Mother North
29.06.2006., četvrtak
Avantgarde metal.....
|
ne postoji stroga definicija ovog žanra unutar metala ali smatra se da je avantgardni metal mjesavina zanrova unutar i van metala okarakterizirana cudnim zvukovima i soundscapeovima, instrumentima i strukturom glazbe. Razlikuje se od progressive metala po to me sto progressive koristi klasicne instrumente i nalazi komplexnost glazbe u tehnici i merama, dok avangardni obuhvaca mjere, tehniku, strukturu glazbe, harmoniju i po nastanku potjece od black metala, jer u danasnjimavant. bandovima su clanovi mnogih black bandova. Nekog sredisnjeg banda i zacetnika nema, kao ni neke sredisnje scene. Znacajna godina za avantgardni metal je bila 1994. Kada su se oformirali Ved Buens Ende, Dodheimsgard (norveska) i Lux Occulta (Poljska) a otprilike je u to vrijeme Fleurety oformirao svoj specifični stil. Ved Buens Ende je 1994. izdao demo Those who caress the pale gdje je jos uvijek vidljiv utjecaj black metala u vokalima i sporijim blast beatovima (ni jedni ni drugi nisu sveprisutni), a na demu su se pojavile pjesme You That may wither i Carrier of wounds koje će se kasnije pojaviti na prvom albumu. Vec na demu vidljiv je trademark VBE-a koj se ocituje u relativno jednostavnom bubnjanju ali vrlo neobicnog ritma i odabira cinela, u zvuku gitare koji djeluje kao zid zvuka, jedna velika kompaktna masa koja proizvodi nekakve dizzy zvukove i melodije i bass koji stalno "šeće" i donosi melodije. Vokali su black ali dosta tihi, a normalni vokali su "rastimani" tj nisu u nekom tonalitetu s glazbom i kada se pojavljuju dva vokala cesto su u nekim cudnim intervalima i cini se kaod a su bez ikakve melodije. Upravo je u tome zanimljivost tog banda jer makar se vokali cinili losi i ritmovi bezvezni glazba hipnotizira i privlaci svojim preokretima i sitnicama. na kraju dema su dvije pjesme imenima Insects I i Insects II koje su ubiti uzjanje insekata a na prvoj se cuju nekakvi glasovi. Drugi album je Written in waters koj pocinje hipnotizirajucom melodijom pjesme "I sang for the swans" i ima identican ugodaj kroz cijeli album a na nekim pjesmama se promjecuje veci jazz utjecaj u melodiji i bass linijama. Ved Buens Ende u potpunosti odstupa od tadasnjeg i sadasnjeg black metala zvukom, atmosferom ali zadrzava neke elemente strukture i atmosfere (makar su i lyricsi promjenjeni i naginju na neki nestandardni ali ipack black ugodaj)  Clanovi banda tada su bili: Vicotnik : Guitars, grim vocals Skoll : Bass Carl-Michael : Drums, vocals Kako navodi written in waters. Band se potom raspao ali se nedavno oformirao (wohoooo!) ali s malo drugacijom postavom, bez skolla :( Fleurety je zapoceo jos 1991 svirajuci neki cudni black koj ce se do '94 razviti u neki jazzy black metal s zenskim vokalima na "Min tid skal komme" . Navedeni album ima puno clean gitara, bas linije nisu cudne kao kod Ved Buens Ende, ali su svejedno razradene i vuku na neki jazz, stop ne oduzima zestinu i dodaje neki zanimljiv stih zvuku. Satoji se od 4 povezane pjesme i dominiraju zenski vokali ali ima i black vokala dosta tihih. sve pjesme su duge vise od 10 min osim 3 koja je 5 min. Ima dosta zanimljivih djelova, neke teme se ponavljaju a meni najzanimljivija je jedna orijentalna iz druge pjesme. U 3pj. zena stenje i to je snimljeno vise puta i nakon par slusanja mi djeluje kao oponasanje vukova..ah...sam moje razmisljanje. Sljedeci album Department of Apocalyptic affairs je velik korak dalje, sudeci samo po prvoj pjesmi (neam album :( ), pjesma je vise jazzy, a sadrzi nekih elektronickih djelova i solo by Knut M. valle. Inace album je pun gostiju: Karianne Horn : Vocals (1, 4) Maniac (ex-Mayhem): Vocals (3) Heidi Gjermundsen : Vocals (5, 7) Vilde Lockert : Vocals (6) G. Playa aka Garm (Ulver, ex-Borknagar, ex-Arcturus): Vocals (6) Knut Magne