wasted time... (5:19, The Eagles, Hell Freezes Over, 1994)
|
Gledam danas pohvalu kako su presretači "zaradili" milijun kuna i sve se čini kako su svi presretni s tim presretačima dok ja osobno mislim da su oni gubitak vremena, truda i poreznih novaca; a ovo je razlog zašto: a) automobili su ukupno koštali 2 milijuna kuna, a ima ih deset komada. Ovo je u startu sumnjiva cifra jer se redom radi o skupljim automobilima većih motora kod kojih samo trošarine i PDV (od kojih policija nije izuzeta) koštaju malo bogatstvo. Nadalje, u njima je instaliran sustav za mjerenje i bilježenje brzone vozača, sustav signializacije koji zasigurno košta više od prosječnog webcama. Dakle, ako i zažmirimo na nerealnost te cifre, ispada da je prosječna cijena jednog vozila 200.000kn. b) ti automobili se voze u najmanje dvije ako ne i tri smjene i realno je za očekivati da njihov vijek trajanja nije veći od tri godine; dakle godišnje morate platiti cca. 70.000kn amortizacije a na što treba dodati i nekakav trošak kapitala (npr. da ste imali toliko novaca pa ih oročili u banci i na njima bi nešto zaradili). Mjesečna amortizacija dakle iznosi nekakvih 6.000kn. c) te automobile voze najmanje dvije ekipe po dva policajca, ne računajući administrativne troškove, regrese, godišnje odmore i bolovanja oni koštaju objektivno 7.500kn brutto po policajcu odnosno 30.000kn mjesečno. Obzirom da se dio sati ostvaruje vikendima, noću i slično na sve skupa treba dodati malo prekovremenih, noćnih i blagdanskih sati, pa ako to napravimo i konzervativno tada možemo slobodno računati na cca. 36.000kn. (kada bi ih vozile tri ekipe tada bi se radilo o 50% većem iznosu). d) ti automobili troše puno goriva, imaju velike rastrošne motore i kupljeni su zato da bi ih se brzo vozilo, smatram konzervativnom procjenom da troše prosječno 12 litara na 100km, a ako računamo da voze 6 radnih sati u jednoj smjeni to je 864kn, pa čak i ako to podijelimo na polovicu to je 430kn po smjeni odnosno 860kn po danu odnosno 25.800 kn mjesečno (auti su naime svaki dan na cesti). Ukupni troškovi automobila u koji još uvijek nismo uračunali troškove održavanja (garažiranja, potrošni materijali, gume, redovni servisi, pranje, baždarenje i održavanje osjetljive elektronske opreme), administrativne troškove koji proizlaze iz njih (obračun plaća za djelatnike, unos i obračun kazni, cijeli sustav koji to treba naplatiti... a koji može opteretiti "proizvodnog djelatnika" za skoro identični iznos), troškovi cestarina (može biti da to policija ne plaća ali to ne znači da se trošak nije dogodio) iznosi cca. 67.800kn mjesečno. Funny thing je da je 10 presretača u mjesec i pol dana djelovanja napravilo ukupno 1467 zaustavljanja gdje su evidentirane kazne u vrijednosti od milijun kuna što znači da je prosječna kazna cca. 680kn a sve to u idealnim uvjetima da je sve bilo OK i da brzina pravnog sustava neće bilo koju od tih kazni otjerati u zastaru. Ukratko, bez da sam naštimavao brojeve (a zapamtite da brdo troškova u gore navedeni izračun uopće nije uključeno) ispada kako je prosječna kazna 681,66kn dok je prosječni trošak jedne kazne 693,25kn. (1467 kazni podijeljeno na deset automobila, podijeljeno na mjesec i pol ispada 97,8 zaustavljanjapo vozilu mjesečno). Bilo kako bilo jedno "presretavanje" košta više nego što je na njemu moguće zaraditi pa zaključujem kako se ne radi o baš najprofitabilnijem poslu. Tu je naravno moralni efekt koji je ako se mene pita upitan jer mene manje brinu brzi automobili na autocestama od neispravnih automobila. Sudare na autocestama rade vikend vozači koji se ili izmore dugotrajnim turama kojima nisu dorasli ili im jednostavno pažnja odluta i prouzroče opasni manevar koji rezultira sudarom. No ne samo da je trošak veći od "zarade" nego me brine i učinkovitost tih policajaca, jer ispada da po jednom vozilu ima svega stotinjak zaustavljanja na ukupno 260 efektivnih radnih sati mjesečno (to znači da imamo 174 radna sata prosječno, a dva sata dnevno oduzmemo na odlaske i dolaske na poziciju, tankiranje goriva i sindikalne pauze), a ne računajući prekovremene, vikende i noćne sate. Kladim se da su postavili na naplatnim kućicama malo eko testiranje da bi do danas zaradili višestruko više novaca, a opće stanje sigurnosti na cestama bi bilo daleko veće. Misao dana: Sometimes you're the bug, sometimes you're the windshield. |
