morfinini experimenti
21.02.2007., srijeda
ŠEPRTLJA JA
 Joj kako sam danas smušena i smotana…  Cijeli dan mi sve ispada iz ruku. Vrhunac je bio kad sam krenula raditi ručak. Čim sam ušla u kuhinju osjetila sam neki čudan miris- gledam okolo: sve je čisto, koš za smeće gotovo prazan. Otvorim ormar gdje mi stoji povrće koje nije sklono brzom kvarenju- luk, krumpir, grah… i imam što za vidjeti! Ispod svega toga se razlilo bučino ulje i poplavili cijeli ormar a malo mu je pripomogao i soja sos. Kako se to prevrnulo sam Bog zna, sva sreća da to ulje pakiraju u boce od 2,5 deci inače bi bilo umjetničkog klizanja po kuhinji s piruetama naravno.  Počistim ulje, promijenim vrećice od povrća jer su sve masne i krenem u kulinarske čarolije. Napravim ručak i uzmem kisele paprike za salatu.  Jedem sve kulturno i sad to nosim do sudopera i sav sok iz kiselih paprika prolijem po podu, yeah!  Mislim se- trebala sam ostavit ono ulje pa da se to sad smiksa i samo bacim salatu na to, malo izgazim i gotova salata!  Nosim smeće van i skužim pepeljaru koju bih još mogla isprazniti ali to napravim, normalno, pokraj vrećice.  Sad ću se malo odmoriti jer vidim da mi danas sve naopako ide pa ako i odmor krene u tom smjeru idem van na kavu!  Iz protesta! |
13.02.2007., utorak
... Nostalgija ...
|
Nije me bilo par dana- što na blogu, što uopće u Hrvatskoj. Išla sam malo napuniti baterije, s dragim- kod svojih. Poklopilo se da je i dragi imao večeru u svojoj firmi- također u inozemstvu pa smo u jednom danu prošli kroz 3 države- istina susjedne…  Lijepo smo se odmorili, uživali i sad puni elana vratili svojim obavezama. No, na ovaj post me je potaknula muzika koju smo slušali na radiju dok smo se vozili prema mojima, negdje na tromeđi država, ponoć lagano prošla, ja pospana i umorna od puta i iscrpljena danom punim obaveza- ujutro ispit, oko podneva prijateljičina obrana diplomskog, navečer službena večera u drugoj državi i na kraju lagano brujanje motora u trećoj… Pjesme koje sam čula vratile su me u prošlost, u dane odrastanje i period prvih zaljubljivanja, „velikih“ ljubavnih patnji i one lijepe neopterećenosti koju je većina imala na prijelazu punoljetstva i dvadesetih godina. Lagana nostalgija- za vremenom, ljudima, mjestu koje je bilo pozornica svih tih događaja. Valjda je noć doprinijela nekim posebnim čarom, pusta cesta i pjesme koje dugo nisam čula… Sve u svemu, kad se okrenem vidim ispunjenu mladost, dane koje sam proživjela punim plućima, ljude koji su odrastali skupa sa mnom- u lijepim i manje lijepim trenucima. … Ah ta nostalgija… Valjda nas obuzima kad donosimo važne životne odluke, kad okrećemo nove stranice imamo potrebu zaviriti u prošle?! |
03.02.2007., subota
SAJAM VJENČANJA ILI KAKO JOŠ MANJE ZNATI ONO ŠTO NISTE ZNALI…
  Danas smo dragi i ja, s hrpom ostalih zainteresiranih za svečani čin sklapanja braka kao i mnogi znatiželjnici pohodili Sajam vjenčanja u Boćarskom domu. Već na samom prilazu istom smo uvidjeli da će lutrija biti pronaći parking mjesto pa smo pretpostavljali da nas unutra čeka opći krkljanac. Prije glavnog ulaza lijepi bijeli šator sa sve ledenim skulpturama, švedski stol sa sushijem i lososom i sve ti nekako neugodno bude kad se sjetiš da 80 % naših gostiju nikad nije jelo sushi niti losos i da bi pali u nesvijest da im tako nešto serviramo. A i mi bi pali u nesvijest da to platimo!  