U zadnje vrijeme gledam jako puno stand up komičara na youtubu, ne zato što mi je dosadno ili me netko treba nasmijati, nego zato što se nakon svakog nastupa dobro zamislim i nešto naučim. Većina stand up komičara baziraju svoje točke na kratkim crticama iz stvarnog života, uglavnom analiziraju najbanalnije pojedinosti koje zamjetimo i o kojima razmišljamo konstantno, a opet smo vjerojatno uvjereni da te stvari nitko drugi na svijetu, osim nas ne primjećuje.
Ako znate što je stand up, i ako znate što je youtube (a vjerujem da 99,99% vas zna) onda pogledajte Pabla Francisca, Dana Cooka i Robina Williamsa... Ima još puno dobrih komičara, ali započnite sa ova 3, pa dalje nastavite sami... Za početak pogledajte kratki ulomak iz nastupa Robina Williamsa o Škotima i golfu... Prejebeno smiješno! You gonna love this!
Wow...stvarno je čudno čitati vlastite osjećaje iz stanja depresije. Sad sam puno bolje nego u četvrtak...
Dosta se toga dogodilo od četvrtka, imao sam dosta posla, a i nije mi se baš pisalo iako sam imao motivaciju za pisanje... Maloprije sam otvorio blog i skužio da fale slike pa sam ih vratio opet.
Polako moj blog i grafički počinje ličiti na nešto...slikice bi trebale pokazati kakvu ja glazbu volim, i direktno sugestirati da poslušate i vi nešto od toga...
Baš mi je fora ovo "obraćanje publici"! Imam dojam kao da moje misli čitaju stotine... Slobodno ostavljajte komentare, i dobre i loše, jer svi komentari su dobrodošli...
Jučer mi je izlazak bio banana...u biti i u petak mi je bilo koma...
Otkad sam na faksu, više nemam neke želje za ludim tulumarenjem i opijenjem. Vjerojatno sam se ispucao u srednjoj. Najradije bi našao curu i s njom ubuduće izlazio...brijem da bi se totalno pretvorio u papučara kad bi naišla ONA... ...ma ipak nebi. Ali bilo bi lijepo da imam neku malu crnu djevojku koja me izluđuje! Non-stop bi bio s njom...
Kod mene je problem to što se teško zaljubljujem. Inače vjerujem u ljubav na prvi pogled, a to se zaista rijetko događa... Di god izađem okružen sam lijepim djevojkama, ali već pola godine nisam vidio ili upoznao neku koja bi me baš zaokupila i do koje bi mi bilo stalo da si moram reći: "Nemoj ovu izgubiti, nemoj zeznuti, ova je možda ona prava...". Takav osjećaj sam imao par puta...ali uvijek se nešto dogodi što sve pokvari. Uglavnom ja sve zeznem, jer glumim frajera i totalnog kretena.
Ali neda mi se sad o tome, drugi put ćemo o tome...
Sve vas pozdravljam, i do čitanja bi vam želio preporučiti novi album od Incubusa... Zove se LIGHT GRANADES, izašao je prije mjesec dana, ali ga se može skinut bez beda... Ne mogu dati ocjenu jer ga i ja tek sad preslušavam, jedino što ću reći je da su mi "Anna Molly" i "Love Hurts" zasad najbolje...
Nikad zaista nisam imao namjeru otvoriti vlastiti blog.
Nekim čudnim okolnostima sam se našao sam i usamljen, pa mi je sinula i ta ideja.
Uvijek mi se pisanje bloga činilo nekako perverzno, u smislu otvaranja samog sebe svima ostalima radi nekog "preseravanja". Sada sam shvatio da mi to može biti, jednostavno, jako dobar ispušni ventil i "start pozicija" u svrhu analiziranja onog trenutnog što mi se odvija u životu. Nadam se da će mi blog samo pomoći. Toplo se tome nadam.
Ok, malo sam ipak slagao na početku, nisam baš tako saaam i usamljen, jer imam puno novih prijatelja od kad mi se dogodilo to što se dogodilo, ali ne lažem kad kažem da se definitvno sad osjećam puno usamljenije nego prije. Ne zato što sam se tada možda više družio i bio sretniji, a što nikako nije slučaj, nego zato što sam tek sada shvatio da sam "tada" bio puno usamljeniji nego što sam shvaćao. Svi smo mi pomalo usamljeni, ako malo pogledamo. Nisam pesimist, to je jednostavno činjenica.
Jako mi je promijenila život jedna poslovica koju mi je rekao stari, napušteni, siromašni udovac ovo ljeto na moru. Upoznao sam ga čisto slučajno, a na kraju smo se jako dobro sprijateljili i povjerili jedan drugome, što vjerojatno nitko neće doživjeti. Rekao mi je: "Gledaj, sam si se i rodio, zar ne? Pa nisi ti ODJEDNOM sam na svijetu, uvijek si i BIO sam... Ništa se nije ni promijenilo." Istina, zar ne? Njegov sin mi je rekao nešto u stilu da i mudante stalno mijenjamo, kako onda nećemo i prijatelje mijenjati.... Život se jednostavno nastavi, željeli mi to ili ne...
Ali dosta filozofiranja i preteškog vokabulara za neke od vas, nisam vas želio ugnjaviti, a ako ipak jesam, najiskrenije se i ponizno ispričavam... Eto...pa znam biti i đentlmen!
To bi bilo sve za danas, započeo sam sa jednom engleskom frazom kojom sam u gimnaziji započinjao eseje iz engleskog, a završavam za glazbenom preporukom:
Slobodno ostavljajte komentare, i dobre i loše, jer svi komentari su dobrodošli...
