mozgoBLUDstvo https://blog.dnevnik.hr/mozgobludstvo

četvrtak, 02.02.2006.

tragovi...

Ovo je moj trag u snijegu. Moje noge. Moje desne čizmice. Ali to nije važno, jer je svejedno – MOJ.

Nakon nekoliko sati bio je prekriven snijegom. Nestao je.

To se događa i s ljudima. Netko – ostavlja tragove, koji nestaju već nakon nekoliko sati. NETKO – ostavlja tragove koji ne nestaju nikada. Čak i ako to jako želiš.

I nema spasa od te soli na srcu, koje se skupilo cijeli vagon. I mala prikolica. I pokušavam živjeti trenutkom, i ne primjećivati tragove-tragove-tragove, kojima je obasuta moja planeta, ali sve bezuspješno. Vrijeme je moj prijatelj, vrijeme lagano posipa sve te tragove, ali oni se svejedno vide. Naziru se, gadovi, i kroz snijeg. Evo nas na…

Kako je dobro živjeti onima, u koga je na planeti – pijesak… )))

02.02.2006. u 22:34 • 8 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>