|
|
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moj mali svemir svakakvih zbivanja.. možda sretnih, možda tužnih..
ali to sam samo ja
"Poput vjetra koji vije kroz univerzum, vrijeme sa sobom odnosi imena i djela osvajača i običnih ljudi jednako. I sve ono što smo bili, i sve ono što ostaje nalazi se u uspomenama onih kojima je bilo stalo što smo nakratko došli...“
Iz knjige Kosa anđela:Kurt Cobain
Dream with all your heart little girl
one day those dreams will turn into reality.
Wish with all your might little girl
I swear those wishes will come true.
never stop believing little girl
for if you dont believe, then who?
ovdje sam ja.. u svojoj nesavršenosti, neozbiljnosti, zaljubljenosti, nepredvidljivosti.. danas sam sretna, sutra tužna..a prekosutra sasvim drukčija.. pokušavam preživjeti u ovom malom svijetu punom velikih i ozbiljnih ljudi. ne shvaćam ih previše, ali iskreno ni ne trudim se, ne zanimaju me! pomalo sa neobičnim osobinama.. hm? obilujem jakim ispadima smjeha, glupiranja.ne volim kad me ljudi kategoriziraju..ja sam ja i nikakva drugačija, nisam slična nikome niti to želim biti. vjerujem da sve ima svoje mjesto i vrijeme.. Nikad prepreke nisu bile nepremostive, ali sada s odmakom od nekoliko pametnijih godina vidim koliko su stvari bolje i "točnije". Oni koji me poznaju sada, ovakvu, a ne kroz dugi niz godina, nikada neće moći zamisliti da sam ja do nedavno bila jedna povučena mlada dama.
Moš mislit
možda živim u oblacima ali recimo da sam sama sebi zacrtala neki cilj, a sad koliko ga se pridržavam.. o tome bi se dalo :) u nekim situacijama pokušavam biti ravnodušna, ne zainteresirana, hladna.. ali ne ide mi baš od ruke.. previše sam osjećajna. u nekim stvarima sam sama sebe razočarala i iznevjerila ali trudim se ispraviti gluposti koje sam sama sebi dopustila. vječiti sam optimist. ne odustajem od stvari ili osoba koje volim.. pa makar bila cijena mojeg ponosa. ne želim se svima otvoriti do kraja.. volim biti tajanstvena... niti želim da netko zna apsolutno sve o meni. Brbljava sam, glasna, brzo planem na sitnice. Ne volim laž.. to je "sitnica" koja me ubija u pojam.
Uvijek želim dati sve od sebe, uvijek imam volje za napraviti nešto novo. volim uspomene...
dio svega ovoga šta sam napisala nije ni približno onome kakva sam ja kao osoba.. možda "ja" sama sebe još tražim i pokušavam naći.. možda u tom djelu odrastanja u moj život ulaze nova lica, kao i on.. u jednom djelu svog života osjećala sam se najsretnijom,najbogatijom i naj posebnijom.. ali uspomene su samo ostale i ružne riječi koje smo si rekli.. voljela sam ga.. cijelim svojim bićem..onoliko koliko se osobu može voljeti.. dala sam sve što sam imala, dala sam mu najviše..dala sam mu sebe,svoju ljubav.. ali nije bilo dovoljno..
Ništa ne možeš postići držeći se prošlosti. Ništa! Sve što trebaš znati i sve što trebaš imati, znaš i imaš danas. Odbaci sve terete koji te sprječavaju da kreneš naprijed. Odbaci sve nerazriješene brige, strahove i boli koje te ograničavaju. Odbaci sve brige o budućnosti. Danas je ono što je važno. Živi danas. Voli danas. Tvoja sloboda je samo udisaj daleko.
Time is ticking on; we don't get a second shot.
And in 60 years, we gotta face our fears and show the cards we've got...
Jeste li se kad probudili razmišljajući o vašem snu, u kojem ste bili, u kojem ste pred pet minute vodili bitke, borili se... ovaj put sam i ja išla takvim tokom... nevjerovatno je kako te san može natjerati na razmišljanje... a jedna mala sitnica okupira ti misli 100 na sat... i onda se počmeš pitati ima li kakav razlog zašto sam baš taj san sanjala, zašto je sve to tako ispalo... zašto nisam drukčije postupila... i dali sam dobro postupila... i dali sam baš tako trebala postupiti... sanjala sam njega... njega koji mi je stalno u mislima, pa čak i u snovima... zašto me barem ne može pet minuta pustiti, da malo sredim svoj mir, da napokon odlučim kako ću i šta ću... ne, on se mora pojaviti u svakoj sitnici na koju pomislim. Oblaci pod kojim smo zajedno držeći se za ruke razmišljali o životu, sanjajući naše snove kako ćemo zauvijek ostati skupa, onako sretni i zagrljeni.. more, u kojem smo se zajedno kupali, grlili, mazili... ona klupica u parku u kojem smo izmjenjivali svoje nježnosti... ova dva prestena na ruci koja mi je poklonio... one naušnice koje mi je kupio.. majicu koju mi je poklonio... sve me podsjeća na njega... možda ni ne želim u potpunosti priznati da na njega mislim 24 sata dnevno... da ne prođe niti jedna jebena sekunda da ne pomislim na njega, da ne pomislim šta radi, kako je, dali je sve u redu... dio mog sna je bio zaista čudan... došao je... i poljubio me je, htio je maknuti svoje usne sa mojih, a ja sam ga još više uzela k sebi.. ljubili smo se.. kroz mene su prolazile sve emocije... tim tzv poljupcem shvatila sam da je on sve šta želim imati, i da mi ništa više ne treba, da je on razlog zašto sam i sretna i tužna... shvatila sam da ga volim, onako luđački... tad je rekao jednu rečenicu..koja me je povrijedila.. i počela sam se derati, iz sveg glasa... vrištala sam, plakala.. bila sam bijesna... i otišla... koliko god da sam bila hrabra šta sam otišla, tolikom sam mjerom bila i kukavica.. vratila sam mu se.... pričali smo.. i tu je moj san završio.. tu su nestali svi moji osjećaji.. i nestao je i on.. probudila sam se, i nisam ga imala kraj sebe... kako je čudno da je taj moj san opisao sve moje osjećaje koje trenutno osjećam.. poželim ga imati kraj sebe, izmjenjivati poljupce s njim, onako kako smo samo nas dvoje znali... a poželim vrištati, derati se iz sveg glasa, plakati, skakati, lupati.. i poželim krenuti dalje, ali on je taj koji me sprječava... neznam više šta da mislim.. volim ga... i više nego šta itko misli... sve šta želim je da napokon dođe, da se vrati ona stara osoba koju sam nekoć jako voljela,i da nastavimo tamo gdje smo stali i zaboravimo na sve ovo šta smo proživjeli...da nastavimo kao da ništa nije bilo,kao da se ništa nije ni desilo..znam samo jedno, a to je da mi je ova daljina pružila samo da ga još više volim.
