Hrvati u Johanesburgu

I tako ja napokon stigoh u južnu afriku, u državu kojoj je to i ime, Južnoafrička Republika. Pomalo se moje putovanje počelo približavati kraju. Po dolasku u Johanesburg smjestio sam se kod Petra i Gojke Oreb, naših ljudi rodom iz Vela Luke. Ljudi su prva liga, kao i svi hrvati koje sam susreo po mom putovanju afrikom. Odmah sutra dan smo Gojka i ja otišli na banku te sam tamo uplatio 13.800 randi za povratak brodom natrag u Europu, točnije Englesku. Rand je otprilike kao Kuna, nešto malo slabiji. Još mi je ostalo za platiti 3.400 randi za prijevoz motora ali su mi rekli da to mogu uplatit oko Velike Gospe (15.08.) kad stignem u Cape Town. Toliko o mojim planovima za povratak a evo malo priče o proteklim danima.

Kao prvo, moji dobrotvori Gojka i Petar Oreb se me vrhunski turbo super ugostili i mogu reći da sam lipo proveo dvije sedmice u Johanesburgu. Gojka i Petar su nešto malo manje od 20 godina u Johanesburgu i imaju privatnu radionicu u kojoj po narudžbi izrađuju raznorazne proizvode od prokroma ilitiga inox-a. E sada, u nedilju smo išli na misu u hrvatsku crkvu i na misi je fratar Franjo Zelenika pozdravio mene kao gosta misije te rekao prisutnim hrvatima kako sam ja stigao itd. Što se tiče hrvatske crkve, ona je napravljena od dobrotvornih priloga hrvata koji žive i rade u JAR-u. I kako je to hrvatska crkva tako i na crkvi i u crkvi ne fali hrvatskih motiva, a Bogu hvala to tako treba i da bude.

Meni osobno najzanimljiviji hrvatski detalj u crkvi je Višeslavova krstionica iz 7. stoljeća koja se nalazi ispred oltara i pala Jurja Dalmatinca koja se nalazi na pročelju oltara. Naravno, pa to su kopije koje su izlivene prema originalima u hrvatskoj, je li?! Nakon mise išlo se u salon od crkve i tu sam upoznao hrvatskog veleposlanika u JAR-u, Ivana Picukarića koji me pozvao na večeru jer ga je zanimalo moje putovanje. Mogu reći da me veleposlanik ugodno iznenadio.

Nadalje, upoznao sam tu nedjelju još hrvata a među njima i Branka Mladinu, hrvatskog poduzetnika koji radi, živi i djeluje u Johanesburgu nešto manje od 20 godina a rodom je iz Budimira, sela kraj Trilja. Kao i veleposlanik tako me i Branko pozvao da dođem kod njega na večeru. Tako sam ja prvo u ponediljak bio na večeri u jednom restoranu sa hrvatskim veleposlanikom u JAR-u Ivanom Picukarićem i tajnikom Nikolom Grubišićem. Večer je prošla i više nego interesantno. Sutradan sam išao kod Branka Mladine na večeru gdje je također bilo odlično.

Njegova žena je ispekla meso i ostalu spizu i mi smo lipo uživali u spizi. Na večeri je bio i Željko, pjevač iz klape "Ova Klapa". Zanimljivo je reći da su svi pjevači u "Ova Klapa" iz Vela Luke a predsjednik, voditelj i menadžer klape je nitko drugi nego Branko Mladina. Lipo je vidit kako su hrvati i u ovom dalekom svijetu patriotski organizirani. Jer imaju svoju klapu koje nastupa čak i po hrvatskim festivalima. Zatim nedjeljom, blagdanima ili kad su neke proslave kao pričest, krizma itd, okupljaju se u hrvatskoj crkvi koju vode hrvatski fratri.

Kad se već toliko hvalim sa našim hrvatstvom virujte mi da i imam razloga. Naime, jednu večer sjedimo u dnevnom boravku, Gojka, Petar i ja, i onako kroz ćakulu kaže meni Petar da jedan dio u Pretoriji nosi ime po hrvatskom iseljeniku i da se neke ulice zovu po hrvatskim iseljenicima koji su Boga pitaj kad iz domovine došli u južnu afriku. Naravno, zna se šta je uslijedilo. Sutradan smo odmah sjeli u auto i zaprašili u Pretoriju, da ja to vidim. I stvarno taj dio Pretorije nosi ime Sinoville, a to ime potječe od prezimena Sinović.

U neka davna vremena taj dio Pretorije je bio vlasništvo hrvatskog iseljenika Sinovića koji je s otoka brača, izgleda tko zna kad otišao u ovaj daleki svijet. Međutim, kako vrijeme čini svoje tako se naziv Sinović pripekao u naziv Sinoville. U tom kvartu Sinoville, nalazi se nekoliko ulica koje su svoje ime dobile po hrvatima a to su: Bračka, Marija, Anton, Vinko, Luca itd. Ima još zanimljivosti. Jedan dan smo Gojka, Petar i ja otišli na groblje. Razlog zašto sam htio otići baš na groblje je to što je na tom groblju pokopano dosta hrvata.

A među njima i jedan hrvatski imigrant, Josip Oreč kojeg je UDBA ubila u Johanesburgu. Jako me je dirnuo natpis na njegovoj grobnici. (vidi sliku). Na grobu piše "ovdje počiva Josip Oreč, rođen 13.04.1937. - ubijen 18.12.1977., borcu i mučeniku za slobodu hrvatske krvnički mučenom i ubijenom od komunističke jugoslavije spomenik podižu suradnici i nastavljaju borbu za koju si pao". I tako sam ja posjetio grob hrvatskog imigranta, što je za mene dosta značajno, a naprimjer, to mi je mnogo značajnije nego da sam otišao posjetiti SUN CITY.

(nastavlja se...)