Trnjani srce slavonije

SRETNA I VESELA PUNA ZDRAVLJA I LJUBAVI NOVA 2007.GODINA

"alaj mi je danas dan, osvanuo radostan" tako je zapjevala ženska pijevaćka skupina KUD-a LOVOR
iz TRNJANA.


Andrevčani su pijesmom i dobrim tamburašima digli gledatelje na noge



domaćini su nastupali sa djećijom skupinom i odraslima prikazali su odlićan program i svojim nastupom dokazali da su dobri čuvari narodnih obićaja i dobrog folklora



a na kraju svi zajedno su zapjevali "SVIM NA ZEMLJI MIR VESELJE"cijela je dvorana pijevala sanašim folklorašima


zahvaljujemo se voditelju programa PAVI FUNARIĆU koji je sve to vodio vrlo profesionalno

Svetac Apostol Evanđelista


Bio je sin Zebedeja i Salome. Kao učenik Ivana Krstitelja prvi je s Andrijom pošao za Kristom. U Isusovu javnom životu ima uz Petra i Jakova Starijega, brata svog, rekli bismo, kao neko povlašteno mjesto. Na posljednjoj večeri kao »onaj koga je Isus osobito ljubio nalazio se za stolom Isusu do krila« (Iv 13,23). A najveću vjernost i hrabrost pokazao je kad je jedini od apostola stajao pod Isusovim križem.

Nakon Kristova uskrsnuća i uzašašća na nebo pokazuje se Ivan u više navrata u povlaštenoj situaciji uz Petra, kao na primjer kod izlječenja čovjeka hroma od rođenja pred hramskim vratima ili kod dijeljenja sakramenta potvrde u Samariji. Za vrijeme Apostolskog koncila u Jeruzalemu, oko godine 50., uz Petra i Jakova Mlađega ubraja se medu stupove prvotne Crkve. Sv. Pavao u Poslanici Galaćanima priznaje: »Jakov, Kefa i Ivan, koji su smatrani stupovima, dadnu desnice meni i Barnabi u znak međusobnog zajedništva, da mi idemo medu pogane, a oni medu obrezane« (2,9).

Povjesničari kršćanske starine misle da je Ivan ostao u svetom gradu, u Jeruzalemu, sve do smrti Isusove Majke, koju je Isus na križu povjerio baš njemu. Odlična predaja, koja potječe iz II. stoljeća, tvrdi da je Ivan, počevši od godine 60., djelovao u Efezu u Maloj Aziji postavljajući biskupe i osnivajući kršćanske zajednice. Doživio je veliku starost te umro naravnom smrću u početku vladavine cara Trajana, dakle negdje oko godine 100.

Sveti Ivan Krstitelj, kršćanski svetac, propovijednik, pustinjak i mučenik, prethodnik Isusov.



Većinu informacija o Ivanu Krstitelju dobijamo iz evanđelja, a njegova osoba do danas je ostala tajnovita i ne do kraja razjašnjena.

Prema Novom zavjetu, njegovi roditelji, Zaharija i Elizabeta, dugo nisu mogli imati djece i kada im se rodio sin, zavladala je velika radost. Održana je posebna svečanost, na kojoj mu je trebalo nadjenuti ime. Okupili su se prijatelji i rođaci, koji su došli izdaleka. Htjeli su da se zove Zaharija po ocu, ali s tim se nije složila Elizabeta. Rekla je da će se zvati Ivan što znači „Gospodin je milostiv“ (heb. Johanan). Prijatelji i rođaci su pitali Zahariju, za mišljenje. On se složio s time da se zove Ivan. Budući da Zaharija dotad nije mogao govoriti, tada mu se vratio glas. Počeo je zahvaljivati Bogu i slaviti ga zbog njegove dobrote: „I ti ćeš biti poseban. Ići ćeš pred Božjim izabranikom. Nosit ćeš poruku Božje ljubavi i oproštanja njegovu narodu.»

Ivan je otišao od kuće, živio je u pustinji blizu rijeke Jordana. Nosio je odijelo od devine dlake opasano kožnim pojasom. Jeo je pustinjsku hranu - divlji med i skakavce. Propovijedao je blizinu kraljevstva Božjeg i pozivao svoje sunarodnjake na obraćenje, a mnogi su se kajali za svoje grijehe i dali da ih Ivan krsti.

