U ponedjeljak idem sa brodom preko jezera Tanganjika nazad u Budjumburu pa onda opet u Tanzaniju. Neću da idem ovom "cestom" jer put ne da je loš nego je "bože te sačuvaj" a ako slučajno padne kiša a kakve sam ja sriće pala bi 100 posto "najeba bi ka žuti". Problem je što jedva hodam. Leđa sam sjeba skroz naskroz od zadnjeg puta. Triba mi malo vrimena da se "rekuperam". Kad dođem u Burundi imam pravo biti tri dana pa ću se zaletiti u Gitegu naći onu konobaricu da je uslikam i intervjuiram i snimim neki mali video clip a i da usput ispunim želju čitateljima blog-a koji su se raspitivali u svezi, glede i unatoč konobarice. Nadam se da ću je naći na istoj adresi. Ne virujem da je emigrirala na Grenland.

Ima i ovdje dosta zanimljivosti. Ukratko, šef luke u Kigomi je srbin po imenu Ratko pa mi je to dobro došlo da me ne zajebaju oko utovara motora na brod. Trebam se naći sa jednom splićankom koja živi i djeluje ovdje za neku organizaciju a do koje sam došao preko tog srbina, šefa luke, svaćaš?! Kao što sam već pisao, sa filipinskim pilotima sam malo razgledao na aerodromu Hercules C-130 i slikao se na mjestu pilota itd. Ako me sutra malo popuste leđa idem u Ujiji da vidim Livingstona i Stanleya. Ima neka kuća, valjda kao spomen na njih. Javit ću od A do Ž šta sam vidio, čuo i zapazio.

Sreo sam jednog austrijanca, ovdje u hotelu. Došao je sa KTM-950 Advancer. On i žena putuju od Kaira do Cape Towna ali žena nije cijelo vrijeme sa njim nego se priključila putovanju u Keniji. Inače, tip ima 44 godine i ima već 20 godina kako obilazi Afriku. Skoro cijelu je obišao a KTM mu je poklonio motor. Ne boj se, neće mene takva srića!

Što se tiče samog grada, Kigoma je Monte Carlo (samo nema kockarnica) za Kigali (glavni grad Ruande). Imaju luku i željezničku stanicu dok u Ruandi još nisu ni čuli za vlak. Skoro svaki dan ima let za Dar es Salaam. I najglavnija stvar, imaju banku i bankomat dok u Kigaliju tek pokušavaju staviti bankomat. Samo, brate šta je komplicirano slikavat crnce pa to je mirakul. Jesi li poša slikavat oni se svi ukipe i bulje u tebe k'o tele u šarena vrata. Lako je ovom austrijancu. Njemu žena upadne u priču sa crncima a on se odšulja dvadesetak metara i onda neprimjetno "okida". A meni je problem što sam solo i sada, ako hoću biti na slici moram ili nekom dati aparat da me uslika a taj nikako da s'vati kako ili aparat na stativ pa onda milion ljudi ispred i iza objektiva. Ja sam zaključio da ti treba tri puta bolji objektiv za uslikat crnca nego kakvu pticu ili divlju životinju. Majke mi! Ne zajebajen se!

Brate stoj mi dobro. Za koji dan ti šaljem malo teksta a slijedeći tjedan i cd-ove sa svim slikama od Ruande, Konga, Burundija i ovo malo u Tanzaniji. Običnom poštom, naravno. Preko ovog afričkog interneta bi to trajalo vremenski više nego koliko je proteklo od nastanka zemaljske kugle do danas! Bog i pozdravi sve. Robi!

P.S.
Dok ovo pišem po tastaturi šeta jedna satnija mravi. Izgleda da stanuju tu ispod tipki!!!