|
22.08.2005., ponedjeljak - DAN 442
Evo još jedna priča iz Ruande (hvala Bogu ima ih toliko da ih neću stić' sve ni ispričat do kraja života!) iako se sada nalazim u Tanzaniji ali doći će i to na red. Dakle, 25/06/05, u subotu, išao sam u Kivumu. O čemu se zapravo tu radi. U utorak, 21/06/05, pokojnom fra Vjeki Ćuriću je bio imendan a za ljude u Kivumu to je vrlo značajan dan pošto je pokojni fra Vjeko njihova legenda. U čast imendana pokojnog fra Vjeke u župi Kivumu organizirala se priredba. Priredba je organizirana 25/06 u subotu iz praktičnih razloga. Organizatori su bili fra Ivica i učenici zanatske škole "Fratar Vjeko Ćurić". Šta da vam kažem?! Skupilo se cilo selo što i je bilo za očekivati. Mogu bez pretjerivanja reći da je to bio neopisiv doživljaj vidjeti u jednom selu kako se održava jedna vrlo zanimljiva priredba.
Naravno, glavni snimatelj je bio don Sebastijan. Učenici su izložili svoje proizvode što rade u školi. Naprimjer stolari su izložili krevete, ormare, stolice, stolove i ostale stvari što rade u školi. Krojači su opet izložili svoj asortiman: suknje, hlače, majice, košulje itd. Zidari su ozidali minijaturne kuće, zidove od cigli itd. Sve se to moglo razgledati. Priredba se sastojala od modne revije, pjevanja, plesanja a don Danko je poslao svoje akrobate iz njegove misije Gatenga da izvode svoje akrobacije. Što jest jest, don Dankovi akrobati su strašni. Stvarno sam ostao zadivljen šta sve znaju izvoditi. Čak su za kraj obukli komične kostime klauna, lava, gorile itd i izveli svoj komični šou.
Da kažem i to da je akrobatska grupa Gatenga najbolja i najpopularnija akrobatska grupa u Ruandi a sastavljeni su većinom od djece iz sirotišta. Kad je bilo kakva priredba u Ruandi i domaćini žele da nastupe akrobati zovu se obavezno akrobati iz Gatenge. Oni su bez konkurencije. Meni je bilo odlično i žao mi je što nisam mogao ostati iza ručka pogledati seoska takmičenja jer sam morao ići u Kigali da se pakujem a navečer me čekao i oproštajni party. Nakon ručka se odigrala utakmica između učitelja i učenika, zatim trčanje u vreći, pa ispijanje vode itd tako da se cilo selo nakon ručka prebacilo na seosko igralište gledati sportska natjecanja.
Još jedna vrlo zanimljiva obavjest. Naime o čemu se radi, danas je zadnja subota u mjesecu a svake zadnje subote u mjesecu održava se UMUGANDA. Umuganda je nešto kao u bivšoj Jugi radne akcije, kad se živjelo i djelovalo pod parolom Tito - Partija - Omladina - Akcija! Kad se održava Umuganda svi ljudi radno sposobni trebali bi ići raditi raznorazne javne radove za opće dobro i dobrobit društva. Ideja o Umugandi je rođena još za vrijeme starog režima prije rata kad su Kratki vladali. Naime, kako je u ona vrimena dosta studenata išlo studirati u komunističke zemlje i kako su u komunističkim zemljama naučili i vidili puno toga "pametnoga" odlučili su malo te "pameti" donijeti i kući u Ruandu.
I tako, zahvaljujući svemu tome Ruanđani imaju Umugandu. Za vrijeme starog režima Umuganda se održavala svake subote dok se danas održava samo zadnju subotu u mjesecu i traje od 07-11 sati ujutro. Za vrijeme trajanja Umugande postoje ograničenja. Npr. ne smije se voziti po cesti sa autom (stranci mogu) jer te policija zaustavi i onda te počme masirati kako to vozikaš se a ne radiš za općenarodno dobro itd. E sada vrlo često Umuganda se po teoriji i praksi dosta razlikuje. Jer po teoriji Umuganda su radne akcije gdje svi radnosposobni ljudi trebaju učestvovati na javnim radovima u svrhu općeg dobra i dobrobiti društva. Međutim najčešće se dogodi da predsjednik mjesne zajednice upregne raju da popravljaju put do kuće njegove punice ili predsjednik općine dade radni zadatak da se kopaju temelji za njegovu novu kuću itd.
Inače mlađarija obično gleda zabušavati i ne ići na Umugandu pa ostanu kući spavati pošto je to najsigurniji način zabušavanja odnosno da te ne uhvate dok stariji Umugandu iz određenih razloga ipak ozbiljnije shvaćaju pa većinom idu na Umugandu. Kažu, za vrijeme starog režima kad se Umuganda održavala svake subote, da je bilo puno zanimljivije na Umugandi. Navodno bi se pjevale pjesme hvale i junačke pjesme vodećim političarima itd, nešto slično kao u bivšoj Jugi pjesme Druže Tito mi ti se kunemo..., Drugarice posadimo cvijeće, i parole kao živio drug Tito, živio Prvi Maj, živio ovaj, živio onaj... Eto ga! Što drugo na kraju kazati doli Živila Umuganda i radnička klasa!!!
|
- 10:20 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|