Evanđelja pripovijedaju i da je Isus došao k Ivanu, te od njega zatražio krštenje. Ivan je na njegovo inzistiranje to i učinio, a za krštenja, kako prpovijeda biblijski tekst, spustio se nad Isusa Duh Sveti u obliku goluba i Božji glas je progovorio: “Ti si Sin moj ljubljeni. U tebi mi sva milina.“

Herod Antipa zatvorio ga je u tamnicu i dao mu odbrubiti glavu, jer mu je prigovorio zbog preljuba.

SVIM IVANAMA I IVANIMA POSEBNO MOM DRAGOM PRIJATELJU BAĆI IVI SRETAN IMENDAN

Otajstvo Božića oblikovalo je vjerničko doživljavanje blagdana Božića hrvatskih katolika do te mjere da se opravdano govori o hrvatskom Božiću. Božić je naišao na odraz u književnosti, umjetnosti, a osobito spletu običaja i u božićnim pjesmama i melodijama. Posebno su božićni običaji, a napose božićne popijevke, u stanju iz godine u godinu pobuditi vjerničko doživljavanje Božića, u pripravljanju na blagdan i u slavljenju blagdana. I običaji i popijevke uvjetuju pun odjek Božića u osobnom proživljavanju, ali i u obiteljskom i društvenom životu. Običaji, naime, obnavljaju niz sadržajnih i ljudski vrijednih čina upravljenih očitovanju čovjekoljublja od čestitanja i darivanja do izmirenja zavađenih i novog poleta u obiteljskom življenju. Pjesme pak stvaraju ozračje radosti i svečanosti, a sadržajem su zapravo prepjev božićnog evanđelja i kršćanskih vjerskih istina.

Božić je stoljećima odgajao hrvatskog čovjeka, i to ne samo u kršćanskoj vjeri, nego i za temeljne ljudske vrednote. Božićne pjesme odgajaju hrvatsku vjerničku dušu za kršćansku osjećajnost i suosjećanje. Razvijaju te stavove prema Isusu, Sinu Božjemu, rođenom kao dijete, ali i prema svim ljudima koji trpe. Odgajaju na djelotvornu solidarnost sa svom dijecom svijeta koja dijele sudbinu maloga Isusa. Hrvatski je vjernik od Božića učio i naučio da nije najveće zlo kad je dijete rođeno na slamici oštroj, ako može računati s ljubavlju roditelja.

Badnji dan ili Badnjak, a napose badnje veče, je napose bogat božićnim običajima i folklornim sadržajima. Naziv je taj dan prije Božića najvjerojatnije od riječi bdjeti, biti budan, biti bodar, tj. znači noć u kojoj se bdi. Vrhunac toga bdjenja jest proslava polnoćke. Upravo s bdjenjem je povezan niz običaja: unošenje drva "badnjaka" koje gori na ognjištu tu noć i kasnije, zatim božićne svijeće, jedne ili tri, redovito ovezane trobojnicom. Bdjenje počinje uvečer, kad se obitelj okuplja oko stola, još uvijek s posnim
Polnoćka
jelima, i unošenjem badnjaka i slame kad — barem u nekim hrvatskim krajevima - domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić "Faljen Isus! Dobro vam došla badnja vešer"! Na taj pozdrav slijedi odgovor: "I s tobom zajedno!" Negdje je pozdrav bogatiji sadržajem: "Faljen vam bio Isus i Marija. Čestita vam Badnjica!" Odgovor glasi: "Čestita ti bila i duša, svitla obraza ko i do sada!" U dijelu Slavonije čestitari na badnje veče ulaze u kuću i govore: "Faljen Isus! Čestita vam badnja večer i Adam i Eva", a odgovara se: "I vi živi i zdravi bili!" Uz donošenje panja badnjaka običaj je unositi i slamu; negdje tu slamu ne prostiru samo po tlu već je stavljaju i na stol pod stolnjak, a zatim slijedi večera s osobito biranim jelima.



Slavonski badnjak, unošenje sijena

Badnjak u gradu, naravno, sačuvao je samo dijelak seoskih tradicija, ali slavi se uz bor, uz kućne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i uz posebno pripravljenu večeru. Najvažnije jest: bdjenje u iščekivanju polnoćke. Sudjelovanje na polnoćki smatraju vaznim i oni koji ne odlaze redovito nedjeljama na misu. Takvo božićno slavljenje badnje večeri toliko je općenito kod svih hrvatskih katolika da ukazuje opću svijest o nepobitnosti i privlačivosti otajstva Božića. Ono je drago i onim ljudskim dušama koje svoje kršćanstvo nisu razvile do pune zrelosti. Božić i njih dosiže, a božićno čestitanje je izraz da prihvaćaju kršćansku poruku o miru, ako i zastaju pred porukama o Bogu i covjeku.

ja o samici i sviranju a vidi šta se švabi desilo

Opet je zazvonila tambura samica...