Valle aka Aismal (Arcturus, ex-Ulver): Solo guitar (1) Carl August Tidemann (ex-Arcturus): Solo guitar (2, 4) Hellhammer (Mayhem, ex-Shining): Drums (1) Per Amund Solberg : Bass (1 to 6) Einar Sjursř : Drums (2) Carl-Michael Eide aka Czral (Dřdheimsgard, ex-Ulver): Drums (5) Mari Solberg : Saxophone (1, 2, 5, 7) Sverd (Arcturus): Solo synthesiser (2) Tore Ylvisaker (Ulver): Computer (3, 4) James Morgan : Computer (7) Fleruety  Band je trenuno "zamrznut". Svein Egil Hatlevik je otisao u Dodheimsgard projekt formiran 1994. koji je prerastao u avangardnog diva ali je svejedno ostao nepoznat. Kroz njega je prosla masa glazbenika sa scene a neki od njih su fenriz, Galder, zweizz, Czarl, alver, Apollyon i Aldhran. band se ponovo okupio 2000 pod imenom DHG. Inace gitarist banda je Tom Kvĺlsvoll inace poznat po tome sto je vlasnik Strype audia i producirao i masterirao je vecinu norveskih albuma sa metal scene. S druge strane imamo jedan band koj je 87 poceo pod imenom mortem a 90 promjenio u Arcturus. Do 1997 svirali su symphonic black a onda je 97 godine uzaso album La Masquerade Infernale, moj najdrazi album, arcturusovo remek-djelo. OVaj album odstupa od dotadasnjeg avantgardnog metala po tome sto su izrazene klavijature, vokali su normalni, fenomenalno otpjevani , ponekad odstupaju, a neki stihovi se ni necuju zbog produkcije ili glazbe. Uvode u svoju glazbu puno elektronickih samplova i klasicnih utjecaja vidljivih u klavijaturama, vokalima (koji su teatralno-operni), gitare su nejasne i nekad sviraju tako podredeno klavijaurama da se cini da ih nema, album isto ima hrpus krivenih rifova i melodija, izvanredne solaze i jos bolje lyricse. Atmosfera albuma se najbolje moze shvatiti takda procitate "Masque of the Red Death" E.A. Poea. Album je skroz enigmatican, pun metafora, cudnih melodija i insane vokala, tesko probavljivih melodija i repetativnih djelova. Pjesma "Alone" je istoimena uglazbljena pjesma E.A. Poea. Postava tog albuma je G. Wolf - Vocals, samples Steinar Sverd Johnsen - Keyboards Hellhammer - Drums Knut M. Valle - Guitars Hugh Steven James Mingay aka "Skoll" - Bass gosti su: Simen "ICS Vortex" Hestnćs : Lead vocals on "The Chaos Path", backing vocals on "Master Of Disguise" and "Painting My Horror" Carl August Tidemann : Additional lead guitars on "Ad Astra" and "Of Nails And Sinners" Idun Felberg : Cornet on "Ad Astra" Erik Olivier Lancelot aka "AiwarikiaR" : Flute on "Ad Astra" Svein Haugen - Double bass Vegard Johnsen - Violin Dorthe Dreier - Viola Hans Josef Groh - Cello  Album koji slijedi je Disguised Masters koji sadrzi dve nove pjesme, novu snimku Du Nordavinda i electronic remixeve pjesama sa La masqueradea. Potom dolazi the Sham Mirrors koj donosi malo jednostavniju glazbu bez toliko teatralnih petljanja ali sa vrhunskom svirkom i dozom Arcurusove sposobnosti da u jednostavno ruho spetlja toliko elementa da mi se zbljuje kad idem analizirati sta je sat. Potom nanoviji album je Sideshow Symphonies gdje umjesto Garma na vokalima nalazimo Siemena iz Borknagara i Dimmua koji je gostovao na La masqueradeu. Album poprima formu nekog nadrealistickog futuristickog putovanja svemirom i mozgom s historijskim elementima. Album se manje naslanja na elektroniku i nekako se cini obicniji, bez obzira na to jos uvjek nalazimo sve znacajke Arcturusa koje se konstantno pojavljuju u novom obliku. Na ovom albumu su posebno zanimljivi vokali i bubnjanje koje je malo brutalnije nego ocekivano, valjda zbog produkcije. na live nastupima arcturus koristi plesacice (Delight i Delirium) koje prigodno upicanjene (bolesna sminka, cudna roba, jos cudniji pokreti) i pokretima upotpunjuju i docaravaju pjesme. Preporcam slusanje pjesama Master of Disguise i The Chaos path. neki black bandovi su zasli duboko u eksperimentalne faze da su uveli neke