27.07.2004., utorak
Gremlini (Gremlins) (1984)
Redatelj: Joe Dante Scenarij: Chris Columbus Uloge: Zach Galligan (Billy Peltzer), Phoebe Cates (Kate Beringer), Hoyt Axton (Randall Peltzer), Frances Lee McCain (Lynn Peltzer), Polly Holiday (Ruby Deagle), Glynn Turman (Roy Hanson), Dick Miller (Murray Futterman), Keye Luke (Mr. Wing) Trajanje: 106 min. Kad biste pogledali samo početak filma pomislili biste da je ovo još jedan dječji film sa simpatičnim, ali i neobičnim kućnim ljubimcem. No onda nikada ne biste doznali što se dogodi kada se pravila o držanju tog ljubimca prekrše. Nastane kaos, panika i strah. I to ne samo u kući, već i u cijelom gradu. “Gremlini“ su jako neobičan film. Mješavina je komedije, parodije, horrora i akcije. I začudo sve dobro funkcionira. Billy od oca za Božić dobije mogvaja Gizma, no mora obećati da će poštovati tri pravila: 1. nikada mu ne smije dati vodu ili politi ga, 2. ne smije mu dati jesti poslije ponoći i 3. ne smije ga staviti na jarku svjetlost jer mu smeta, a Sunčeva bi ga ubila. No slučajno polije malog Gizma vodom i dobije pet novih mogvaja. No oni nisu tako dobroćudni kao Gizmo i na prevaru ga natjeraju da ih nahrani poslije ponoći. Uskoro se začahure, a kada izađu započnu stvarati nered po cijelom gradu. No prije svega toga upoznajemo se sa stanovnicima grada i glavnim likovima. Neke od njih zamrzite a neke zavolite, tako da se nađete u situaciji da čak navijate da pojedine ljude gremlini srede (umri Deagle, umri!). Osim što demoliraju grad, usput se zabavljaju u barovima, žderu sve na što naiđu, parodiraju filmove… Ovo nije horror na kakve ste navikli, niti komedija na kakvu ste navikli, ali svakako spada u dobre filmove na kakve baš nismo navikli. Colubusu je uspjelo napisati zanimljivu priču, Dante je uspio u stvaranju dobrog filma, a glumci su uspjeli u stvaranju zanimljivih likova. Čak su i kretnje gremlina i Gizmoa, uvjerljive i životne, a sigurno nećete zaboraviti kreveljenje gremlina. “Gremlini” su film koji će zadovoljiti većinu ljudi. Gledljiv je, zabavan i originalan. A usotalom tko bi mogao odoljeti Gizmou?  |
18.07.2004., nedjelja
Dan poslije sutra (The Day After Tomorrow) (2004)
Redatelj: Roland Emmerich Scenarij: Roland Emmerich i Jeffrey Nachmanoff Uloge: Dennis Quaid (Jack Hall), Jake Gyllenhaal (Sam Hall), Sela Ward (Lucy Hall), Emmy Rossum (Laura Chapman), Jay O. Sanders (Frank Harris), Dash Mihok (Jason Evans), Austin Nichols (J. D.), Arjay Smith (Brian Parks) Trajanje: 120 min. Roland Emmerich se vratio onomu što mu ide najbolje, a to su filmovi katastrofe. Nakon što je iskoristio izvanzemaljce i guštera većeg od Empire State Buildinga trebao je smisliti nešto novo čime može razoriti polovicu planete a da pritom može u film ubaciti i “dirljivu” priču o spašavanju. Dakako priča je plošnija nego ikada dosada u ovakvim filmovima i to ako je uopće progutate. Početak filma i nije tako loš. Klimatolog Jack Hall upozorava na opasnosti globalnog zatopljenja i posljedice za 1000 ili čak prije 100 godina. Nitko ga (naravno) ne shvaća ozbiljno. Ali ubrzo započnu velike poplave, snježne oluje, ogromne pijavice. Pratimo ljude u Americi od kojih većina bježi u Meksiko gdje bi trebali biti sigurni. Država sada traži pomoć od Jacka Halla, koji