a room at the heartbreak hotel... (4:34, U2, B-Sides 1980-1990, 1998)
|
Vlada je na prošlotjednoj sjednici odlučila Opatijske Liburnija hotele predati fondovima koji su državu svojevremeno tužili zbog toga što tijekom kuponske privatizacije nisu dobili prvoklasne dionice. Spor su navodno dobili na način da je prvo arbitražna komisija hrvtaske gospodarske komore potvrdila kako je država doista prevarila fondove, a potom su i sudovi (navodno, iako koliko sam skužio sporovi i dalje traju) odlučili isto, a država je potom u nagodbi Opatijske Liburnija hotele koji eto baš vrijede kao i ukupna suma potraživanja fondova predati njima u vlasništvo dok se ovi zauzvrat odriču sudskog progona države i eventualne naplate još koje zaostale i neobračunate kune. Imam nekoliko pitanja; a) fascinira me fenomenalna brzina potpisivanja ugovora, vlada je odluku donijela na sjednici prošloga tjedna a ugovor je već bio potpisan u ponedjeljak ovaj tjedan. Mislim da je hitrokracija ipak stigla te se barem na tome dijelu hrvatska pokrenula (TM). [u posljednjoj rečenici upotrijebio sam ironiju i sarkazam za one koji nisu prepoznali te stilske figure između predizbornih slogana vladajuće nam garniture] b) nikada u životu nisam čuo za tu arbitražnu komisiju HGK niti razumijem temeljem čega bi odluka neke takve komisije na bilo koji način bila obvezujuća prema bilo kome - sve skupa mi se čini kao jedna ogromna veš mašina ali ne za veš; potencijalno najveća do sada. c) naravno, odluka je dočekana na nož od lokalne samouprave koja je fascinantnom brzinom (ali znajući podatke iz prethodne točke ipak presporo) iznjedrila alternativni model privatizacije s kojim se slaže i uprava i nadzorni odbor (koji je očigledno na odlasku, iako toga možda nisu svjesni) d) iz gornjega slijedi kako fondovi nisu poželjni novi vlasnik, no kako postoji konsenzus zaposlenika, lokalne samouprave i uprave tvrtke kako je gorespomenutoj nužno potreban novi vlasnik. Ako malo bolje razmislite, s pozicije postojećeg vlasnika (čitaj vlade) koji je odlučio prodati tvrtku sasvim je svejedno tko je novi vlasnik (čitaj fondovi) sve dok je novi vlasnik spreman platiti cijenu koja se traži. e) oglasio nam se i Stipe koji je došao do zaključka kako ne treba prodavati državnu imovinu nego je treba davati u koncesiju? WTF?? Kako možeš tvrtku dati u koncesiju? Tvrtke posluju, šire se, gube tržišne udjele, rasprodaju imovinu i ponekada odlaze u stečaj. Bolje bi mu bilo da je šutio jer je samo pokazao kako pojma nema o čemu govori. f) u gorespomenutim hotelima sam odsjedao nekoliko puta i sa fascinantnom bistrinom se sjećam posljednjeg doručka kojeg sam tamo imao a kada su mi umjesto kave dali Divku ili neki drugi relikt iz prošlosti SFRJ, umjesto juice-a sam dobio razrijeđeni sok od naranče, a hotelski ham_and_eggs mi nisu htjeli pripremiti uopće. Što se mene tiče sustigla ih je svih sudbina i nadam se da će se nešto promijeniti (ne vidim da može na gorje pa je ovo potencijalno dobra prilika) g) iako će vjerojatno sada krenuti lavina, ministri su nam na dvotjednom godišnjem, ugovor je potpisan i raskidanje ugovora bi samo stvorilo novi prostor fondovima da traže još više; mislim da je vlada ovim potezom legalizirala sve potencijalno mutne igre koje su se oko svega skupa događale te da su i ovi gornjogradski igrači naučili nešto u dosadašnjim propalim projektima (bechtel, sunčani hvar, žužul i sl.) te su ovaj puta stvar toliko brzo odradili da su svi dovedeni pred gotov čin. Da nismo banana država vjerojatno bi zbog ovoga pala vlada. Misao dana: I stayed in a really old hotel last night. They sent me a wake-up letter. |
