Bez naslova

Osvrtala sam se .
Vidjela sam ti kroz magle hod i stas.
Čula ti glas u šumu vala .
Stala.
Spoznala istinu- ne možeš biti.
Ti jesi.
Na sunčanim stranama i modrim
prostranstvima.
Moj samo u snima

Veljača

Najgore je kad te danima ne čujem.Kao sada.
Odmah mislim na najgore. Obuzme me strah.
Ne mogu pronaći dugme za isključivanje panike
koja me obuzima u valovima što nadiru sve jače i razdiru
sve jače.
Noću me iz sna trgne mijaukanje uličnih mačaka, a onda mi
otkucaji zidnog sata više ne daju zaspati.
Pokrijem se tvojim jastukom po glavi.
Čime i kako da zamotam i pokrijem sjećanja u njoj
što otkucavaju nedostajanje???

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.