19.05.2004., srijeda
she
Yesterday has come Seeking its toll on me My old mistakes It's gone too far In sorrow and pain I turned her my back One that meant everything Now is gone Cold wind on my face Biting trough skin I have no wish But to lie down and die No meaning in life Nothing to live for A spark of hope On the blade of my knife I've reached The point of no return I won't look back One that gave me my soul Now is gone All that I've had Lies broken in pieces Sharp shards of my life Can end it too well I won't wait long For new light and dawn But the shadow won't Ever be gone... (*ovo je staro ali morao sam staviti ; )) *) |
18.05.2004., utorak
friziderizam ili friziderovi svjedoci
frizideru nas koji jesi u kuhinji sveti se lediste tvoje budi hladnoca tvoja kako u ladici za jaja tako i na policama pijacu nasu svagdasnju hladi nam danas i otpusti led svoj da te ocistimo kako i drugi ljudi ciste frizidere i ne uvedi nas u napast nego izbavi nas od gladi ham frizideru bijeli mili svojim hladom me zakrili prema gorenje obecanju cuvaj hranu nocu, danju osobito pak me hrani da mi tijelo glad ne rani. kad ujutro k tebi pođem, sretno da do tebe dođem, da se ondje s tobom hranim a jos manje poslije radim. ham vjerujem u zanussija, frizidera prepunog hladitelja mlijeka i žemlje, i u gorenjea i koncara, nasljednike njegove jedine, frizidere nase, koji su napravljeni po thomasu elkinsu rodeni od johna standarda dovrseni pod alfredom mellowesom napravljeni, zapakirani i prodani sasli u kuhinju, odmah zatim i napunjeni. otvoren od moje ruke sjedi s desna skrinji bijeloj svehladecoj odonud ce doci hladiti meso i mlijeko. vjerujem u electroluxa svetoga svetu frizidersku crkvu, opcinstvo presvetih hladenje namirnica, cuvanje mesnih proizvoda, freon vjecni ham 7 svetih sakramenata 1. dorucak 2. marenda 3. pred-rucak 4. rucak 5. zakuska 6. vecera 7. nocni objed 10 Zanussijevih zapovijedi 1. Ja sam Zanussi, frizider tvoj, nemaj drugih frizidera uz mene 2. Ne izusti imena frizidera svoga uzalud 3. Spomeni se da objedujes bar 3 puta dnevno 4. Jedi cesto i punomasnu hranu da dugo zivis i dobro ti bude na zemlji 5. Ne povracaj namjerno 6. Ne bacaj hranu 7. Ne ostavljaj otvorena vrata moja 8. Ne istekaj me iz struje 9. Ne pozeli tudeg obroka 10. Ne pozeli nikakve tude hrane 1 glavni grijeh : glad zapovijedi ljubavi Ljubi frizider, svim srcem svojim, svim zelucem svojim i svom dusom svojom. Ljubi svoj frizider vise od samoga sebe djela milosrda gladne nahraniti, zedne napojiti Blazenstva 1. Blazeni nahranjeni, jer njihov je trbuh pun 2. Blazeni bogati, jer njihov je frizider pun 3. Blazeni zdravi, jer mogu sve jesti 4. Blazeni puniji, jer mnogo jedu 5. Blazeni rumeni, jer mnogo piju 6. Blazeni konobari, jer uvijek mogu piti 7. Blazeni kuhari, jer uvijek mogu jesti 8. Blazeni svi oni koji jesu, jer postojanje zahtjeva jelo i pice Zdravo Frizideru Zdravo frizideru, hrane puni Blagoslovnjen ti medu aparatima Blagoslovljen plod police tvoje, meso Sveti frizideru, oce hrane, hladi za nas namirnice sada i na cas smrti nase, ham. OPOMENA Covjece pazi da ne jedes malo kad si gladan! Pusti da cijelog te prode blagi okus mesa Da ni za cim ne zalis kad se budes punim trbuhom izlezavao na kaucu! Na kraju dana mjesto müsle pojedi sav jeger cijeli! Kajanje Frizideru moj, kajem se od svega srca jer dijetom uvrijedih Tebe, Zanussi, najveće i najmilije dobro. Žao mi je za svaki obrok što ga prezačinih i svaki koji propustih. Čvrsto odlučujem s Tvojom milošću: redovito jesti, na hranu stavljeti parmezan kloniti se lose hrane i vise ne propustiti obrok Po zaslugama muke Spasitelja našega Thomasa Elkinsa smiluj mi se, Zanussi. Knjiga Postanka Bio je potpuni mrak. Samo je Zanussi postojao oduvijek i njemu postade dosadno u tom vjecnom mraku. Zanussi rece : Neka bude svjetlo. I otvori vrata svoja i bi svjetlo. Tada rece. "Neka bude zemlja." I bi zemlja. "Neka bude sav zivot, i leteci, i gmizuci i hodajuci i plivajuci." I nastadu zivotinje. Tada, zadovoljan svojim radom Zanussi stvori jos i vode i sve sto vidite oko sebe. Legne da se odmori, ali zivotinje, pohotnice jedne, pocese da se mnoze i nakon nekog vremena bilo ih je previse. I tada rece Zanussi : "Neka bude bice koje ce jesti sva ostala bica, uzivati u tome i uciniti to smislom svojega zivota." Uze malo zemlje i izmodelira glinenog covjeculjka. Upuhne zivot za njega i prvi covjek se probudi. Tada