i'm so worried... (3:19, Monty Python, Monty Python Sings, 1989)
|
Da li nekoga brine rastuća cijena nafte? Prije neki dan se cijena za bačvu nafte podigla na 65USD i ne vidm razloga zašto bi se cijena spuštala odnosno zašto bi i sekunde povjerovao u to da je to samo trenutna situacija uzrokovana špekulativnim transakcijama (tako naime kažu u INAi). S jedne strane imamo rastući terorizam i nestabilnost na bliskom istoku koji je najveći dobavljač nafte; ne vidim da će se tu nešto bitno promijeniti i da će odjednom zavladati mir i blagostanje. S druge strane imamo rastuće ekonomije kine i indije, te rapidno oporavljenu ekonomiju azije i amerike. Sve to skupa daje veliki pritisak na nabavu nafte koja naravno pod pritiskom potražnje raste cijenom. Kina (iako apsolutno ima pravo na svoj rast i širenje) u ovome času troši cca. 40% svjetske potrošnje energije (bila to nafta, struja, ugljen ili nešto drugo) te zbog svoje planirane ekonomije u kojoj se sirovine kupuju bez pretjeranog cjenkanja sami po sebi dižu cijenu energentima (no ne samo energentima, nego i čeliku i tko zna čemu sve ne). Ukratko, osim rapidnog sloma ekonomije koji je unlikely, ne vidim da će se pritisak na naftu smanjiti. No treba u perspektivi imati i još nešto drugo, a osnovu svega sam čuo jučer na televiziji kada je jedan od likova rekao da ljudi ne traže više kvalitetne stvari, nego jeftine uvozne koje mogu zamijeniti kada se pokvare. Sada treba dodati rečenicu o tome kako je to istina i kako su nekada perilice, mikseri i televizori radili besprijekorno desetljećima a sada ih mijenjamo svakih nekoliko godina. Kao jedan od boljih primjera je npr. klima uređaj koje sam prije desetak godina plaćao po 12-15.000kn (po komadu), da bih prije nekoliko dana (za moj building project koji je pri kraju) kupio 9 komada za nešto sitno iznad 10.000kn. Razlog tome je proizvodnja koja se preselila u gore spomenutu kinu, indiju i slične zemlje o kojima ste slušali samo u dokumentarcima; dok je "intelektualni" posao ostao u razvijenim zemljama. U ovome času zaduržane su visoke tehnologije i usluge, no pitanje je časa kada će u razvijenim zemljama ostati samo manageri te cijela catering industrija koja ih opslužuje. Pokušajte sada spojiti ove dvije slike u kojima cijena energije rapidno raste, dok se proizvodnja seli sve više na istok. U jednome času, trošak transporta sa istoka na zapad će postati toliko veliki da će ponovno postati jeftinije posao odraditi u blizini kuće. Motivacija i pritisak će biti vrlo jasan; no ekonomija zapada i istoka će biti dijametralno suprotna i to je vjerojatno trenutak sloma (koji se opet neće desiti preko noći nego kroz duže razdoblje, na isti način kao što se desila i seoba sa zapada na istok). Sve ovo se naravno čini kao naučna fantastika i pogađa nas na dnevnom nivou kao pluskvamperfekt ali u futuru - no moje iskustvo pokazuje kako te takva globalna kretanja prije ili kasnije lupe po glavi i stoga ih ne treba micati iz vidokruga. (nije da će to pomoći, ali ćete barem znati što vas je snašlo) Misao dana: Is it true that cannibals don't eat clowns because they taste funny? |