avangardne elemente poput Emperora na Prometheusu i Ihsahna na svom novom slolo albumu. To je vidljivo i na zadnjim albumima Borknagara. Jedan od "novijih" avangardnih projekata je Peccatum, band Ihriel i Ihsahna koj se naslanja na vise klasicarski pristup glazbi ali blizi je emperoru nego Arcturusu. Ulver je izmedu svoje blak faze i prelaska u elektronicku (isto fenomanalni albumi) izdao album Themes from william blake's marrige of heaven and hell ,koji je takoder fenomenalan avangardni album. Ima jos hrpa ovakvih primjera.... (rani albumi ...and Oceansa, Ram-Zet, kei elementi Satyricona i mayhema, noviji Vintersorg itd.itd.itd.) In The Woods...... band koji je poceo s blackom zavrsio je unekoj svojstvenoj Avantgardi s albumom Strange in stereo gdje se tehnicki nisu puno mjenjali od svoije black faze (jos je prisutno istrzavanje) ali zvukovno su prikazali jednu sasvim drugu svoju mracnu ali nekako opustajucu i topli stranu. Poslusati closing in i by the banks of Pandemonium.  In The Woods... Sad da dalje ne nabrajam bandove recu samoda avangardi metal nije definiran i da svaki band ima individualan pristup. zajednicko je znaci kompleksnost u glazbi(od instrumenata do zalazenja u zanrove poput jazza, elektronike, trip-hopa,klasike,opere, do izbjegavanja standarda glazbe vidljive u atonicnosti nekih bandova), uvijek neka mracna ili cudna recimo ludacka atmosfera, zbunjeni osjecaji mjesanje neociglednih stvari, ukazivanje na nepoznato, cudno, nepriropdno, mitolosko s nekim iskrivljenim psohodelicnim prizvukom, crte onoga sto bi bilo ljepo su iskrivljene i ljepota je vidljiva u nevidljivom (u onim nabojima koji proizvide bljesak munje a ne u samoj munji npr.), poetika je nejedinstvena i svodi se na snove, na osmjeh covjeka koji je zivot proveo u samoci koji ne zna sto je sam u biti, na snu bez slika i zvukova. U biti je to rastrganost duse i razuma objedinjena necim nebitnim..to je strah od standardnog i bjeg od realnog. (evo, ovo bi tebalo pomoci predodbu)  Uzivajte...probajte nabavit nes od ovoga ako nemate, tazite po netu... I nakraju stih (od Arcturusa) koji po nemi pokazuje bit ove glazbe: From the code of common sense I'm free To bad you are not here to partake my strange horror p.s. Arnamentia- jeg alsker deg ;) |
25.06.2006., nedjelja
Where are you....
|
We who sing in the darknes, we who wander the moonlit forest, we who love he shadows: we are and were will be and will never become, we are all and nothing...trapped in the circle, neverending... Burzum Lost Wisdom June 1991 While we may believe our world - our reality to be that is - is but one manifestation of the essence Other planes lie beyond the reach of normal sense and common roads But they are no less real than what we see or touch or feel Denied by the blind church 'cause these are not the words of God - the same God that burnt the knowing I have found my treasure..no words can measure it...in natureit is...but brighter than the sun, greater than forests, mightier than oceans ... I sing to the wind now...yet my voice is finaly heard.... Have you ever tought about infinity, other worlds that lay beyond our minds and our power? We are all too weak for some things, yet sometimes we get a drip of water from the ocean of knowledge. Sometimes it becomes harmony...peace. Sometimes it becomes destruction, death...khaos. Sometimes it is just you..... |
18.06.2006., nedjelja
Lesnik..the manifestation of
|
