Mother North
18.06.2006., nedjelja
Lesnik..the manifestation of
|
Schön ist der Wald, wenn der Tag sich neigt, wenn feiner Nebel hoch vom moosgen Boden steigt. Und Vöglein singen sacht zum Ruhgeleit - dann mirs die Brust vor arger Schwere feit. Da lijepo je to kad se čovjek po sunčanom danu ode prošetati prirodom..al ne razmišlja što ga gleda iz dubine šume tj. što mu se dogada u glavi dok cuje kako nesto suska sa strane. MA sve je to ljepo, prekriži se lika k se stvarno uplaši i ode doma ne mareci za ista sto se dogada oko njega, na svijet koji polako umire kao sunce u zalasku... Doch in der Höh des Walds kann ich schon sehen, geliebte Dämmerzeit - musst gehn. Musst weichen schon dem kalten Mondeslicht, das sich bald schaurig in den Wipfeln bricht... Mjesec izlazi nad drvecem a neki drugi lutalac se nalazi u šumi...stalni lutalac, nekad je bio vilenjak a sada je obrastao mahovinom, sav je zelen,modre kože, visok kao stabla, tih miran, nizak kao patuljak kada je na rubu šume, opet tih i nepomičan. Promatra kroz tamu tko zna sto razmislja? jednom godišnje sastaje se sa vukovima kojima gospodari te s njima razgovara. kada ugleda nekoga kako sam luta kroz sumu priblizava mu se.... Was raschelt hinterm Busche dort? Was regt im Holz sich immerfort? Wer heult im fernen unentwegt? Was hat sich eben da bewegt? Sam po noći u šumi...lijepo? Hmmmm, neznam kako kome. Cuje se suskanje trulog lisca kao da netko prilazi, a vjetar istovremeno donosi uzdahe i mrmljanje ..zalazis dublje u sumu da se maknes ali sustanje kao da postaje glasnije...kao da te drvece gleda. Prelazis pogledom preko stabla...ima neko deblo...koje stoji tamo..ili je to čovjek...?..ah..prilazis polako blize, gazis kroz plitku vodi i preko trulog granja, osjecas se kao da te cijeli svijet cuje..ono sto te gledalo to je ipak drvo: Es ist nur mein Geist, der mir einen Streich zu spielen gedacht, denn hier ist nichts - nur Nacht, nur Nacht, nur Nacht! Nastavis dalje..pokusas se vratiti putem kojem si dosao..nailazis na neki mali proplanak..sova je utihnula a nesto je uletilo u grmlje kraj onog patuljka...ptuljka??? Opet...kao da te gleda, a jednu ruku je spustio na obliznju granu..jel ono oko bljesnulo na svjetlosti mjeseca....?Ili je to samo panj? Opet se okreces i odlazis na kraju se nades usred vlaznog tla i debla plutaju na vodi pokrivenoj liscem, gazis dublje i dublje a nemos se vratiti..opet te iz tame gledaju stvari, vjetar nosi glasove, mrmljanja i zamisljene krikove dok lisce pada okolo...stalno ti neki pokreti u tami zapinju za oko... Mein Herz schlägt wild vom Schrecken der sich nun gelegt, doch was war da? Da hat sich wieder was geregt! Ists wohl der Teufel selbst der mich nun holt von diesem finstren Ort? Wer es auch ist - Hinfort Unhold! Hinfort! trcis, trcis, kroz vodu i blato samo dlje od tih prokletih glasova ali uvijek te neko prati, brada mu se pomice na vjetru a ...a..izgleda..kao...brsljen....i sad kao secer na kraju cujes onu jebenu mladu sovu kak gladna zove i nemozes vise...puknes, psihicki se slomis i bez obuzira na ljepotu noci na lagan povjetarac i na sve ljepe misli u tvojoj glazi bjezis sto dalje, bjezis tamo prema onom rubu sume kojeg vidis....napokon...i pri kraju zapnes o nesto i ljosneš u trnje i trulo lišće...ali si vani! To je sve bilo u glavi...mitologija, vecinom je ljudska masta, ali u svakoj prici (ili lazi) uvijek ima istine.Ovo ocem sam pisao je sumski duh ili bog kako po kojem izvoru imenom Lesnik(Lesij, Lešej...itd) modre koze, obrastao u zelenu mahovinu i lisce hoda sumom, prica s vukovima i strarsi ljude koji su zalutali sumom....nekad ga dovode u vezu sa tzv. green manom prastarim mitoloskim bicem ali je slicnost samo na morfološkoj razini... Biće je naravno iz slavenske mitologije. neznam probajte lutati dublje sumom sami po noci, sigurno ce te ga vidjeti..jer kako rekoh on je istinit, a istina je kako i u glavi tako i van glave  A zasto sljedi ljude kroz sumu...mozda nije zao..mozda je sam, mozda zato stalno uzdise, mozda su to njegovi jecaji i vrisci unoći....pogledajte te oči.... možda je samo sam nakon što su ga ljudi odbacili zajedno s prirodom.... Mozda je zalostan jer smo ga odbacili.... ...da li ce doci dan kada cemo cuti Lesnikov smijeh??? |
