Dakle 30.07.2005. godine pošao sam odmah za Arushu, a ne za Mombasu pa onda za Aurushu, jer sam zaključio da me u Mombasi nema šta posebno zanimati. Na granici sa Tanzanijom opet sam imao sreće. Naime u mom karnetu nema ni Tanzanije ali službenica nije gledala pa je "zdimila" pečat. Baš dobro! I tako, stigao sam oko 15 h u Arushu i smjestio se u Masai Camp. Čim sam se smjestio nazvao sam našeg misionara don Velimira Tomića na mobitel. Inače, kupio sam tanzanijsku karticu za mobitel da mogu komunicirati s ostatkom svijeta, moj broj je +255 74 831 01 83 pa tko me želi kontaktirati, neka izvoli na ovaj broj. Kad je don Velimir čuo da sam ja na telefonu oduševio se i rekao mi da moram navratiti obavezno do njega. Tako sam ja sutra zaprašio za Karatu, selo oko 170 km od Arushe odmah na ulazu u Ngorogoro krater.

Kad sam stigao, don Velimira trenutno nije bilo ali on je već izdao zapovjedi da ja dolazim i da me se posluži i usluži kao kralja i tako je i bilo. Dok sam ulazio sa motorom u Roda Misiju grmio je Thompson iz CD playera, a čim sam parkirao motor odmah su se kuhar i čistačica ustrčali da mi ponesu stvari u sobu koja je namjenjena za mene. Soba je prva liga. Ogroman krevet i lipo kupatilo u sobi. Međutim ja povlačim slijedeći potez. Čuvši da grmi Thompson ja kažem kuharu lako ćemo mi za stvari, nego, rodijače otvori pivo da ja sjednem i malčice uživam. Sad će neki "napredni hrvati" komentirati ala ovoga, ovaj sluša Thompsona ili tako već nešto ali kad nakon toliko vrimena stigneš na drugi kraj planete i čuješ zvuke iz svoje domovine, onda ti sve paše. A meni Thompson uvik paše. I tako dok je došao don Velimir ja sam već popio 5-6 zidarskih piva. Šta da kažem?! Don Velimir je bio oduševljen kad je vidio da putujem iz domovine i da se na viziru nalazi crveno-bijela šahovnica.

Odmah mi je rekao da mu je malo neugodno što mi to mora reći ali da u njegovoj misiji ne mogu ostati duže od dvista pedeset trilijardi godina. Da stvar bude luđa, don Velimir je odmah nazvao i druge hrvatske misionare u Tanzaniji i rekao im za mene pa me sada i oni očekuju. U svakom slučaju, gostoprimstvo hrvatskih katoličkih misionara u Africi se nastavlja nesmanjenom žestinom i nema riječi kojima bi mogao opisati koliko su mi svi naši misionari koje sam susreo po Africi izašli u susret. Tako sam ja već nekih desetak dana u don Velimira i spremam se polako negdje za Veliku Gospu zaprašiti prema jugu do slijedećih naših misionara koji me također očekuju. Što se tiče gostoprimstva što mi ga je pružio don Velimir, o tome nema riječi. Živim kao kralj u njegovoj misiji. Inače misija mu je jedan kroz jedan, Što jest jest, zasadio je dosta stabala, veliki travnjak a inače Roda Mission je okružena s jedne strane šumom a sa druge strane ogromnim poljem pšenice.

Za vrijeme mog boravka kod don Velimira otišao sam u posjet Ngorogoro krater i Serengeti. Don Velimir mi je sredio dosta povoljno auto kako se nije moglo ići preko agencije jer su sve bile prebukirane. Ali nije svako zlo za zlo. Ja sam ovom shemom prošao povoljnije i bio sam u autu što je opet odlično. Što se tiče Ngorogoro kratera i Serengetija, priroda i životinje su mi super kao i u svim parkovima gdje sam bio do sada. A bio sam u Akageri (Ruanda), Queen Elizabeth (Uganda), Masai Mara (Kenija) Ngorogoro krater (Tanzanija) i Serengeti (Tanzanija). Kako sam već rekao, svi su parkovi super. Što se tiče površine Serengeti je daleko veći od ostalih gdje sam bio. Reći ću i to da je Serengeti čak i najskuplji, kako mi se čini, od svih parkova gdje sam bio. Ali imam jednu veliku zamjerku a to je što se tiče usluge.

(nastavak u idućem broju)