rece covjeku : "Idi i hrani se iz moga vrta, samo ne jedi gljive iz sredine vrta jer one dobre nisu, a pogotovo za zeludac." Covjek ode i nahrani se mesom, raznim ostalim finim stvarima i vrati se nazad ka Zanussiju. "Oce, Frizideru", rece, "ja sam sam, jadan, i nemam druzice. Napravi mi jednu, o veliki Frizideru!" Tada Zanussi uze jos malo gline i napravi zenu, na sliku i priliku muskarcevu. I zena bi ruzna. Tada uze opet nju u svoje prste i dovrsi je, da bude lijepa i meka, podatna. Muskarac bi zadovoljan. "... Ali ne potraja sreća tog muškarca, a Electro mu bijaše ime, jer ga Lux, žena njegova, stalno vukla za nos... I gledala kako da smota koji krmić ili dobru bocu više mimo njegova pogleda... I jednog joj dana priđe Sotona u obliku mesnog crva i reče: "Skuhaj i pojedi juhu od gljiva što rastu iz sredine vrta, da ti bolje sjedne glavno jelo..." I Lux se prevari... Povjeruje priči o juhi kao savršenom predjelu... I skuha neku splačinu od gljiva... Te ponudi Electra, a ovog smrad smanta te on kuša od te juhe... I javi se tada Zanussi i izbaci ih oboje iz Rajskog vrta rekavši: "Ti Electro... Cijeloga ćeš se života boriti da nahraniš ženu svoju... A ti Lux... Djeca tvoja jest će od tebe i tvojeg mlijeka i još će te stalno bradavice boljeti... I krvavo ćeš platiti za ovu juhu.. U kamatama... I tako vi i vaši potomci.." I oni pognutih glava i pokvarenog želuca od one juhe od gljiva pobjegoše iz Rajskog vrta... A na vrata Zanussi postavi dva anđela s plamtećim ražnjićima da ih čuvaju... " Živjeli su teško, na rubu gladi i na početku su imali samo dva sina: Koestlina i Badela. Koestlin je pekao kekse i radio umjetnička djela od slastičarskih preparata, a Badel je pekao rakiju, dobru domaću prepečenu šljivovicu. Jednoga dana, oni pronađoše ovelik komad sira koji ispade vrani ispod pazuha. Pogledaše se i u isto vrijeme posegnuše za njim. Badel reče: "Pusti ja sam ga prvi vidio!", ali Koestlin reče isto i počeše se tući. Koestlin primi Badela za grlo i uguši ga. Zanussi, ljut radi tog ubojstva, pronađe Koestlina i za kaznu mu kosu pretvori iz crne u crvenu, te mu učini oveću govornu manu. Protjera ga što dalje od prvih ljudi i reče da se više ne vraća. Kasnije je od Koestlina nastalo još mnogo mnogo njemu sličnih agresivnih ljudi. Prozvaše ih šiptarima i počeše da ih se klone. Jednom kada je bilo već mnogo ljudi, a većina su bili zli pogani, ili čak krivovjernici, Zanussija zasmeta njihov način života i odluči ih kazniti. On reče McDonaldsu: "Napravi barku i u nju stavi po tri od svake vrste životinja: dvije za rasplod i jednu za hranu, i svojih 7 sinova i njihove žene." McDonalds je gradio mjesecima i kada je napokon završio barku i učinio što mu je naložio Zanussi, počeše padati kiša. Padala je danima, mjesecima i hrane je polako nestajalo. Zadnjeg dana plovidbe morali su žrtvovati jednu vrstu da ne umru od gladi. Izvlačili su slamke i ptica Dodo izvukla je najtanju. Za par dana vode je nestalo isto kao i pogana i krivovjernika koji su se utopili u velikom pokolju. Dramatis Personae: McDonalds je kasnije otvorio lanac fast-food šatora i na tome zaradio mnogo zlata. Jednom bijahu dva grada, jedan do drugoga. Oba su bila prepuna ljudi koji su smatrali da su lijepi ako im se vide rebra. Gladovali su i izgladnjivali se, ali povrh svega nisu poštovali Zanussija. Njega je to razbijesnilo i odlučio se poduzeti dramatične korake. Poslao je dva niža Boga, koja je sam stvorio da ima s kim razgovarati u trenutcima potpune dosade, Končara i Gorenjea. Na oba grada, Anoreksiju i Bulimiju, pustili su kišu vrućih sarmi i sravnili ih sa zemljom. Tako nestadoše i ti nevjernici sa lica zemlje. |
sjesti ili nasjesti?
Covjekov put i vizija je oduvijek bilo sakupljanje ultimativne kolicine znanja... nekog maksimuma znanja i informacija koji bi mu omogucio velike stvari, ali da li je to zbilja toliko pozitivno koliko se misli? Ne. Pogledajmo stolac. Stolac sjedi i suti ne zato sto je glup ili zato sto nista ne zna nego, upravo suprotno, zato sto sve zna. Stolac posjeduje tu apsolutnu kolicinu znanja kojoj tezimo i vise ga nista ali potpuno nista ne zanima. Sjedi nezainteresirano i nicim se ne bavi. Da li je, dakle, nas put prema potpunom znanju korak unaprijed ili unazad? Hocemo li ikada doseci to potpuno i apsolutno znanje i hocemo li kada ga steknemo postati stolac? Da li je nas maleni maleni korak unaprijed ustvari ogroman skok unazad? |