Danas

Danas su letjele bijele zvjezdice nebom.
Nosio ih vjetar.
Kovitlale se, plesale prpošno!
Danas su letjele moje misli s pahuljicama.
Nosila ih želja k tebi!

Čekati...

Dohvatila me tišina maloga stana .
Uništila. Bojim se pokrenuti. I zidovi vrište.
Zazivaju tvoj povratak,a tek si otišao.
Sužavaju se. Tjeraju me u kut.
Bojim se pokrenuti. Tipkam leđima okrenuta satu.
Neću se okrenuti. Vrijeme je nemilosrdno.
Ubija me tišina maloga stana, tvoje odsustvo
i samoća.
Uključit ću glazbu, zažmiriti, čekati ...čekati...čekati....
čekati...čekati....

ZIMA 2010-a

s Interneta

I dok se nadmećemo tko će prije dosegnuti
cilj, znam da mi je jedini cilj zadržati
te u svojim rukama.
Bez tebe opet nastupa pustoš.
S tobom...
posve je isto jesmo li tu, tamo
ili na nekom trećem mjestu.

Danas sam uspjela otvoriti editor bez problema.
Tko bi znao zašto nekad može, a nekada ne.
Pozdrav svima . Sljedeći će post biti od kuće,
vjerujem.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.