18.05.2004., utorak
sjesti ili nasjesti?
Covjekov put i vizija je oduvijek bilo sakupljanje ultimativne kolicine znanja... nekog maksimuma znanja i informacija koji bi mu omogucio velike stvari, ali da li je to zbilja toliko pozitivno koliko se misli? Ne. Pogledajmo stolac. Stolac sjedi i suti ne zato sto je glup ili zato sto nista ne zna nego, upravo suprotno, zato sto sve zna. Stolac posjeduje tu apsolutnu kolicinu znanja kojoj tezimo i vise ga nista ali potpuno nista ne zanima. Sjedi nezainteresirano i nicim se ne bavi. Da li je, dakle, nas put prema potpunom znanju korak unaprijed ili unazad? Hocemo li ikada doseci to potpuno i apsolutno znanje i hocemo li kada ga steknemo postati stolac? Da li je nas maleni maleni korak unaprijed ustvari ogroman skok unazad? |