Lusu Mission

Riješio sam vizu! Di sam ono stao? Aha. Dakle, 09. lipnja, uputio sam se za Lusu Mission kod don Borisa Dabe, našeg hrvatskog misionara. Do Sesheke je cesta odlična ali zadnjih 35 kilometara je krvava pustinjska cesta. Trebalo mi je skoro dva sata da odvozim tih 35 kilometara. Kod don Borisa u Lusu Mission sam proveo 12 dana. Pretpostavljate već, kao i u svakoj misiji gdje sam bio do sada i ovdje mi je bilo odlično. Don Boris Dabo je 23 godine već u Zambiji a prije tri godine je došao u Lusu i osnovao ovu misiju. Lusu Mission je smještena na obali rijeke Zambezi u prekrasnom krajoliku. Ima samo jedna loša stvar a to je što se ne smije kupati u rijeci jer ima krokodila. Naravno, nisu samo krokodili problem, ima i vodenih konja a predvečer vrlo često znaju doći i slonovi da piju vodu i kupaju se na obali u blizini polja.

Što se tiče same noći, zna se dogoditi da leopard dođe i odnese kozu. Međutim, ako ćemo gledat realno, u svemu tome nema ništa čudno jer je to ovdje prirodni zakon i svakodnevna realnost. Jer Lusu Mission se nalazi na rijeci Zambezi a ne na rijeci Rajni. Nadalje, što se tiče klime, a kako je ovo južna hemisfera, ovdje je sada godišnje doba - zima. Obrnuto nego kod nas. A da stvar bude luđa, pred svitanje temparatura zna biti čak i nula stupnjeva. Tko bi to rekao s obzirom da smo u Africi, a?! Što se tiče nekih tekovina moderne civilizacije, telefona, struje, interneta, mobitela, u Lusu Mission toga nema i ko zna kad uopće biti dostupno tako da je don Boris ublažio situaciju uz pomoć solara, akumulatora i agregata.

Mojih dvanaest dana u Lusu Mision ja sam proveo nekako ovako. S obzirom da je u tijeku svjetsko nogometno prvenstvo, mi smo naravno pratili našu hrvatsku odabranu vrstu koja baš i nije zablistala ali nema veze. Svo zlo u tome bilo. Prvu nedjelju po mom dolasku bila je krizma i ono što je zanimljivo sam biskup iz Livingstona je bio na krizmi. Naravno ja, kao profesionalac Motorobi Film Company-a, sam opet slikavao (rafalno i baražno) a od raznih zanimljivosti možda je najzanimljiviji običaj u crkvi, a to je kad netko prvi put dođe na misu onda na kraju mise don Boris predstavi tog novajliju župljanima i oni se svi upoznaju s njim. Tako je te nedjelje predstavio mene i još dvojicu. Zanimljiv običaj!

Ovde u mjestu Lusu gdje je misija govori se jezikom Silozi i taj je jezik ujedno i kao službeni jezik (uz engleski naravno) u ovom cijelom kraju. Razlog tome jest činjenica da je to jezik plemena Lozi koje je najbrojnije pa i mnoga manja plemena su počela preuzimati taj jezik. Zanimljivo je kako se ljudi pozdravljaju na silozi jeziku. Prvo se malo udara dlanovima a onda pružaju ruku i rukuju se i usput se izgovara pozdrav ENI SHA. ENI SHA na silozi jeziku znači nešto kao zdravo ili dobar dan. U tih mojih 12 dana ja sam se poprilično dobro upoznao sa radom, projektima i planovima misije. Don Boris je ovdje, uz pomoć svojih župljana naravno, izgradio malu školu s nekoliko učionica a u izgradnji je i ambulanta s rodilištem. Također je otvoren mali dućan i mala ljekarna. Sve to se radi da bi ljudi u ovom kraju mogli imati minimalnu medicinsku njegu i barem osnovno školovanje s tim da don Boris planira napraviti i zanatsku školu ako bude moguće tako da ljudi mogu i neki zanat naučiti.

Misija ima i svoju internet stranicu koju toplo preporučujem za posjetiti: www.lusumission.org

(nastavlja se...)