Gorile 3

Nakon što smo vidili i te tri gorile uputili smo se nazad jer se počelo bližiti vrime ručka gorilama. Bogu hvala preživio sam penjanje a i uspješno sam se i spustio. Doduše bio sam prljav ka' svinja ali nije me briga jer sam doživio nešto nevjerovatno u životu. Kad smo se spustili sa vulkana u podnožje rendžer nam je podijelio diplome kao dokaz da smo bili u „gostima“ kod planinskih gorila. Kao što sam već rekao, glavni vođa obitelji SUSA je gorila KURIRA, nakon njega je gorila KWAKANE, zatim je gorila NYAGAKANGAGA, miss gorila je navodno POPY a dama koja je rodila blizance zove se NYABITONDORE. Kad sam stigao natrag u Ruhengeri, ja i Pjer smo otišli u restoran Muhabura i onda žderali, pili i ćakulali sa ostalim ljudima koji su sa nama danas bili u posjeti gorilama. Ćakulalo se i analiziralo u svih šesnaest. Poneki će čitatelj možda komentirati da izmišljam i da filizofiram previše. Poneki zlobnik će, u tami svoje sobe u kojoj jedino tinja ekran od kompjutera, mrmljati kako serem i pizdim. To je njihova stvar. Ja sam jednostavno fasciniran i gorilama i vulkanima i cijelom prirodom i svim biljkama pa čak i koprivom koja me stalno pržila. Ne žalim ni jedan dolar što sam dao za posjet VOLCANOES NATIONAL PARKU.

Sutradan smo ja, Pjer, austriski bračni par i jedan indijsko-američki bračni par (svi smo skupa bili i u posjeti SUSA gorilama) išli na grob DIAN FOSSEY, žene koja je živila na vulkanu i proučavala planinske gorile. Neko ju je 1985. godine ubio sa mačetom. Tko i zašto ju je ubio, to se nikad nije doznalo. Po nekoj verziji to su učinili lovokradice koje su lovile bebe gorile da bi ih za velike novce prodavali bogatim zapadnjacima. Ima i nekih drugih verzija o njenoj smrti ali sve su to nagađanja odnosno njena smrt je i dan danas tajna.

31. svibnja 2005. godine, znači u utorak, ujutro u 6 h opet smo se uputili u Kinigi da platimo za posjet grobu Dian Fossey a onda smo sa rendžerima i vojnicima pošli u podnožje vulkana BISOKE. Kad nas je auto dovezao do podnožja, ja sam se lipo psihički pripremio te junački startao. Ne sramim se reći, umra sam! Četiri sata smo se penjali. Ja sam kao i dan ranije dosta puta stajao po par minuta da se odmorim i uhvatim pedesetak kubika zraka. Samo, brale, za razliku od jučer, danas je penjanje trajalo četrii sata odnosno duplo duže. Danas su me bolile noge a jučer nisam mogao uhvatiti dovoljno zraka sa plućilma. Jedva sam došao do groba. Kad smo došli na mjesto gdje je Dian Fosey proučavala gorile rendžer nam je pokazivao gdje je bila kuća, gdje se kuhalo, gdje su ubili Dian i naravno, gdje je sahranjena. Ja sam to sve lijepo naravno rafalno uslikao. Inače, Dian Fossey je imala želju da je sahrane kraj groblja gorila na vulkanu i tako je tu i sahranjena.

Dok smo se spuštali nazad prema podnožju rendžeri su primjetili...

(nastavak u idućem broju)

P.S.
Jučer stigao paket u Kigali poslan 28.05.