SLAVONSKI BROD/DONJI ANDRIJEVCI - U Donjim Andrijevcima u subotu je na 8. smotri samičara opet zvonila tambura samica, ona koja je ispunjavala sokake i poticala kola za kirvaj, i ispunjavala djevojačka srca davno prije no što je u hrvatske krajeve došla tambura.
Baš kao u stara vremena samičari su svirali svoje solo-bravure, pa uklapali svoj zvuk s gajdama, frulom, violinom (egedama). Kako nema dvije jednake samice, tako nema ni dva ista samičarska zvuka, pa je svaki nastup bio drugačiji, tim više što ni ovoga puta nisu nastupili samo svirači iz Brodskog Posavlja odnosno Slavonije, nego i iz Like, Korduna te Srijema. Bio je to posljednji program 42. Brodskog kola kojega tradicionalno ugošćuje KUD "Tomislav" iz Donjih Andrijevaca. Smotra svirača na samici potaknula je da se u brojnim folklornim društvima nađe barem jedan instrumentalist koji će u ruke prihvatiti ovo staro hrvatsko glazbalo, pa je ove godine u Donjim Andrijevcima nastupilo čak 25 samičara, najviše do sada. U ovih osam godina mijenja se i dobna struktura svirača, pa više nema onih rođenih u drugom desetljeću 20. stoljeća, najstariji je bio Ivo Matasović iz velike Kopanice rođen 1934., dok su najmlađi bili Matej Cvitković (rođen 1997.) i Matej Žalac (rođen 1997.) iz Cetingrada. Program je svojim nastupom obogatilo i šest folklornih društava koji su igrali i pjevali uz samičare, pa je nešto više od dva sata programa bilo istinski užitak za sve ljubitelje folklora koji su ispunili dvoranu u Donjim Andrijevcima. Program je završio tradicionalnim pozdravom: Vidimo se na 43. "Brodskom kolu", koje počinje već u siječnju smotrom pučkih igrokaza u Sikirevcima.

Trgovina žitom između Hrvatske i zemalja ZB je razmjerno mala.

Tablica 2. Robna razmjena žita Hrvatske s zemljama ZB u 2005. g.


Žito UVOZ IZVOZ SALDO
tona USD tona USD tona USD
4.565 1.067.121 9.726 2.628.579 5.161 1.561.458
Izvor: Obrada autora temeljem podataka DZS

Godine 2005. izvezeno je ukupno oko 9,7 tisuća tona žita u vrijednosti oko 2,6 milijuna USD od čega najviše 6,4 tisuće tona merkantilnog kukuruza u BiH. Uz to izvezeno je oko 1,4 tisuće tona sjemena različitih vrsta žita (pšenica, kukuruz, ječam) i merkantilne pšenice (104 tone; 155 tis. USD). Uvezeno je oko 4,3 tisuće tona merkantilne pšenice u vrijednosti 587 tis. USD, te 100 tona sjemenskeog kukuruza iz SiCG.

1.1.2 Živa stoka, meso i mesne prerađevine

Ukupna vrijednost izvoza žive stoke, mesa i mesnih prerađevina bila je 2005. godine 10,2 mil. USD, vrijednost uvoza 986 tis. USD, a pozitivni saldo razmjene 9,2 mil. USD. Pri tome su opseg i vrijednost razmjene mesa i mesnih prerađevina višestruko veći u odnosu na razmjenu žive stoke.


Veliki manjak razmjene bilježimo i kod vina. Izvezeno je 1,2 tis. tone vina u vrijednosti 4,7 mil. USD, a uveženo 11,1 tis. tona u vrijednosti od 9,6 mil. USD. Manjak razmjene vinom bio je gotovo pet milijuna američkih dolara.

Tablica 7. Robna razmjena vina Hrvatske s zemljama ZB u 2005. g.
uvoz izvoz saldo
tona Usd tona USD tona USD
vino 11.114 9.597.892 1.237 4.700.565 -9.877 -4.897.327
Izvor: Obrada autora temeljem podataka DZS

Vino se najviše izvozi u BiH, a uvozi iz Makedonije.

