stapanje

Uzdignut pramac brzo siječe val,
pogledom pozdravljam rodni žal.
Sve manji biva
dok napuštamo uvalu djetinjstva prva.
Pozdravlja je i krma.
Postaješ tamnomodro,crno, tajnovito.
Ljubim te snovito.
Uranjam ruku u tvoju
prozirnost i sretna sam.
Znam
Za koji trenutak spojit ćemo se
kao što oduvijek činimo:
ja ću uroniti u te,
ti ćeš me zagrliti, obuzeti, zavesti.
O ljubavi toj svjedočit će
usamljeni galeb samo što kruži
visoko tamo
i oblaci .

Pjesma sirena

Osjećam mu ruke modre uz struk.
Osjećam mu snagu, moć razornu , što je obuzdava.
Podrhtavamo u zanosnom plesu.
Vječnom predavanju
Moj ljubavnik
val i ja ....

Samo more

...zaljuljano, uzgibano... i mi u njemu. S ribama
ronimo, školjkama na pozdrav domahujemo, valu se predajemo:
valu morskom , valu strasnom , ljubavi što nas zapljuskuje kao val.
Samo more zna i ono što smo mi zaboravili.
U kapljicama sačuvalo sjećanje na plavo ljeto, na plave poglede.
Ako ga dovoljno voliš, vrtait će ti ljubav.
More pamti. More zna.
Samo more raznosi pjenom od obale do obale,
od tebe do mene misao za vječnost.
Samo more to može kad te uzme u zagrljaj.

Samo more...zaljuljano, uzgibano...

MEĐU KAPLJICAMA

U moru života
prepliću se
i sjena i tajna,
siva i modrosjajna:

More je život,
a život je more....

Prvi post modropozdravni

Nastojat ću kormilariti ovim blogom nježnom , ali čvrstom rukom.
Ne dam se podvodnim strujama ,
skrivenim , oštrim hridinama , pobijedit ću nevere, vjerom i nadom.
Usmjerit ću pramac prema suncu.
Neće me zaslijepiti jer jedno oduvijek i zauvijek znam :

MORE TREBA POŠTIVATI.

Tada i ono uzvraća poštivanjem i poštenjem;

Dobro more svima koji će s dobrim namjerama zasjeći val
uz pramac mojega blogobroda

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.