07.12.2006. 22:17
to begin with, i must say that...
Nikad zaista nisam imao namjeru otvoriti vlastiti blog.Nekim čudnim okolnostima sam se našao sam i usamljen, pa mi je sinula i ta ideja.
Uvijek mi se pisanje bloga činilo nekako perverzno, u smislu otvaranja samog sebe svima ostalima radi nekog "preseravanja". Sada sam shvatio da mi to može biti, jednostavno, jako dobar ispušni ventil i "start pozicija" u svrhu analiziranja onog trenutnog što mi se odvija u životu. Nadam se da će mi blog samo pomoći. Toplo se tome nadam.
Ok, malo sam ipak slagao na početku, nisam baš tako saaam i usamljen, jer imam puno novih prijatelja od kad mi se dogodilo to što se dogodilo, ali ne lažem kad kažem da se definitvno sad osjećam puno usamljenije nego prije. Ne zato što sam se tada možda više družio i bio sretniji, a što nikako nije slučaj, nego zato što sam tek sada shvatio da sam "tada" bio puno usamljeniji nego što sam shvaćao. Svi smo mi pomalo usamljeni, ako malo pogledamo. Nisam pesimist, to je jednostavno činjenica.
Jako mi je promijenila život jedna poslovica koju mi je rekao stari, napušteni, siromašni udovac ovo ljeto na moru. Upoznao sam ga čisto slučajno, a na kraju smo se jako dobro sprijateljili i povjerili jedan drugome, što vjerojatno nitko neće doživjeti. Rekao mi je: "Gledaj, sam si se i rodio, zar ne? Pa nisi ti ODJEDNOM sam na svijetu, uvijek si i BIO sam... Ništa se nije ni promijenilo." Istina, zar ne? Njegov sin mi je rekao nešto u stilu da i mudante stalno mijenjamo, kako onda nećemo i prijatelje mijenjati.... Život se jednostavno nastavi, željeli mi to ili ne...
Ali dosta filozofiranja i preteškog vokabulara za neke od vas, nisam vas želio ugnjaviti, a ako ipak jesam, najiskrenije se i ponizno ispričavam... Eto...pa znam biti i đentlmen!
To bi bilo sve za danas, započeo sam sa jednom engleskom frazom kojom sam u gimnaziji započinjao eseje iz engleskog, a završavam za glazbenom preporukom:
Incubus: Just a phase
’album: Morning View
2 Komentara | Print | # | ^