NAJVAŽNIJI NALAZI, ZAKLJUČCI PREPORUKE

Dosadašnja liberalizacija domaćeg tržišta, kroz WTO i ugovor s EU, dovela je do velikog povećanja uvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u Hrvatsku. Godine 2005. vrijednost uvoza ovih proizvoda premašila je rekordnih 1,6 milijardi USD, po čemu je Hrvatska, razmjerno promatrano, jedan od najvećih uvoznika hrane u Europi (376 USD/stanovniku).
Hrvatska bilježi golemi deficit razmjene kod svih primarnih poljoprivrednih proizvoda osim kukuruza, mandarinki i kopitara.
Uvoz poljoprivrednih proizvoda i nadalje se povećava a izvoz se smanjuje, a ne kako se javno prezentira da izvoz raste brže od uvoza.
Gubitak domaćeg tržišta hrane najviše je pogodio mala i srednje velika seljačka gospodarstva koja su potpuno nespremna dočekala globalnu utakmicu.
Hrvatskoj vrlo brzo, vjerojatno do sredine ove godine, predstoji novo gospodarsko povezivanje s zemljama Zapadnog Balkana (Zona slobodne trgovine ZB ili nova CEFTA).
Hrvatska ima pozitivnu bilancu razmjene s zemljama ZB (988 mil. USD 2005. godina). Pozitivna je i bilanca razmjene poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima (257 mil. USD; 2005. godina). Po skupinama proizvoda pozitivna razmjena je bila s žitom, mesom i mesnim prerađevinama, mlijekom i mliječnim prerađevinama, a negativna s voćem i prerađevinama, povrćem i prerađevinama te vinom.
U okviru dosadašnjih pregovora s zemljama ZB Hrvatska je najosjetljivije poljoprivredne i prehrambene proizvode uspjela zaštiti visokim carinama.
Domaća poljoprivredna proizvodnja je nekonkurentna u odnosu na zemlje ZB.
Ako se potpuno liberalizira trgovina s zemljama Zapadnog Balkana doći će do velikog povećanja uvoza gotovo svih poljoprivrednih proizvoda i u manjoj mjeri prehrambenih proizvoda. Najveća opasnost za domaću proizvodnju prijeti od uvoza slijedećih proizvoda:
• pšenice, pšeničnog brašna i stočnog ječma iz SiCG,
• goveđeg mesa (sve kategorije) iz SiCG, peradskog mesa iz Makedonije i SiCG, janjetine iz Makedonije,
• mlijeka i tradicionalnih mliječnih prerađevina iz SiCG,
• jaja iz Makedonije i SiCG,
• meda iz Makedonije i SiCG,
• gotovi svih vrsta kontinentalnog voća iz SiCG, stolnog grožđa, lubenica, breskvi i agruma iz Makedonije,
• gotovo svih vrsta povrća iz Makedonije; graška, mahuna i paprika iz SiCG,
• vinskog grožđa i vina iz Makedonije.
Ne očekuje se značajnije povećanje uvoza iz Bosne i Hercegovine budući je trgovina s ovom zemljom već potpuno liberalizirana. Albanija nema značajniju poljoprivrednu proizvodnju koja bi bila konkurentna na domaćem tržištu.
Hrvatska praktično nema primarnih poljoprivrednih proizvoda, osim kukuruza i mandarina, kojeg bi u većim količinama mogla izvesti na tržište zemalja ZB.
Domaća prehrambena industrija zbog uvoza jeftinije sirovine postat će konkurentnija sa svojim proizvodima u zemljama ZB i tržištu EU.
Liberalizacija trgovine sa zemljama Zapadnog Balkana povećat će opasnost od izbijanja većeg broja zaranih bolesti u Hrvatskoj koje se u tim zemljama često pojavljuju (svinjska kuga, slinavka i šap, q-groznica, bolest plavog jezika).
Ovu podlogu izradili smo kako bi upozorili hrvatsku javnost koje posljedice za domaću poljoprivredu, posebice proizvodnju na malim i srednjim seljačkim gospodarstvima, može imati stvaranja Slobodne trgovinske zone Zapadni Balkan (ili nova CEFTA). Ujedno dajemo i prijedloge kako se mogu ublažiti negativni učinci predstojećeg gospodarskog povezivanja.
Vlada se bezuvjetno treba izboriti za djelomičnu, a ne potpunu liberalizaciju trgovine osjetljivim poljoprivrednim i prehrambene proizvodima iako bi potpuna liberalizacija išla u prilog većem dijelu hrvatskog gospodarstva i većem dijelu domaće prehrambene industrije. Međutim, domaća poljoprivreda, a posebice mala i srednja seljačka gospodarstva već su platila preveliku cijenu gospodarskog integriranja Hrvatske.
Vlada treba odrediti čvrste pozicije za pregovore o liberalizaciji trgovine poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima.
Vlada treba formirati pregovarački tim od najboljih domaćih eksperata, a ne kao u slučaju pregovora s EU, na vanjske signale, isključiti tzv. "tvrde pregovarače" (pregovori ne mogu uspjeti bez "tvrdih pregovarača").
Vlada treba napraviti procjenu koliko dohotka će izgubiti mala i srednja seljačka gospodarstva zbog liberalizacije trgovine s zemljama ZB.
Vlada treba donijeti paket mjera ruralne politike kojima će se seljačkim gospodarstvima nadoknaditi gubitak dohotka zbog liberalizacije trgovine s zemljama ZB.
Ako Vlada ne postupi u skladu s ovim preporukama snosit će potpunu političku odgovornost zbog:
• daljnjeg propadanja primarne poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj,
• daljnjeg osiromašivanja hrvatskog sela, posebice malih i srednjih seljačkih gospodarstava,
• daljnjeg egzodusa s hrvatskog sela mladih i radno sposobnih stanovnika odnosno nove prisilne gospodarske migracije s hrvatskog sela u velike gradove i inozemstvo,
• odnosno ubrzanog umiranja hrvatskog sela.