planira spasiti svoga sina u New Yorku (ići će malo sa svojom ekipom vozilom pa onda pješke po snijegu i temperaturi ispod ništice). Osim apsurdnih situacija, u filmu ima i dobrih (domišljatih) stvari. Američki potpredsjednik je prikazan kao negativac (znači vrlo realno), a zaista je komično vidjeti kako Amerikanci preko ograde idu u Meksiko, a sada meksičke vlasti njima zabranjuju ulaz. No film prerasta u pokazivanje mogućnosti kompjutorske animacije, gubi se gotovo sva ljudska prisutnost, a većina, inače dobre glumačke postave ostaje neiskorištena. Specijalni efekti su fascinanti, no oni ne čine dobar film. Ovako film izgleda više kao dokumentarac “Što bi (možda) bilo kad bi zanemarili problem globalnog zatopljenja”. Sve u svemu pohvalno je što film nastoji upozoriti na problem globalnog zatopljenja, ali film ne mogu pohvaliti da je dobar. “Dan poslije sutra” funkcionira najbolje (a čak može biti i zabavan) kada ga se samo gleda i ne razmišlja se o zbivanjima na ekranu.   |
17.07.2004., subota
Harry Potter i zatočenik Azkabana (Harry Potter And The Prisoner Of Azkaban) (2004)
Redatelj: Alfonso Cuarón Scenarij: Steven Kloves prema knjizi J. K. Rowling Uloge: Daniel Radcliffe (Harry Potter), Emma Watson (Hermione Granger), Rupert Grint (Ron Weasely), Alan Rickman (Severus Snape), Maggie Smith (Minerva McGonaggall), Michael Gambon (Albus Dumbledore), Robbie Coltrane (Rubeus Hagrid), David Thewlis (Lupin), Gary Oldman (Sirius Snape), Emma Thompson (Sybil Trelawney) Trajanje: 135 min. U ekranizaciji trećeg dijela priče o Harryju Potteru na redateljsku stolicu je sjeo Alfonso Cuarón. Samim tim serijal je doživio veliku promjenu koja se ponajviše očituje u samome stilu. Sada kadrovi više nisu onako sterlini i veseli, sve je tmurnije i mračnije, čime je Cuarón uspješno prenio atmosferu same knjige. Dobio je priliku režirati najpopularniji i vjerojatno najbolji dio. Većinom se držeći književnog predloška, ali unoseći i neke dodatke smislenijoj priči, Cuarón je uspio nadmašiti svoga prethodnika i napraviti najbolji film iz serijala do sada. Richard Harris koji je igrao Albusa Dumbledorea nažalost je preminuo stoga Michael Gambon ovaj put igra Albusa. “Novi” Dumbledore je živahniji i pomalo podsjeća na hipija i moram reći da mi se baš i nije svidio. Harris je daleko uspješnije prenio lik i zaista je šteta što i dalje nećemo moći uživati gledajući ga kao Dumbledorea. Glumačku postavu su ovaj put osnažila imena Garyja Oldmana, Davida Thewlisa i Emme Thompson. Oni su svoj dio posla odradili dobro. Ostatak ekipe je standardno dobar, a glavni trojac je još uspješniji nego prije, ali mi Radcliffe još uvijek malo kaska, a Emma Watson svakim me nastavkom sve više iznenađuje. Ono što me u prošlim filmovima zasmetalo je loše riješeno vremensko zbivanje. Nikako niste mogli dobiti osjećaj da je radnja filmova proteže kroz čitavu školsku godinu. Dolazak u školu i na kraju riječ dvije o ispitima nisu baš dobro prikazali to. Ovdje je to riješeno na zanimljiv i duhovit način uz pomoć udaračke vrbe i napokon se dobiva osjećaj vremena. Kraj je zaista spektakularan i pun intrigantnih obrata. Neodvojivi dio serijala bili su specijalni efekti koji su dojmljiviji nego ikada dosada. Mašta J. K. Rowling zaista je dala težak