Mother North
29.06.2006., četvrtak
Avantgarde metal.....
|
ne postoji stroga definicija ovog žanra unutar metala ali smatra se da je avantgardni metal mjesavina zanrova unutar i van metala okarakterizirana cudnim zvukovima i soundscapeovima, instrumentima i strukturom glazbe. Razlikuje se od progressive metala po to me sto progressive koristi klasicne instrumente i nalazi komplexnost glazbe u tehnici i merama, dok avangardni obuhvaca mjere, tehniku, strukturu glazbe, harmoniju i po nastanku potjece od black metala, jer u danasnjimavant. bandovima su clanovi mnogih black bandova. Nekog sredisnjeg banda i zacetnika nema, kao ni neke sredisnje scene. Znacajna godina za avantgardni metal je bila 1994. Kada su se oformirali Ved Buens Ende, Dodheimsgard (norveska) i Lux Occulta (Poljska) a otprilike je u to vrijeme Fleurety oformirao svoj specifični stil. Ved Buens Ende je 1994. izdao demo Those who caress the pale gdje je jos uvijek vidljiv utjecaj black metala u vokalima i sporijim blast beatovima (ni jedni ni drugi nisu sveprisutni), a na demu su se pojavile pjesme You That may wither i Carrier of wounds koje će se kasnije pojaviti na prvom albumu. Vec na demu vidljiv je trademark VBE-a koj se ocituje u relativno jednostavnom bubnjanju ali vrlo neobicnog ritma i odabira cinela, u zvuku gitare koji djeluje kao zid zvuka, jedna velika kompaktna masa koja proizvodi nekakve dizzy zvukove i melodije i bass koji stalno "šeće" i donosi melodije. Vokali su black ali dosta tihi, a normalni vokali su "rastimani" tj nisu u nekom tonalitetu s glazbom i kada se pojavljuju dva vokala cesto su u nekim cudnim intervalima i cini se kaod a su bez ikakve melodije. Upravo je u tome zanimljivost tog banda jer makar se vokali cinili losi i ritmovi bezvezni glazba hipnotizira i privlaci svojim preokretima i sitnicama. na kraju dema su dvije pjesme imenima Insects I i Insects II koje su ubiti uzjanje insekata a na prvoj se cuju nekakvi glasovi. Drugi album je Written in waters koj pocinje hipnotizirajucom melodijom pjesme "I sang for the swans" i ima identican ugodaj kroz cijeli album a na nekim pjesmama se promjecuje veci jazz utjecaj u melodiji i bass linijama. Ved Buens Ende u potpunosti odstupa od tadasnjeg i sadasnjeg black metala zvukom, atmosferom ali zadrzava neke elemente strukture i atmosfere (makar su i lyricsi promjenjeni i naginju na neki nestandardni ali ipack black ugodaj)  Clanovi banda tada su bili: Vicotnik : Guitars, grim vocals Skoll : Bass Carl-Michael : Drums, vocals Kako navodi written in waters. Band se potom raspao ali se nedavno oformirao (wohoooo!) ali s malo drugacijom postavom, bez skolla :( Fleurety je zapoceo jos 1991 svirajuci neki cudni black koj ce se do '94 razviti u neki jazzy black metal s zenskim vokalima na "Min tid skal komme" . Navedeni album ima puno clean gitara, bas linije nisu cudne kao kod Ved Buens Ende, ali su svejedno razradene i vuku na neki jazz, stop ne oduzima zestinu i dodaje neki zanimljiv stih zvuku. Satoji se od 4 povezane pjesme i dominiraju zenski vokali ali ima i black vokala dosta tihih. sve pjesme su duge vise od 10 min osim 3 koja je 5 min. Ima dosta zanimljivih djelova, neke teme se ponavljaju a meni najzanimljivija je jedna orijentalna iz druge pjesme. U 3pj. zena stenje i to je snimljeno vise