Znam

Neću podići pogled do tvojih očiju
kad budeš odlazio.
Zatvorit ću prozore.
Zabraviti vrata.
Satenskom mašnom
zavezati kazaljke sata.
Ubile bi te neisplakane suze u mojim
zjenicama..
One čekaju da zamakneš za ugao
pa da krenu za tobom.
I ja bih , ali ne smijem .
Neću podići pogled do tvojih očiju
kad budeš odlazio.
Prstom ću ti dotaći usnice za
sretan put!

Zdravica

Čemu smo sve noćas nazdravljali
pod tamnim zvjezdanim nebom?
Ljubavi ,
Pelješcu,
strasti.
Odu moru ispisala sam
rukama na tvojim leđima ,
usnicama na tvojim prsima.
Odu ljubavi u drvenoj unutrašnjosti
što se lagano ljulja i miriše
na masline , kadulju i ulje.
Jesmo li ispili svo vino?
Ne znam !
Na usnicama je s jutrom ostao samo
okus tvojih poljubaca!

Sami u snu

Usnuo si mi u krilu,
pod zvijezdama
dok sam prebirala
prstima po tvojoj kosi
kao po krunici
srebrnoj.
Usnuo si,
jedna je pala ,
a ja sam poželjela da
smo sami u tvom
snu!

Čudna neka ljubav

Volim te !
Uvijek.
Kao brod što voli svoj stari vez.
Čak i onda kad
na tren pomislim da mi je svejedno.
Čak i onda kad se na javiš i kad
su ti riječi daleke, nerazumljive.
Volim te!
Zauvijek.
Kao sidro što voli matičnu luku.
Čak i onda kad ne govorim o tebi.
Čak i onda kad zabranim svojim mislima
da te pronađu.
Volim te!
Čak i onda kad priznam sebi samoj
da ne bih to smjela.
Volim te !
Čak i onda kad sebi to dugo, dugo
ne mogu oprostiti.
Volim te .
Čudno!

Padale su noćas

Oslonjena na drvenu oplatu,
dišem umirena tvojom blizinom,
poznatim i bliskim mirisom.
Tvoja koža.
Firnis.
Osjećam vrijeme što si ga utkao
u drvo, tebe za sobom.
S moje desne, jedna.
S lijeve , druga tvoja ruka.
Podižem glavu na tren.
Oslanjam ju na tvoje rame.
Spazih jednu što putuje
k moru.

Moja i tvoja.
Zauvijek.

Vremenska prognoza

Bura je noćas zavijala uz bokove ,
ljuljala našu barku usidrenu ,
oblake rastjerala.
Osvanulo je kristalno jasno jutro
u lučici obasjanoj
samo suncem toplim
i ljubavlju vrelom.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.