Chengeta Safari Lodge

Ne može se riječima opisati kakav je to osjećaj maziti male lavove i igrati se s njima, s tim malim stvorenjima koji već sada imaju poprilično velike šape i dosta velike zube obzirom da su stari tek 5 mjeseci. Naravno ja sam malo i gnjavio tu ženu sa svojim nekim pitanjima i evo kako nekako stvari stoje. Oni nemaju uvijek male lavove. Jer, lavica je okotila 4 mala lavića a opće je poznato da bi samo dva preživjela ako bi svi lavići ostali sa lavicom pa su stoga dva lavića (brata i sestru) uzeli i stavili posebno u jedan kavez da ih odhrane. Na moje pitanje zašto nemaju stalno male laviće u kavezu, jer bi to bila velika turistička atrakcija po meni, kaže mi šefica da je dosta skupo uzgajati male lavove kao i velike jer se dosta troši na cjepiva i ostale obaveze. Odnosno, nije to daj im samo mesa i gotovo nego da ima tu dosta obaveze i brige oko lavova.

Inače, odrasli lav jede nekih 10 kilograma mesa svako tri dana. Što se tiče lavića, oni sada imaju 5 mjeseci i kaže mi ta žena da ih se do nekih 9 mjeseci otprilike moze dolaziti maziti i igrati se s njima bez neke opasnosti a nakon toga oni već počinju postajati prave zvijeri. Zanimljivo je još nešto. U Chengeta Safari Lodge ima i jedna kao antilopa koja je pronađena kao siroče pa su je uzeli za othraniti. Ta antilopa se toliko navikla na šeficu Chengeta Safari Lodge da stalno ide za njom. Čak i turistima dođe bez problema. Međutim, zanimljivo je kad se približi kavezu sa malim lavovima kako ti 5 mjeseci stari lavovi već vide da im je to omiljena hrana i već zauzimaju lovački položaj ili šetaju tamo-amo jer im je muka što je ne mogu napasti i pojesti.

Znači, već se sada vidi u tih lavića zvjerski instikt iako su stari samo 5 mjeseci. Mene i Dinka su se isprve bojali malo ali su se kasnije oslobodili. Plaše se nepoznatih ljudi još, a kad dođe šefica Chengeta Safari Lodge oko nje skaču i igraju se. No, još par mjeseci i postat će kraljevi životinja i više se nikoga nikad neće plašiti. Što se tiče pripitomljavanja lavova u tom smislu da im se može prići i kad narastu, kaže šefica Chengeta Safari Lodge da je to moguće ali da se nikad ne može 100% biti siguran jer su lavovi zvijeri. Da bi pripitomio lava, moraš ga od malena uzeti i svaki dan ga moraš osobno hraniti i svaki dan ulaziti u kavez i onda kad naraste možeš mu prilaziti, davati hranu i maziti ga. Ali naravno, samo ti i nitko živ više. I opet nikad nisi siguran hoće li te napasti. Primjetio sam kad se šefica Chengeta Safari Lodge igra s lavićima, pa ako je ogrebu ili malo ugrizu, da ih odmah udari po njušci da znaju da to ne smiju raditi i na taj način ih učiš da te poštuju. Zanimljivo je kako lavovi imaju hrapav jezik. Kad me mali lav polizao po ruci imao sam dojam kao da mi je brusni papir prošao po ruci.

Jednako toliko fascinantno je bilo i jahanje slonova. Imaju 6 slonova koji su stari između 23 i 26 godina i teže prosječno oko 6 tona. Slon kojeg sam ja jašio zove se Neil a Dinko je jašio slona po imenu Samson. Koliko sam primjetio, najpopularniji slon je Rambo. Jahanje slonova je trajalo oko sat vremena. Kako smo uzjašili slona?! Na slona smo se popeli tako što ima rampa visine 3 metra otprilike pa se s nje popneš i sađeš. Naravno, na slonu ne jašis sam iz sigurnosnih razloga nego je još i rendžer s tobom koji ujedno upravlja sa slonom. Nakon jahanja, rendžer je rekao slonu da nas pozdravi i još par fora koje su mene toliko fascinirale da sam rekao rendžeru da ću im dati 5.000.000 Zim dolara (oko 20 US dolara) ako još par baza naprave. Da stvar bude luđa, nakon što su slonovi izveli svoje točke ja sam dao Rambu mac od 5 miliona Zim dolara u surlu i on ga je dao rendžeru. Ludilo!!! Nema šta. Ja i Dinko smo zaključili da nam je današnji dan bio malo je reći prekrasan. Naravno i jahanje konja i vožnja sa kanuom po jezeru je također bila super.

E a sada ono što vjerojatno mnoge zanima a to je koliko smo to platili. Ajde sad bubnite cifru pa čitajte i vidite koliko ste promašili (ili pogodili). Cijeli taj provod, znači igra sa lavićima, jahanje slonova i konja, vožnja kanuom, ručak i svatko je popio po 4 pive, nas je koštao po glavi manje od tridesetpet dolara. Zaključili smo da je super jeftino s obzirom koliko nam je lijepo, ugodni i interesantno bilo. Inače, ako se uračuna i spavanje onda sve kompletno košta za dvije osobe 120 dolara po danu s tim da je tu uračunat i doručak, ručak i večera i sve ostale aktivnosti. Nadalje, kako smo ja i Dinko ostali zadnji, dočekali smo tako i večeru za laviće pa smo im mi osobno odnijeli večeru koja se sastoji od neke vrste griza koja je pomješana sa mlijekom i mljevenim mesom. Nakon što su lavići pojeli večeru mi smo se pozdravili sa šeficom Chengeta Safari Lodge, sjeli na motor i vratili se u Harare. Već nas je i mrak bio uhvatio ali to nam nije bilo ni bitno. Kad smo se stigli u Harare, popili smo još par piva u Bronte hotelu i onda smo otišli na spavanje.

Eto toliko za ovo javljanje. Još koji dan i idem za Lusaku. Ispalo mi je odlično ovo sa Chengeta Safari Lodge jer sada ne moram ići u Gweru nego mogu ići odmah za Lusaku i tako dosta uštedjeti na putu a Viktorijine slapove ću viditi u Livingstonu. Tako nekako ja to sve planiram. Veliki ozdrav od Motorobija.

P.S.

Za jučerašnji post. Onaj naš doktor u Harareu se ne zove Borislav nego Branko. Svaćaš?! He, he!