puta i nakon par slusanja mi djeluje kao oponasanje vukova..ah...sam moje razmisljanje. Sljedeci album Department of Apocalyptic affairs je velik korak dalje, sudeci samo po prvoj pjesmi (neam album :( ), pjesma je vise jazzy, a sadrzi nekih elektronickih djelova i solo by Knut M. valle. Inace album je pun gostiju: Karianne Horn : Vocals (1, 4) Maniac (ex-Mayhem): Vocals (3) Heidi Gjermundsen : Vocals (5, 7) Vilde Lockert : Vocals (6) G. Playa aka Garm (Ulver, ex-Borknagar, ex-Arcturus): Vocals (6) Knut Magne Valle aka Aismal (Arcturus, ex-Ulver): Solo guitar (1) Carl August Tidemann (ex-Arcturus): Solo guitar (2, 4) Hellhammer (Mayhem, ex-Shining): Drums (1) Per Amund Solberg : Bass (1 to 6) Einar Sjursř : Drums (2) Carl-Michael Eide aka Czral (Dřdheimsgard, ex-Ulver): Drums (5) Mari Solberg : Saxophone (1, 2, 5, 7) Sverd (Arcturus): Solo synthesiser (2) Tore Ylvisaker (Ulver): Computer (3, 4) James Morgan : Computer (7) Fleruety  Band je trenuno "zamrznut". Svein Egil Hatlevik je otisao u Dodheimsgard projekt formiran 1994. koji je prerastao u avangardnog diva ali je svejedno ostao nepoznat. Kroz njega je prosla masa glazbenika sa scene a neki od njih su fenriz, Galder, zweizz, Czarl, alver, Apollyon i Aldhran. band se ponovo okupio 2000 pod imenom DHG. Inace gitarist banda je Tom Kvĺlsvoll inace poznat po tome sto je vlasnik Strype audia i producirao i masterirao je vecinu norveskih albuma sa metal scene. S druge strane imamo jedan band koj je 87 poceo pod imenom mortem a 90 promjenio u Arcturus. Do 1997 svirali su symphonic black a onda je 97 godine uzaso album La Masquerade Infernale, moj najdrazi album, arcturusovo remek-djelo. OVaj album odstupa od dotadasnjeg avantgardnog metala po tome sto su izrazene klavijature, vokali su normalni, fenomenalno otpjevani , ponekad odstupaju, a neki stihovi se ni necuju zbog produkcije ili glazbe. Uvode u svoju glazbu puno elektronickih samplova i klasicnih utjecaja vidljivih u klavijaturama, vokalima (koji su teatralno-operni), gitare su nejasne i nekad sviraju tako podredeno klavijaurama da se cini da ih nema, album isto ima hrpus krivenih rifova i melodija, izvanredne solaze i jos bolje lyricse. Atmosfera albuma se najbolje moze shvatiti takda procitate "Masque of the Red Death" E.A. Poea. Album je skroz enigmatican, pun metafora, cudnih melodija i insane vokala, tesko probavljivih melodija i repetativnih djelova. Pjesma "Alone" je istoimena uglazbljena pjesma E.A. Poea. Postava tog albuma je G. Wolf - Vocals, samples Steinar Sverd Johnsen - Keyboards Hellhammer - Drums Knut M. Valle - Guitars Hugh Steven James Mingay aka "Skoll" - Bass gosti su: Simen "ICS Vortex" Hestnćs : Lead vocals on "The Chaos Path", backing vocals on "Master Of Disguise" and "Painting My Horror" Carl August Tidemann : Additional lead guitars on "Ad Astra" and "Of Nails And Sinners" Idun Felberg : Cornet on "Ad Astra" Erik Olivier Lancelot aka "AiwarikiaR" : Flute on "Ad Astra" Svein Haugen - Double bass Vegard Johnsen - Violin Dorthe Dreier - Viola Hans Josef Groh - Cello  Album koji slijedi je Disguised Masters koji sadrzi dve nove pjesme, novu snimku Du Nordavinda i electronic remixeve pjesama sa La masqueradea. Potom dolazi the Sham Mirrors koj donosi malo jednostavniju glazbu bez toliko teatralnih petljanja