Evo malo sam si dao truda pa sam povadio statističke podatke o Hrvatskom selu.
Prema podacima zadnjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj (2001.g) ,samo u proteklom desetljeću broj seoskih naselja ispod sto stanovnika povećao se gotovo za trećinu, a udvostručio se broj seoskih naselja bez stalnog stanovništva. Zabilježeno je čak 186 sela bez stanovnika. To je posljedica biološkog gašenja ovih naselja. 2408 ima ispod sto stanovnika, prosječno četrdeset, 2050 od 100 do 299 stanovnika odnosno dvije trećine seoskih naselja u Hrvatskoj ima manje od 300 stanovnika. Većini ovih sela ,u slijedećih nekoliko desetljeća prijeti biološko gašenje.
Podaci upozoravaju na izrazito nepovoljan odnos između mladog i starog seoskog stanovništva u razdoblju 1991-2001.povečan je s 0,79 na 0,96. Indeks starosti je analitički pokazatelj dobne strukture stanovništva izražen kao odnos između mladog i starog stanovništva. Ukoliko premašuje vrijednost 0,40 radi se o starom stanovništvu.

Hrvatsko selo zadnjih pola stoljeća ubrzano demografski nazaduje,a gospodarski i infrastrukturno zaostaje za gradskim središtima. Čak 85% svih seoskih naselja u Hrvatskoj zahvaćeno je procesom smanjenjem broja stanovnika. Jedna od osnovnih gospodarska aktivnost na selu i dalje je poljoprivredna proizvodnja, najvećim dijelom gospodarski neučinkovita. U većini naših sela zatvaraju se škole, ambulante, nema kanalizacije, kulturnih, športskih i zabavnih sadržaja, ne ulaže se u javni prijevoz, manjkave su zdravstvene i socijalne usluge ,ceste su u lošem stanju ,a nerijetko ih i nema.
Stanovništvo sela je većinom staro, slabije obrazovano, bez puno vjere u sebe,vlastite vrednosti i sposobnosti. Bez pomoći sa strane ono nema većih razvojnih mogućnosti. Ako se nastave negativni trendovi ponovno će se dogoditi egzodus sa hrvatskog sela. Posljedice za ukupno društvo bit će pogubne: nekontrolirana urbanizacija, daljnji neravnomjerni razvitak Hrvatske, nedovoljno korištenje prostornog i ljudskog potencijala te u konačnici osiromašenje Hrvatske.
Nemanje važno, napuštenu hrvatsku zemlju kupit će krupni kapital, većinom tuđinci.
Hrvatsko selo imalo je iste razvojne mogućnosti kao i selo u ostalim europskim zemljama. Problem je što nikad nismo imali, osim kratkog razdoblja Banovine Hrvatske i pokušaja u koalicijskoj vlasti, vlastitu razvojnu politiku koja bi selo vodila ka napretku. To je bilo i razumljivo dok su o tome, izravno ili posredno odlučivali drugi (Beč, Pešta, Beograd).
Ima li u Hrvatskoj danas snaga koja će osmisliti i pokrenuti vlastiti put obnove sela ? Ili će o budućem razvitku sela i nadalje odlučivati drugi (Brisel ) odnosno on će nam se događati spontano?