much ado about nothing...
|
Tema današnjeg bloga je tzv. porezna reforma iako nije totalno jasno temeljem čega nosi naziv "reforma", a dotična samo još jednom ilustrira totalno nerazumijevanja postojeće vlade kako gospodarstvo u stvari funkcionira i što je doista potrebno da bi se "pokrenula hrvatska" :) Hrvatski porezni sustav funkcionira na temelju tri osnovna poreza iz kojih se puni glavnina državnog proračuna. S neproporcionalno velikim postotkom tu je PDV, slijedi ga u stopu porez na dohodak i potom slijedi porez na dobit. PDV je porez koji se plaća na dodanu vrijednost; dakle na svu vrijednost koju ste ugradili u svoj proizvod i uslugu, neutralan je za gospodarske subjekte, daje strašno široku bazu za naplatu i plaća je kranji potrošač. Porez na dohodak je porez koji se isplaćuje iz vaših osobnih dohodaka - u idealnom slučaju ugovorili ste sa svojim poslodavcem bruto plaću i na nju se naplaćuje porez na dohodak. Kako bi ovaj porez bio socijalno pravičan, on se primjenjuje u više poreznih stopa, od kojih je najniža 15% a najviša 45%, a imamo i još jednu kategoriju koja se zove neoporeziva osnovica koja odgovara zbroju osobnih odbitaka i o tome u nekoj mjeri ovisi kada će vas okinuti koja od poreznih stopa. Ovaj porez plaćaju svi oni koji su zaposleni a čija plaća prelazi iznos porezne olakšice. Treći porez je porez na dobit kojeg tvrtke plaćaju na ostvarenu dobit u prethodnoj godini. Za vrijeme prošle vlade, porez na dobit se s jedinstvene stope od 35% "raspolovio" na dvije komponente od poreza na dobit koji bi bio 20% odnosno dividendu koji bi bio 15%. Prvi i zasada jedini gospodarski potez postojeće vlade bio je izglasavanje smanjenja porezne stope PDVa na 20% i potom odustajanja od istoga. Ovo je inače bio totalno besmisleni potez jer ne bi imao nikakvog efekta na gospodarstvo budući da je PDV gospodarstvu neutralan i ceh tog poreza plaća kranji potrošač odnosno fizičke osobe. Nadalje, mnoge cijene u dućanima (gdje trošite većinu svog novca) sustavno su gađane kako bi pogodile određenu cijenu, npr. besmisleno je vjerovati kako bi proizvod koji je do sada koštao 9,90kn odjednom bio jeftiniji 16 lipa? Da je ova sjajna ideja prošla i da od siječnja počnemo koristiti ovu koncepciju, uz uvjet da imate 4000kn netto plaću i apsolutno svaku kunu potrošite u dućanu i apsolutno svaki prodavač smanji cijenu svog proizvoda za navedenih 2% tada bi na kraju mjeseca uštedili sasvim solidnih 66kn!!! Kao što napisah - totalno glupa ideja. Porez na dohodak (ili neki od doprinosa koji su funkcionalno slični porezu na dohodak ali su zato flat-rate preko cijelog raspona plaća koju možete i nemorate dobijati) je bio daleko smislenija meta za korekcije, no prethodna vlada je u pokušaju da zauzda maksimum sive ekonomije smislila cijeli niz raznih olakšica (i jednako nelogičnih pravilnika koji su polovicu toga ionako učinili nemogućim), a te olakšice ste mogli iskoristiti isključivo po godišnjoj prijavi poreza. Dakle uporno i marljivo radite cijelu godinu, plaćate sve što platiti trebate i onda u veljači predajete molbu za povrat poreza koji vam drćava u nekom času vraća. Ova ideja iako hvale vrijedna prouzročila je brdo problema jer je praktički svaka zaposlena osoba u .hr odlučila tražiti povrat poreza po nekoj od doista široko postavljenih mogućnosti. Problem je u tome što obrada milijuna poreznih prijava zahtjeva brdo novaca, ljudi i prostora i onda je država skužila kako je sve ono što su građani uštedili ona morala potrošiti da bi sve to skupa izadministrirala i vratila natrag. Kao prijedlog ove vlade, ideja je da se minijaturno poveća neoporezivi dio plaće (na 1600 s trenutno 1500kn) i da se olakšice ograniče na 12.000kn godišnje. Vjerujem da će se tijekom "pregovora" ovih 1600kn pretvoriti u 1700 ili 1750kn, no temeljni problem nije riješen jer će trošak obrade i povrata ostati isti iz jednostavnog razloga što osnovca za olakšice ostaje ista jedino je maksimalni povrat ograničen. Porez na dobit je pravi biser. Naime, ideja prethodne vlade je bila da se porez na dobit od 35% podijeli na čisti porez na dobit i porez na dividendu. Novi prijedlog ukida porez na dividendu što je po meni totalno besmisleno jer naš porez na dobit uopće nije loš (morate znati kako prosječna tvrtka iskazuje dobit u razini 3-5% godišnjih prihoda što nije neki basnoslovni iznos, a osim toga do prije neku godinu cijelo naše gospodarstvu je zbrojeno bilo u gubicima tako da taj porez i nije baš neka pretjerano veliki izvor novaca). Na primjeru HTa će biti totalno jasno kako je to funkcioniralo; dakle prvotno bi HT na zamišljenu dobit od 2 milijarde kuna (hm, pa to i nije baš nerealistična brojka?) morao platiti 35% poreza što je cca. 700 milijuna kuna, a potom bi HT mogao s tim novcem raditi štogod hoće; primjerice kupiti nove telefonske centrale, sagraditi zgradu ili isplatiti ostatak od 1.4milijarde kuna svojim vlasnicima. Za vrijeme prethodne vlade zakon je promijenjen i tada bi HT platio svega 400 milijuna kuna poreza na dobit i s njima bi mogao raditi što god hoće (to se onda zove zadržana dobit) ali ako bi odlučio tu dobit isplatiti svojim vlasnicima tada bi morao prije toga platiti na tu isplatu (dividendu) porez od 15% što je OK ako malo bolje razmislite jer ako ste iskazali dobit i platili 20% poreza na to ne bi smjelo biti isto da li ćete tu dobit iskoristiti u daljnjem razvoju tvrtke, osvajanju novih tržišta, kupovinu tehnologije, otvaranju radnih mjesta ili ćete sve te pare jednostavno isplatiti vlasnicima koji će se zapiti, kupiti skupocjene automobile i jahte i potom snimati šaljive kućne video uratke na tim istim jahtama. Najnoviji prijedlog vlade je da se porez na dividendu ukine i da tvrtka s tim novcem radi što god želi. Obzirom da ta ušteda ide vlasnicima (a to je ionako manjina u ovoj državi i za pretpostaviti je da ako već imate tvrtku ili suvlasništvo tada valjda spadate u malo bolje stojeću ekipu kojoj ta porezna olakšica i nije trebala?). Dakle, ponovno, trenutna vlast ne pokazuje osnovne elemente razumijevanja kako ekonomija funkcionira, a od silne porezne reforme (koja nije puno više od preslagivanjea zareza u tekstu zakona) neće biti ništa. Uočite da nijedna olakšica u cijeloj reformi ne dodiruje osobe s malim ili srednjim primanjima, niti tvrtkama koje su nosioci gospodarstva donosi neku novu prednost. Dobitnici ove "reforme" su inako ljudi kojima ona vjerojatno nije nužno potrebna. |
