - DALI

Ponedjeljak 02.07.2007.

Tako da nakon što sam prespavao sam se vratio doma i bacio partiju pokerice, koja je išla odlično dok se nisam prebacio na više limite i tamo popljugo ono što sam izgradio u 2 sata. Ali sam tako i igrao neozbiljno s 5 dolara pa na sve ili ništa. Na kraju sam predvidio da ću se zaletit pa se to i desilo. Igrao sam nekoncentrirano skroz. Stalno mi je u glavi brija od jučer. Uopće nam to svima nije trebalo. Ali ajde skužio sam da je starom krivo a i staroj. Pa će možda prestat pametovat cijelo vrijeme. Poslje navečer oko 20 idem na košaricu i igrao sam oko sat i pol. Poslje se istuširao i krenio van. Zvao sam par ljdudi ali svi rade. Tako dam sam izašao solo solo. I nije mi bilo loše. Odmah sam u prvih par minuta u Poreču upao u spiku s nekim njemcima koji su tu radi proslave mature. I navukao sam ih na vodtke-martini sa tučenim ledom i iscjeđenim limunom. Tako da sam se malo zajebavaop s njima i s konobaricom koja je bila totalna zajebantica – Anita svaka čast! (i ona se navukla na vodtku-matini J ) Nakon što sam popio 5 tih čuda došao sam doma i blago pijan pišem ovaj post J Živjela vodtka-martini sa tučenim ledom i iscjeđenim limunom J Mislim da ću se nakon današnjeg dana bacit totalno na tu cugu! Nije skupa kao kokteli a puca nevjerojatno. Pivo i to me više nemože ni napit. Samo uzaludno cuganje. Tako da sam se pripio opustio i došao doma. Zaboravio sam na sve stresove i sutra je novi dan.. Idemo...

Nedjelja 01.07.2007.

Nakon što sam se dobro dobro naspavao nakon cuganja ( a dugo nisam cugao).. Budim se ručam i krećem na more! Koki i ja! Prava užiancija. Dolazimo u Bale oko 5 i pol, lagani kupanac pa sunčanje pa cuga. Nakon svega odlazimo na pizzu. Moja prva pizza nakon jako dugo vremena. Zakon! Poslje toga Koki me vaća u Pazin a ja dolazim doma. Doma me čekao nadrkani stari. (Neznam mala digresija, ok je on i sve ali uvijek mora bit pametniji, a i ja sam tvrdoglav) I tako mi nešto počinje srat čim sam došao doma i ja kupim stavri i vraćam se u Pazin i spavam kod Kokija. Uglavnom već duže nije bilo takve drame doma ali jednostavn o ga više nisam mogao slušat. Stalno kontra, iako sam mu nekoliko puta u zadnjih par tjedana dokazao činjenicama da brije, on i dalje po svome. Kad sam otišao se i stara napizdila. Samo da malo objasnim da inače imam odliačan odnos s njima ali zanju zabrijat oboje jer su konzervativni full. A ja si tvrdoglav kakav jesam nedam puno srat makar mi i oni srali. Inače sve je to rezultiralo s tim da sam stavrno popizdio i čini mi se da su napokon skužili da se neću dat zajebavat. Pa nisam više u pubertetu da mi toliko briju. Nit se drogiram nit pušim, tu i tamo se nacugam što je normalno po meni za normalne ljude. Ali oni meni briju za sve, pogotovo stari.

Subota 30.06.2007.

Nakon samo 5 sati sna, odlazim na Zarečki krov na vaterpolo. U 11 sam bio na licu događaja i vidim da nema nikog. Blaga drama, mislim si. Mogao sam spavat još 2 sata bez problem. Ali šta je tu je. Pomažem malo oko svega i prolazi vrijeme oko 13 se konačno počelo igrat. Naš tim je igrao treću po redu utakmicu. I Igrali smo protiv pazinskih košarkaša koji su svi puni snage za razliku od nas J Inače sam ja uletio kao zamjena i moram priznat da sam jedva plivo. Vaterpolo je najteži sport kojega sam probo u životu. Izgubili smo 4:0 prvu utakmicu. Kasnije će se ispostavit da smo izgubili od finalsta! Poslje utamice mene je uhvatila totalna slabina. Igrao sam s uplaom mjehura i van bilo koje forme. Neznam nemogu opisat napor vaterpola nikome ko nije probao. Tako da sam tražio da me neko zamjeni u drugoj utakmici jer mi se nije dalo opterećivat mjehur jer sam imao krvavu mokraću i nisam se htjo više naprezat. (Inače krv u mokraći je od terapije koju sam imao u srijedu, prije malo više od godinu sam operirao karcinom na mjehuru i sve je prošlo ok samo što sam imao godišnju terapiju). Drugu utakmicu smo igrali s jako slabom ekipom i dobili 4:0. Ono čim se ponosoim je da je u našoj ekipi bila jedina cura koja je igrala na turniru i zabila je jedan od tih 4 komada! Zato bravo Ina!!! Nakon toga počela je brija na Zarečkom krovu tako da sam se prvi put nakon mjesec i nešto dana napio ko pravi. I baš mi je bilo odlično! Brija sa ekipom svojom i novima. Upoznali smo španjolke dvije i jednog frencuza. Španjolke dobri komadi! Sandra i Kerin neznaš koju biš rađe! Kao da čovjek gleda meksičke sapunice ! Uglavnom zajebancija i cuganje do 2, 2 i pol i onda doma jer su bili svi pre ubijeni od vaterpola koji je zaključujem najžešči sport od svih...

Petak 29.06.2007.

Petak nakon što sam otišao bacit koju na koš, sam ubrzo prestao i otišao s Damjanom na otvorenje stana njegove prijateljice u Rovinj. Mali ali simpatičan stančić. Tako da smo se družili neko vrijeme u tome stanu, pa poslje otišli do grada na koju cugu. Dobra ekipa bila. Poslje grada na konc od Nine Badrić u Monvi odnosno na kraj konca. Što je meni osobno bio najdosadniji dio večeri. Nisam fan domaće pop estrade pa mi je to bilo piljenje. Poslje djiranje po Monviu. I odlična je bila cijela zajebancija samo neznam šta bi od svega toga izdvojio. Nakon isplesavanja oko 3 i pol Damjan i ja krenuli doma. Razlog je bio jer smo se htjeli bar malo odmorit pred taj vaterpolo koji sljedi dan poslje. Po povrtku doma pričamo o komadima i siuacijama kao uvijek i umiremo od smijeha. U Pazinu prvi put nakon dugo vremena odigravamo krofne! Krafne s MASTER MARTINI čokoladom. Tople ispečene samo za nas i posebno napunjene čokoladom! Zakon! Nakon prežderavanja sa samo dvije krafne zaključili smo da nikad više nećemo jest krafne ujutro! To much kalorija... No budete li ikad u Pazinu polsje 4 ujutro nemojte zaobić pekaru preko puta kavane. Pokucajte im na zadnja vrata i tražite krafne s čokoladom. I vjerujte onako svježe su bolje nego bilo koje krafne sa nutelom ili bilo čim drugim...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.