Jesenja sjeta

Tama .
U praznoj sobi stojim sama
i sanjam budna boje ljeta.
Jesenja sjeta zavukla se
i pod moj krov.

Pjesma nedostajanja

Utihnuo je vjetar.
I more .
Za mnom hodaju
samo sjene jesenje.
Ja čujem tvoje korake i glas
u šuštanju lišća,
u kapima kiše.
Nedostaješ mi.

O danima

Dani,
samo brojevi.
Razlikuju se jedino po boji
na kalendaru.
Današnji je crven.
Noćas si mi šapnuo
u malen,crveni stroj
da me voliš.
Kad bi još bilo jače od mora

Mjesec i ja...bez tebe

Mjesec mi se zavukao u kosu.

Da si ovdje,
prstima bi srebrne niti spleo,
sjeo,
a ja bih sjela uz tebe...
Nebo bi poprimilo nijansu plavu
kad bih ti u krilo
spustila glavu...

Da si ovdje ...
jesen bi bila zlatna!

Ovako je siva....

U MAGLAMA

Počele su
magle...
i vjetar južni
što ostavlja za sobom sol;

prazan je i
krevet
i stol...

Ne znam kako ću
izdržati ovo vrijeme
bez tebe...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.