posao ljduima zaduženim za efekte no napuhavanje tetke, vožnja Moćnim autobusom, dementori, metlobojska utakmica (ovaj put za vrijeme oluje i s napadom dementora, osvježenje u odnosu na prva dva dijela) zaista izgledaju fenomenalno i uvjerljivo. Za glazbu je opet zadužen John Williams koji je opet odradio svoj posao kako treba, dajući nam još jednom veoma atmosferičnu i prekrasnu glazbu. Mnogi ljubitelji knjige zamjeraju neka nepridržavanja predloška, no moraju shvatiti da je prenošenje knjige na ekran težak posao i da knjiga uvijek bude bolja, slojevitija i zanimljivija od ekranizacije. Alfonso je zaista napravio sjajan posao i rijetkost je vidjeti serijal koji iz nastavka u nastavak biva bolji. |
16.07.2004., petak
Harry Potter i odaja tajni (Harry Potter And The Chamber Of Secrets) (2002)
Redatelj: Chris Columbus Scenarij: Steven Kloves prema knjizi J. K. Rowling Uloge: Daniel Radcliffe (Harry Potter), Emma Watson (Hermione Granger), Rupert Grint (Ron Weasley), Alan Rickman (Severus Snape), Maggie Smith (Minerva McGonaggall), Richard Harris (Albus Dumbledore) Robbie Coltrane (Rubeus Hagrid), Kenneth Branagh (Gilderoy Lockhart) Trajanje: 161 min. Nastavak priče o Harryju Potteru ponudio je sve ono što je u prvome dijelu valjalo i ispravio većinu nedostataka prethodnika. Radnja je dinamičnija, gluma (osobito Daniela Radcliffea) daleko uvjerljivija, a i sam zaplet je ovaj put bolji. Ekipa se uistinu uigrala. Osvježenje glumačke postave, a i samog filma došlo je u obliku Kennetha Branagha, odnosno profesora Lockharta koji se predstavlja kao hrabar i pošten borac protiv sila zla, a zapravo samo grabi zasluge drugih čarobnjaka i briše im pamćenje. Ostali “veliki” glumci svoj su posao odradili čak i bolje nego u prvome nastavku. A što se tiče glavne trojke vidljivo je poboljšanje, iako još uvijek Watson i Grint bolje odrađuju svoje uloge. Specijalni efekti su još bolji (vrhunac su definitivno bazilisk i pauci), a mala zamjerka ide metlobojskoj utakmici koja nije čista kopija one iz originala, ali previše podsjeća na nju. Bez obzira što je to bio jedan od najboljih i najupečatljivijih djelova originala, smatram da su mogli malo ipak bolje osmisliti utakmicu. Priči se nema puno toga prigovoriti, usprkos tome što su neki djelovi naspram knjige uvelike promijenjeni. Završnica filma je puno jača i napetija, makar pred kraj ima nepotrebnog odugovlačenja i nepotrebnih scena (očito Colubus ne može odoljeti srcedrapateljskom završetku). Svakako zrelije i bolje djelo od prethodnika u svakom smislu. Ovaj put nitko ne bi smio biti razočaran. |
15.07.2004., četvrtak
Harry Potter i kamen mudraca (Harry Potter And The Philosopher’s Stone) (2001)
Redatelj: Chris Columbus Scenarij: Steven Kloves prema knjizi J. K. Rowling Uloge: Daniel Radcliffe (Harry Potter), Emma Watson (Hermione Granger), Rupert Grint (Ron Weasely), Alan Rickman (Severus Snape), Maggie Smith (Minerva McGonagall), Richard Harris (Albus Dumbledore), Robbie Coltrane(Rubeus Hagrid), Ian Hart (Quirrell) Trajanje: 147 min. Ekranizacija piče o malome čarobnjaku bila je jedna od najočekivanijih u povijesti kinematografije. Književni predložak je jedna od najboljih dječjih knjiga ikada, pa se očekivalo da film bude ako ne jedan od najboljih dječjih