"E brate, je' l me čuješ... kako je ostala Hrvatska?", grmi Robertov glas iz mobitela. Hrvatska dobila Njemačku s dva razlike i evo taman im daju zlatne medalje. Kaže da je u nekom engleskom kafiću u Kairu s nekim nijemicima i nekom ekipom koja želi sutra s njim napravit intervju za neki časopis. Kažu da je ipak malo ljudi u svijetu spremno za TAKVU AVANTURU!!!

U ponedjeljak odlazi iz Kaira prema jugu a onda u Sudan. Kenija mu nije dala vizu jer je bilo upitno da li ima dovoljno novaca da posjeti tu najbogatiju svjetsku zemlju gdje svi imaju Mercedese, BMW-e, jahte i kuće sa bazenom a hrane u izobilju da mogu nahraniti cijeli svijet. Vjerojatno bi Europa, Japan i Amerika crkli od gladi da nema pomoći iz Kenije. Nije mu se dalo vraćati u hotel po garantno pismo od banke nego ih je posla u sto P.M. Ima njihovo veleposlanstvo u Kartumu i Addis Abebi pa će to tamo riješiti. 7. rujna ima trajekt iz Asuana (Egipat) u Wadi Halfu (Sudan). I još nešto. Neki su mu debili išli premjestit motor par metara u garaži pa su mu slomili jedan nosač od štitnika za motor pa je i njih posla u sto P.M. Srećom, ništa tragično. IDEMO DALJE!!!

Robi je u Aleksandriji u čuvenoj aleksandrijskoj biblioteci. Komentar mu je: biblioteka je stvarno stani-pani i nepismen čovik bi "pao na guzicu" kad bi došao u nju!!!

DHL mi je danas dostavio paket poslan iz Kaira 15. kolovoza. Unutra su cd-i sa slikama i dnevnik koji se vodi za svaki dan. Naravski, odmah sam "upalio" ljuti stroj i krenuo u razgledavanje slika. Ima svega i svačega. U dnevniku mi je upalo u oko kako je vodio pregovore za ući u džamiju a da ne skine cipele (a to je 1000% obavezno). Ta džamija je nekad bila crkva a u njoj se nalazi grob Ivana Krstitelja. Nakon par dana je potpisao kapitulaciju, skinuo cipele i ušao. Kao što znate, Hadžija je u Kairu i kaže da se osjeća kao kod kuće. Obilazi raznorazne ambasade za vize koje su mu potrebne za nastavak putovanja. U hrvatsku ambasadu svrati skoro svaki dan, onako, da vidi je li sve pod kontrolom. Sprema se na izlet po Nilu da se suoči s vretenastom ribom i tako riješi tisućljetnu misteriju "ko, koga, kako i zašto?" he, he. Vidimo se za koji dan s nekoliko novih sličica!!!

SMS poruka iz Kaira: U restoranu 2 porcije kajgane (8 jaja), 3 salate, 1 čaj i 3 coca-cole = 16 kuna. Litra benzina = 1 kn, diesel = 0,75 kn. Klimatizirana hotelska soba s kupatilom = 80 kn. Opširnije za koji dan!!!

Evo smo se večeras čuli na mobitel. Jučer je iz Jordana prešao u Egipat. Kaže da je to noćna mora, da se lakše prelazilo granice Turske za vrijeme Bajazida. Trilijun provjera dokumenata, stvari, brojeva šasije itd. Brale, trebalo mu je dva i po sata da prođe egipatsku granicu (iz Jordana je trajektom stigao u Egipat) i to kao on je turist pa su ga "brzo" propustili. A onda ovi lokalni čekaju sedam dana, ha?! Trenutno je na Sinaju a sutra piči za Kairo - pravac hrvatska ambasada. Tamo će provesti petnaestak dana dok ne dobije sudansku vizu a usput će imati vremena da pošteno istraži Kairo i Aleksandriju. Možda pronađe koju novu piramidu, he he?! Pozdrav EL HADŽIJU!!!

Robert je još uvijek u Jordanu. Sutra ide na jug u Akabu a onda će trajektom za Egipat. Bio je u sudanskoj ambasadi zbog vize. Viza se čeka dva tjedna, tako da će kad dođe u Egipat parkirati motor ispred hrvatske ambasade i krenuti lagano u obilazak Kaira, Aleksandrije i Sinaja dok viza ne bude gotova. Prekjučer se kupao u mrtvom moru i kaže: ovo je za ne povjerovati, temperatura vode je skoro 40 celzijusa i toliko je slana da se stvarno može plutati i čitati novine bez ikakvih napora. Ni najveća budala se ne može utopiti u mrtvom moru. Čim izađeš iz vode odmah moraš pod tuš da opereš tu pustu sol. Sunce sija k'o tepsija, milijun je stupnjeva a ni pod suncobranom ti nema spasa. Bio je i na rijeci Jordan te obišao Baptism Site gdje je Ivan Krstitelj krstio Isusa. I eto tako, naš Rista Motorista gušta u svakom trenutku a ja na kompjuteru "kraden Bogu dane, he he"!! Ma otić' ću i ja na PUT OKO SVIJETA ali samo na osamdeset dana!!!

Jučer je popodne stigao u glavni grad Jordana, Aman. Prelazak granice je bio dosta spor, tu je izgubio par sati. Nisu mu pregledavali stvari niti je imao ikakvih problema. Dapače, policija je izuzetno ljubazna samo ima previše papirologije. U Amanu se smjestio u hotelu (spavanje 20 dolara!!) i nakon malog obilaska ustvrdio da je Jordan dosta skuplji od Sirije, naročito prehrana. Večeru je u gostionici platio 3 dolara a poslije je otišao u lokalnu birtiju na kavu i usput da vidi lokalne običaje (puše se nargile, igraju se karte). Gorivo je najskuplje, 1 litra = 0,75 dolara (cca 4,50 kuna). Plan za danas je švrljanje po gradu a navečer se ide na neki festival (jordanskih klapa da nije?!). Za dan dva odlazi na kupanje na mrtvo more (najveća kopnena depresija na svijetu - obala leži 393 metra ispod razine sredozemnog mora). A šta drugo da kažem nego, GUŠTAJ ROBI!!!