Schön ist der Wald, wenn der Tag sich neigt, wenn feiner Nebel hoch vom moosgen Boden steigt. Und Vöglein singen sacht zum Ruhgeleit - dann mirs die Brust vor arger Schwere feit. Da lijepo je to kad se čovjek po sunčanom danu ode prošetati prirodom..al ne razmišlja što ga gleda iz dubine šume tj. što mu se dogada u glavi dok cuje kako nesto suska sa strane. MA sve je to ljepo, prekriži se lika k se stvarno uplaši i ode doma ne mareci za ista sto se dogada oko njega, na svijet koji polako umire kao sunce u zalasku... Doch in der Höh des Walds kann ich schon sehen, geliebte Dämmerzeit - musst gehn. Musst weichen schon dem kalten Mondeslicht, das sich bald schaurig in den Wipfeln bricht... Mjesec izlazi nad drvecem a neki drugi lutalac se nalazi u šumi...stalni lutalac, nekad je bio vilenjak a sada je obrastao mahovinom, sav je zelen,modre kože, visok kao stabla, tih miran, nizak kao patuljak kada je na rubu šume, opet tih i nepomičan. Promatra kroz tamu tko zna sto razmislja? jednom godišnje sastaje se sa vukovima kojima gospodari te s njima razgovara. kada ugleda nekoga kako sam luta kroz sumu priblizava mu se.... Was raschelt hinterm Busche dort? Was regt im Holz sich immerfort? Wer heult im fernen unentwegt? Was hat sich eben da bewegt? Sam po noći u šumi...lijepo? Hmmmm, neznam kako kome. Cuje se suskanje trulog lisca kao da netko prilazi, a vjetar istovremeno donosi uzdahe i mrmljanje ..zalazis dublje u sumu da se maknes ali sustanje kao da postaje glasnije...kao da te drvece gleda. Prelazis pogledom preko stabla...ima neko deblo...koje stoji tamo..ili je to čovjek...?..ah..prilazis polako blize, gazis kroz plitku vodi i preko trulog granja, osjecas se kao da te cijeli svijet cuje..ono sto te gledalo to je ipak drvo: Es ist nur mein Geist, der mir einen Streich zu spielen gedacht, denn hier ist nichts - nur Nacht, nur Nacht, nur Nacht! Nastavis dalje..pokusas se vratiti putem kojem si dosao..nailazis na neki mali proplanak..sova je utihnula a nesto je uletilo u grmlje kraj onog patuljka...ptuljka??? Opet...kao da te gleda, a jednu ruku je spustio na obliznju granu..jel ono oko bljesnulo na svjetlosti mjeseca....?Ili je to samo panj? Opet se okreces i odlazis na kraju se nades usred vlaznog tla i debla plutaju na vodi pokrivenoj liscem, gazis dublje i dublje a nemos se vratiti..opet te iz tame gledaju stvari, vjetar nosi glasove, mrmljanja i zamisljene krikove dok lisce pada okolo...stalno ti neki pokreti u tami zapinju za oko... Mein Herz schlägt wild vom Schrecken der sich nun gelegt, doch was war da? Da hat sich wieder was geregt! Ists wohl der Teufel selbst der mich nun holt von diesem finstren Ort? Wer es auch ist - Hinfort Unhold! Hinfort! trcis, trcis, kroz vodu i blato samo dlje od tih prokletih glasova ali uvijek te neko prati, brada mu se pomice na vjetru a ...a..izgleda..kao...brsljen....i sad kao secer na kraju cujes onu jebenu mladu sovu kak gladna zove i nemozes vise...puknes, psihicki se slomis i bez obuzira na ljepotu noci na lagan povjetarac i na sve ljepe misli u tvojoj glazi bjezis sto dalje, bjezis tamo prema onom rubu sume kojeg vidis....napokon...i pri kraju zapnes o nesto i ljosneš u trnje i trulo lišće...ali si vani! To je sve bilo u glavi...mitologija, vecinom je ljudska masta, ali u svakoj prici (ili lazi) uvijek ima istine.Ovo ocem sam pisao je sumski duh ili bog kako po kojem izvoru imenom Lesnik(Lesij, Lešej...itd) modre koze, obrastao u zelenu mahovinu i lisce hoda sumom, prica s vukovima i strarsi ljude koji su zalutali sumom....nekad ga dovode u vezu sa tzv. green manom prastarim mitoloskim bicem ali je slicnost samo na morfološkoj razini... Biće je naravno iz slavenske mitologije. neznam probajte lutati dublje sumom sami po noci, sigurno ce te ga vidjeti..jer kako rekoh on je istinit, a istina je kako i u glavi tako i van glave  A zasto sljedi ljude kroz sumu...mozda nije zao..mozda je sam, mozda zato stalno uzdise, mozda su to njegovi jecaji i vrisci unoći....pogledajte te oči.... možda je samo sam nakon što su ga ljudi odbacili zajedno s prirodom.... Mozda je zalostan jer smo ga odbacili.... ...da li ce doci dan kada cemo cuti Lesnikov smijeh??? |
13.06.2006., utorak
Til Ra....
