mozgoBLUDstvo https://blog.dnevnik.hr/mozgobludstvo

ponedjeljak, 19.12.2005.

Pomislila sam ne tako davno…

Da je život, k vragu, svršeno zamišljena igra… Ne smiješ na nju gledati ozbiljno, to nije ni jedno od pravila. Ne treba se mrštiti, pokušavati izmisliti toplu vodu, razumjeti smisao… Gdje se skriva sreća. Sreća i smisao života – je u tome, zapravo, da živimo. I radujemo se sitnicama. I osjećamo. Disanje prirode, ritam grada, ljudsku brigu i životinjske instinkte, padove i uzlete, novo i dobro poznato, svijetlo i ne baš, žarko, ukusno, zanimljivo i bolno, dugo, dolazeće… Sve to – treba upijati, puštati da prođe kroz tebe. Rađati nešto novo - djecu, projekte, ideje… Stvarati nešto dobro, po mogućnosti ne osvrćući se na ocjenu okruženja i momentalne ili nakupljene dividende od njegovog procesa. Pokušavati pomagati slabima, povući prema gore ne podarene srećom, nadahnuti zapletenih u splet okolnosti… Treba jednostavno živjeti. Živjeti ozbiljno ali isto igrati, šaliti se i briljirati. I tak ćeš onda, možda, osjetiti onaj Smisao Ljudskog Postojanja, nad kojim su mnogi mislioci slamali glave. A vjerojatno, nećeš osjetiti ništa. A i pa šta? Veliki gubitak?
Život je – kao kutija šibica… prema njoj se glupo odnositi ozbiljno, a neoprezno – opasno… Vjerojatno, tako.

Zato ću se ja glupirati, osjećati, poznavati, kružiti u ovom čudnom vihoru događaja…

A vi?

19.12.2005. u 01:12 • 1 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>