Nemoj ići lijevo...!

Robi je u Ruandi te, slikovito rečeno, puni baterije za nastavak putovanja po Africi. I priča on - kako se to sa mnom nikad ne zna ja, je li, u četvrtak nisam pošao za Taboru u Tanzaniji nego za Kigali u Ruandu. Razlog i nije neki poseban. Zaključio sam da mi je bolje sada vratit se u Kigali a kad budem došao u istočnu Tanzaniju, onda otići u obilazak Tabore, Mwanze, i ostalih zemljopisnih širina i dužina.

Dakle, u četvrtak oko 8 sati sam krenuo iz Kahame za Kigali. Ima oko 450 km i u 14:30 h sam bio kod Švabe u gostionici. Nakon što sam ručao u Švabe nazvao sam don Sebastijana. On je taman bio na ručku sa fra Ivicom u jednoj gostioni pa sam se zaletio do njih. Bilo im je drago što me opet vide i mi smo uz koju pivu malo prodivanili o mom dvomjesečnom izletu itd. Kasnije sam otišao u kuću i tamo zatekao Rikarda i Cica. Naravski da je i njima bilo drago što me vide i također smo odmah prodivanili o svemu i svačemu ja njima kako mi je bilo na izletu a oni meni domaće novosti. Od domaćih novosti ima to da je Cico malo preuredio restoran i da je u našu kuću došla jedna cura novinarka iz Londona koja je tu već dva tjedna poslovno.

Ako sam dobro razumio, ona je od Rikardove neke prijateljice prijateljica tako da su to ti njihovi novinarski đirevi. Inače ženska se zove Georgia, tako sam je razumio, tako nas je sad momentalno čevero u kući ali kuća je velika pa nam ni slučajno nije tisno. Uvečer smo svi bili u Cica u restoranu a doša je naravno i Milan kojem su prije par dana stigli žena i sin u Kigali. I tako smo mi lipo u Cica proslavili moj sretni povratak u Ruandu, zemlju vječnog proljeća. Idemo dalje... živili!!!