filmova, bar kvalitetan i zabavan film. No očekivanja se nisu ostvarila. Skoro pa idealna glumačka postava napravila je jako dobar posao. Veterani Richard Harris, Alan Rickman i Maggie Smith kao i uvijek su fenomenalni, a što se tiče glavne trojke Radcliffe kao Potter je pomalo razočaravajuć, a Watson i Grint kao Hermione i Ron su pun pogodak. Za razliku od Radcliffea dali su svome liku dobru uvjerljivost i približili su se skoro u potpunosti likovima iz knjige. Film obiluje specijalnim efektima koji zaista izgledaju kao upravo “ispali” iz mašte, a zasigurno najbolji primjeri su metlobojska utakmica i troglavi pas. U filmu vidimo zaista lijepe pejzaže, no za dobar film najbitnija je glatka radnja. Nažalost film nekada zna udaviti gledaoca dosadnim trenutcima. No ako ništa drugo bar glazba Johna Williamsa popravlja dojam. Vrlo je atmosferična, a glavna tema pomalo zarazna. Chris Columbus možda ima iskustva sa dječjim filmovima, no nedostaje im onaj faktor uzbuđenja i zanimljivosti koji su bit ovakvih avanturističkih filmova. Film je zanimljiv i duhovit, ali nažalost ne konstantno. Svidjet će se djeci, ali i odraslima. |
14.07.2004., srijeda
Ed Wood (Ed Wood) (1994)
Redatelj: Tim Burton Scenarij: Larry Karaszewski i Scott Alexander prema knjizi Rudolpha Greya Uloge: Johnny Depp (Edward D. Wood Jr.), Martin Landau (Bela Lugosi), Sarah Jessica Parker (Dolores Fuller), Patricia Arquette (Kathy O'Hara), Bill Murray (BunnyBreckinridge ), Jeffrey Jones (Criswell), Lisa Marie (Vampira), Vincent D’Onofrio (Orson Welles) Trajanje: 127 min. Na premijeri svoga filma “Plan 9 From Outer Space” Ed kaže: “Ovo je taj. Ovo je taj po kojem će me pamtiti.”. E pa Ede, pogriješio si. Ovaj je film taj po kojem će te pamtiti. Tim Burton je majstor u režiranju neobičnih i pomalo bizarnih filmova, a život Edwarda D. Wooda Jr. je svakako neobičan i bizaran. Film je poseban i po tome što je snimljen u crno-bijeloj tehnici to u doba kada se ona smatra ostatkom daleke prošlosti. U atmosferi starih horror filmova prikazuje neobičan “uspon” karijere najgoreg redatelja u povijesti kinematografije. Nakon što upozna Belu Lugosija njegova karijera se pomiče s mrtve točke i dobiva novac za snimanje svoga prvoga filma o transvestitu. No on scenarij bazira na svome životu i činjenici da se voli oblačiti u žensku odjeću. Film je katastrofa, no on već traži producente za svoj idući “veliki” film. No svaki idući film bio je gori od prvoga. U njegovoj usporedbi s Orsonom Wellesom kako jedino njih dvoje u Hollywoodu pišu scenarije, režiraju, produciraju i glume u svojim filmovima, možemo nadodati jedino kako je Orson snimio dobre filmove, a on nije. No Wood je bio ličnost. On je svoje filmove volio i živio ih je. Radio ih je s ljubavlju, i nije ga bilo briga što drugi misle o njima. Glumačka postava ovoga filma je sjajno odradila posao. Johnny Depp kao Wood briljira, a ostatak glumačke družine je odličan. Likovi su veoma zanimljivi, a neki i pomalo morbidni (Murrayjev Bunny). Burtonova režija je (kao uvijek) savršena, a posebno su upečatljive scene poput one kada se Bela Lugosi planira upucati. Svjetlo u toj sceni je majstorski iskorišteno. Film morate pogledati. Unatoč trajanju od preko dva sata priča jednostavno klizi i drži vas. |