|
Broderskapets Ring Kom unge bror Skjenk oss din rene ungdom Legg ditt liv i vĺre hender Kjemp vĺr krig med oss La vare sorger formřrke ditt sinn La din sjel slites Fřl natten som legger seg rundt deg Glem all kjćrlighet Ingen tĺrer skal fylle dine netter Tre inn i broderskapets ring Ingen svakhet skal du finne i din sjel Styrken skal vandre ved din side Kom Del ditt hat med oss Forlat ditt svake legeme La deg ei forvirres av vakre ord I dřden finnes all makt Oh....svaki dan je sve bolje i bolje, sve savrsenije! Svi problemi samo nestaju sve suvisne misli blijede sa svjetlom sunca koje nestaje za horizontom...vjetar se provlači medu drvećem.Sve je tako tiho, tako mirno noć kao da je sretna što nas ima u svojem okrilju... Gi meg hĺnda di...give me your hand, let me lead you into the mist of the night..sometimes I wake and cannot fall asleep...I feel you are gazing into me from afar..all you want I will do...mine is yours, just look at me, and touch me, let me hold you...banish the chill of the night, banish the frost hanging from my hair, banish the freezing wind: take me to your side...kom minn alsker, kom med meg i nattsvart skog...evig vil min sjel dinn vćere...kome with me into the night...let us create light! Let us be the majesty of the nightsky! Vi er evig!!!!! |
07.06.2006., srijeda
from then...and now, into eternety!
|
Red is the welkin when the sun sets behind the forest horizon And the stars fade into sight, your eyes silently gaze into Me, how perfectly the wind blows trough your hair sweeping it Over your sholders into the air of the night, how warm is your embarce Never, never to leave me again; like a shadow bind us as one And may these moments never end - let them be the song of our life... Don't let mortal fears and pain make you stray away from the path, from the storm you have chosen! Instead let it pour the rain upon you let it be your veil, your shield from the world. Let it's rain be your tears insted, let it's blood be your blood, leth it's strength be yours... let your mourning and tears be it's rage! Sing for me to lift me above all, and I shall bleed for the from the depths of me.....come and meet me in my dreams, untill now everything's been so cold. Lift me above all this cold and broken and open the gates to the moon and the stars, show me the secrets of Jav, let us enjoy them , the peasures, untill we fall into 'nav...let us share the moments untill satrds fade foreve..and new are created again The world shall hear the song once again, the world shall be born again...only life can create life... silently under the stars, silently under the old oak and trough the plains of tall grass, under the waterfall and the peaks of mountains so high we sall dwell..I want the world to love us. Cry your love to the moon like lonsome wolves do, whisper your will to the cold waters of a lake soo deep and pure, sing your song to the trees dreaming in the depths of Nature... ..and gather me up forever!  Alt har svartnet Alt lys er svunnet hen Menn, du er mit lys tilsammen skal vi vćre for all tid .... |
02.06.2006., petak
How many times...
|
Oh how many times has the moon shone bright? How many times have the stars smiled upon thee? Have you seen the shadows, or felt the breath of the night on your whole body?Lay down and listen what the leaves want to whisper...so silently they speak, like they fear that their voice shall again be discovered. Have you seen the stars in the black waters of lakes, have you seen them? Like tears of the world they are spilled over the sky. What if your tears would be spilled over the welkin? Would they shine bright like the purest of all flames? Like the flame of newborn life...suddenly all grows silent as the moon rises over the trees lighting some clowds in a silver blaze. A distant howl of a wolf, the child of the moon!Breath in the air of this night and celebrate life...has it ever began slipping out of your hands?Charish it, the greatest of all treasures given...but still so small. Enjoy the silence...enjoy the monents... I hope solitude will be no more...I hope no tears will ever be shead.. Empyrium: "Ode to Melancholy" Melancholy - still my desire for thy precious tragedian wine... Sweep me away, into the vale of thine! Where sorrow's strong and so is joy. Melancholy - still my desire, O let my heart by thee inspire... O fill the air with thy sweet scent, Let thy light, thy star crescent. Wherever she dwells I will bid a farewell sigh For she dwells with beauty - beauty that must die And deep inside me I will wait for her return To her enchanting, awe-inspiring flame I'll yearn O lust and rueful thought be mine, My soul enhanced, desires... Melancholy. My heart is thine. |