Dobismo i prve promo materijale… Krenusmo mi pobjedonosno unutra kad tamo- ne možeš prići štandovima sa razvikanim salonima vjenčanica- kao da ih dijele unutra sa sve velom pride… Nekako se izborih i dođoh do djelatnice za štandom koja mi objasni proceduru oko unajmljivanja, rezerviranja termina i sličnog i dobismo još letaka. Idemo 2 koraka dalje- sljedeći štand s pozivnicama, gospon koji radi tamo vidno omamljen tolikim posjetiteljima popio si koju za hrabrost, da nam lakše ispriča ono što ga svi pitaju pa i mi djelovanjem njegovih alkoholnih para pomalo euforično odlazimo do štanda s prstenjem. Nema šanse da probijemo kordon oko izložbenog pulta pa odlazimo do muških odijela gdje moj dragi uživa u pogledu sve dok nam gospodična ne priopći cijenu od 8000 kn za odijelo (ipak njihova odijela nose Mesić i Sanader) pa još lagano mamurni od gospona s pozivnicama i sad dodatno dopingirani cijenom odijela veselo lepršamo do štanda s preeekrasnim tortama i ja ih naravno slikam- za uspomenu. S obzirom na to da naše vjenčanje neće biti u Zagrebu a da netko napravi barem sličnu tortu onoj na slici je misaona imenica.  I sad to sve već ide manje-više ukrug, osim što su nam ruke već pune prospektića i letaka ali nam na sreću na jednom štandu daju i promo vrećicu. Tu moj dragi sretne i poznanika koji svira u nekom bendu pa nam on da njihov cd da to malo poslušamo- sa sajma smo mi stigli oko 6 ali mi je do sad trebalo da se oporavim od tog dvd-a pa tek sad pišem… Da ne zaboravim kako su me u svim salonima upozoravali da što prije krenem u lov na moju vjenčanicu jer kao 8. mjesec nije tako daleko????!!!! A šta rade one koje se odluče vjenčati za mjesec- dva? Iscrpljeni dođosmo doma, u glavi nam je totalna zbrka od silnih ponuda, cijena, uvjeta, boja, šarenila, štrasa i naravno pomalo kiča. Najviše od svega mi je žao što nismo odigrali tombolu- navodno svaka treća dobiva. No išli smo samo nas dvoje a nagradu bi, jelte, ionako dobio onaj treći?! |
02.02.2007., petak
KAKO PISATI DJEDA MRAZU
Dobih neki dan ovu zgodnu forwardušu koja me je do suza nasmijala... jest da je malo vulgarna, ali eto...   Dragi Deda Mraze, Mora da si iznenadjen sto ti pisem danas, posle praznika, ali hteo bih da ti razjasnim neke stvari koje su se dogodile tokom minule godine i to bas od onog dana kada sam ti poslao pismo sa mojim bozicnim zeljama. Pisao sam Ti da zelim bicikl, rolsule, Matchbox pistu s auticima i loptu. Rasturao sam se od ucenja cele godine, nijednom nisam zakasnio a cak sam dolazio i ranije u skolu da bih pomagao drugarima oko zadataka. Bio sam najbolji ucenik u razredu a osvojio sam i prvo mesto na republickom takmicenju mladih matematicara. U celom naselju ama bas niko se pristojnije nije ponasao od mene, ni moj stariji brat Steva, ni mama ni tata, komsije i da ne pominjem. Isao sam u crkvu svake nedelje u jedanaest sati, popa samo sto nije udarila kap kada bi me ugledao ali sam i to preziveo. Cak sam i bakama i dedama pomagao da predju preko ulice i dobio znacku "Najbolji mali policajac". Posto iz navedenog i najveca budala moze da zakljuci da sam tokom cele prosle godine bio decak za primer, sada bih zeleo da tebi, dragi Deda Mraze postavim nekoliko pitanja: Kako si uopste imao muda da mi posle svega ispod jelke ostavis usrani YoYo, jebale te carape sa znakom Matrix-a, i one lego kocke. imas li ti uopste mozga u toj debeloj glavi? Zar mislis da sam se ja cele jebene godine mucio i trudio nizasta, jebali te pokloni. Mene si zajebao kao da sam ti najgori neprijatelj, picka ti lepa materina a onom pederu Jovi od prekoputa, ostavio si najnoviji bicikl iako ih vec ima tri, keva mu se kara sa sefom pa zaradila, jebi ga... Nemoj slucajno da se zajebes pa da naredne godine probas da se ufuljas kroz dimnjak u moju kucu. Sjebacu te kao mladog majmuna, kretenu jedan bradati. A od onog tvog jelena cu kobasice da napravim, pa ces morati peske do jebenog Severnog Pola, isto kao sto sad i ja pesacim jer mi nisi doneo bicikl. Teraj se u kurac Deda Mraze, i samo da znas da ja sve pamtim a sledece godine cu ti se slatko najebati majke, pederu jedan debeli i bradati. S ljubavlju, Tvoj Perica |
