Malawi, klap! drugi put!

Cili dan sam se zajebava sa osiguravajućim društvom da mi daju zeleni karton da bi mi na kraju rekli da će me taj čarobni komadić papira koštati 350 dolara na što sam im ja rekao da me ugrizu za govno. Pa ta nisam toliko lud da platim taj iznos. I da sam Bill Gates, što je previše, previše je. Više mi se isplati na svakoj granici platiti nekih desetak dolara i neće me koštati više od stotinjak dolara svi afrički zeleni kartoni. Nakon osiguravajućeg društva na red je došlo pilanje u ambasadi Zimbabwea di su me pitali i ovo i ono i slali me i tamo i onamo. Nisam samo ja bio u srijedu dosta zauzet. Izgleda da je i predsjednik Malawija bio također dosta zauzet jer se cili dan vozikao po gradu a to znači da je svako malo neki dio ceste kuda bi predsjednik prolazio bio blokiran.

E onda se dogodila jedna zanimljivost. Vozim ja, vozim, kad, policajac me zaustavi i kaže da moram čekati dok predsjednik ne prođe. Ništa! Ja ugasim motor i čekam, kao i svi ostali u koloni iza mene. I čekam ja tako, čekam, nekih 20 minuta i napokon počmu prolaziti presjednik, njegova pratnja, policija i svi koji su već u zaštiti predsjednika. Međutim čim su oni svi prošli i čim je policajac dao znak da se može početi voziti ja sam nabio gas i uputio se nizbrdo prema mostu. Kako se taj momenat još nitko nije uključio u promet osim mene ispalo je kao da sam i ja u pratnji predsjednika a da stvar bude luđa kako je bilo mnogo ljudi sa strane koji su stajali poredani uz ulicu i gledali presjednikovu povorku kako prolazi ti svi ljudi kad sam ja prolazio počeli su vikati i navijati i pozdravljati me naravno iz zajebancije jer je ispalo kao da je i Mzungu (bijelac) u pratnji predsjednika.

Sve u svemu uvijek se nešto interesantno dogodi. Za informaciju, Malawi je veličine dvije Hrvatske, ima oko 11 miliona stanovnika i 11% HIV pozitivnog stanovništva. Glavni grad Lilongwe ima oko pola milijuna stanovnika. Koliko znam, u Malawiju se nalaze samo dvojica hrvata. Jedan je misionar za kojeg sam pokušavao dobiti na telefon i taman kad sme uspostavila veza nakon 14 sekundi se i prekinula. Shvatio sam samo to da je čovjek predaleko da bi se susreli. Drugi hrvat u Malawiju je Robert Skejić, ha, ha. Nema ni jednog drugog na vidiku. Eto, to bi moglo biti to o Malawiju.

Nadam se da će mi Zimbabwe danas izdati vizu a onda, pravac Harare preko Mozambika. Ako mi kažu da moram čekati još koji dan zahvalit ću im se i reći da mi vrate moju putovnicu te idem odmah za Zambiju. Nema smisla stvarno više dangubiti u Malawiju i trošiti pare a i krajnje je vrijeme da se pođe dalje. Čujemo se za koji dan opet. Naravno, sve ovisi ima li interneta ili nema na dotičnom mjestu gdje se zateknem.

Pozdrav od Motorobija.