ali sa vrhunskom svirkom i dozom Arcurusove sposobnosti da u jednostavno ruho spetlja toliko elementa da mi se zbljuje kad idem analizirati sta je sat. Potom nanoviji album je Sideshow Symphonies gdje umjesto Garma na vokalima nalazimo Siemena iz Borknagara i Dimmua koji je gostovao na La masqueradeu. Album poprima formu nekog nadrealistickog futuristickog putovanja svemirom i mozgom s historijskim elementima. Album se manje naslanja na elektroniku i nekako se cini obicniji, bez obzira na to jos uvjek nalazimo sve znacajke Arcturusa koje se konstantno pojavljuju u novom obliku. Na ovom albumu su posebno zanimljivi vokali i bubnjanje koje je malo brutalnije nego ocekivano, valjda zbog produkcije. na live nastupima arcturus koristi plesacice (Delight i Delirium) koje prigodno upicanjene (bolesna sminka, cudna roba, jos cudniji pokreti) i pokretima upotpunjuju i docaravaju pjesme. Preporcam slusanje pjesama Master of Disguise i The Chaos path. neki black bandovi su zasli duboko u eksperimentalne faze da su uveli neke avangardne elemente poput Emperora na Prometheusu i Ihsahna na svom novom slolo albumu. To je vidljivo i na zadnjim albumima Borknagara. Jedan od "novijih" avangardnih projekata je Peccatum, band Ihriel i Ihsahna koj se naslanja na vise klasicarski pristup glazbi ali blizi je emperoru nego Arcturusu. Ulver je izmedu svoje blak faze i prelaska u elektronicku (isto fenomanalni albumi) izdao album Themes from william blake's marrige of heaven and hell ,koji je takoder fenomenalan avangardni album. Ima jos hrpa ovakvih primjera.... (rani albumi ...and Oceansa, Ram-Zet, kei elementi Satyricona i mayhema, noviji Vintersorg itd.itd.itd.) In The Woods...... band koji je poceo s blackom zavrsio je unekoj svojstvenoj Avantgardi s albumom Strange in stereo gdje se tehnicki nisu puno mjenjali od svoije black faze (jos je prisutno istrzavanje) ali zvukovno su prikazali jednu sasvim drugu svoju mracnu ali nekako opustajucu i topli stranu. Poslusati closing in i by the banks of Pandemonium.  In The Woods... Sad da dalje ne nabrajam bandove recu samoda avangardi metal nije definiran i da svaki band ima individualan pristup. zajednicko je znaci kompleksnost u glazbi(od instrumenata do zalazenja u zanrove poput jazza, elektronike, trip-hopa,klasike,opere, do izbjegavanja standarda glazbe vidljive u atonicnosti nekih bandova), uvijek neka mracna ili cudna recimo ludacka atmosfera, zbunjeni osjecaji mjesanje neociglednih stvari, ukazivanje na nepoznato, cudno, nepriropdno, mitolosko s nekim iskrivljenim psohodelicnim prizvukom, crte onoga sto bi bilo ljepo su iskrivljene i ljepota je vidljiva u nevidljivom (u onim nabojima koji proizvide bljesak munje a ne u samoj munji npr.), poetika je nejedinstvena i svodi se na snove, na osmjeh covjeka koji je zivot proveo u samoci koji ne zna sto je sam u biti, na snu bez slika i zvukova. U biti je to rastrganost duse i razuma objedinjena necim nebitnim..to je strah od standardnog i bjeg od realnog. (evo, ovo bi tebalo pomoci predodbu)  Uzivajte...probajte nabavit nes od ovoga ako nemate, tazite po netu... I nakraju stih (od Arcturusa) koji po nemi pokazuje bit ove glazbe: From the code of common sense I'm free To bad you are not here to partake my strange horror p.s. Arnamentia- jeg alsker deg ;) |
