18.07.2004., nedjelja
Dan poslije sutra (The Day After Tomorrow) (2004)
Redatelj: Roland Emmerich Scenarij: Roland Emmerich i Jeffrey Nachmanoff Uloge: Dennis Quaid (Jack Hall), Jake Gyllenhaal (Sam Hall), Sela Ward (Lucy Hall), Emmy Rossum (Laura Chapman), Jay O. Sanders (Frank Harris), Dash Mihok (Jason Evans), Austin Nichols (J. D.), Arjay Smith (Brian Parks) Trajanje: 120 min. Roland Emmerich se vratio onomu što mu ide najbolje, a to su filmovi katastrofe. Nakon što je iskoristio izvanzemaljce i guštera većeg od Empire State Buildinga trebao je smisliti nešto novo čime može razoriti polovicu planete a da pritom može u film ubaciti i “dirljivu” priču o spašavanju. Dakako priča je plošnija nego ikada dosada u ovakvim filmovima i to ako je uopće progutate. Početak filma i nije tako loš. Klimatolog Jack Hall upozorava na opasnosti globalnog zatopljenja i posljedice za 1000 ili čak prije 100 godina. Nitko ga (naravno) ne shvaća ozbiljno. Ali ubrzo započnu velike poplave, snježne oluje, ogromne pijavice. Pratimo ljude u Americi od kojih većina bježi u Meksiko gdje bi trebali biti sigurni. Država sada traži pomoć od Jacka Halla, koji planira spasiti svoga sina u New Yorku (ići će malo sa svojom ekipom vozilom pa onda pješke po snijegu i temperaturi ispod ništice). Osim apsurdnih situacija, u filmu ima i dobrih (domišljatih) stvari. Američki potpredsjednik je prikazan kao negativac (znači vrlo realno), a zaista je komično vidjeti kako Amerikanci preko ograde idu u Meksiko, a sada meksičke vlasti njima zabranjuju ulaz. No film prerasta u pokazivanje mogućnosti kompjutorske animacije, gubi se gotovo sva ljudska prisutnost, a većina, inače dobre glumačke postave ostaje neiskorištena. Specijalni efekti su fascinanti, no oni ne čine dobar film. Ovako film izgleda više kao dokumentarac “Što bi (možda) bilo kad bi zanemarili problem globalnog zatopljenja”. Sve u svemu pohvalno je što film nastoji upozoriti na problem globalnog zatopljenja, ali film ne mogu pohvaliti da je dobar. “Dan poslije sutra” funkcionira najbolje (a čak može biti i zabavan) kada ga se samo gleda i ne razmišlja se o zbivanjima na ekranu.   |