Hrvatsko selo zadnjih pola stoljeća ubrzano demografski nazaduje,a gospodarski i infrastrukturno zaostaje za gradskim središtima. Čak 85% svih seoskih naselja u Hrvatskoj zahvaćeno je procesom smanjenjem broja stanovnika. Jedna od osnovnih gospodarska aktivnost na selu i dalje je poljoprivredna proizvodnja, najvećim dijelom gospodarski neučinkovita. U većini naših sela zatvaraju se škole, ambulante, nema kanalizacije, kulturnih, športskih i zabavnih sadržaja, ne ulaže se u javni prijevoz, manjkave su zdravstvene i socijalne usluge ,ceste su u lošem stanju ,a nerijetko ih i nema.
Stanovništvo sela je većinom staro, slabije obrazovano, bez puno vjere u sebe,vlastite vrednosti i sposobnosti. Bez pomoći sa strane ono nema većih razvojnih mogućnosti. Ako se nastave negativni trendovi ponovno će se dogoditi egzodus sa hrvatskog sela. Posljedice za ukupno društvo bit će pogubne: nekontrolirana urbanizacija, daljnji neravnomjerni razvitak Hrvatske, nedovoljno korištenje prostornog i ljudskog potencijala te u konačnici osiromašenje Hrvatske.
Nemanje važno, napuštenu hrvatsku zemlju kupit će krupni kapital, većinom tuđinci.
Hrvatsko selo imalo je iste razvojne mogućnosti kao i selo u ostalim europskim zemljama. Problem je što nikad nismo imali, osim kratkog razdoblja Banovine Hrvatske i pokušaja u koalicijskoj vlasti, vlastitu razvojnu politiku koja bi selo vodila ka napretku. To je bilo i razumljivo dok su o tome, izravno ili posredno odlučivali drugi (Beč, Pešta, Beograd).
Ima li u Hrvatskoj danas snaga koja će osmisliti i pokrenuti vlastiti put obnove sela ? Ili će o budućem razvitku sela i nadalje odlučivati drugi (Brisel ) odnosno on će nam se događati spontano?

Post je objavljen 06.12.2006. u 22:53 sati.