more~snova
ponedjeljak, 25.12.2006.
24.12 Nas Badnjak
|
Evo kako smo mi docekali i proslavili Badnjak. Cim se probudio Adrian je pitao dali je sad Bozic i dali smije otvoriti paket. Dali smo mu da otvori tri paketa pa je tako jutro zapocelo ovako.  Odmah nakon dorucka mama i Adrian su se uhvatili pravljenja poklona. Mama je pravila pepernjakovu kucicu za teta Miu a Adi pepernjakova srca za djedu koji je 23.12 zavrsio u bolnicu na operaciju noge koja se inficirala.  Kad je Adrian imao 4 miseca docekao je Badnjak u kravati a sad sa tri ipo godine umisto kravate je u diru spiderman i nije bilo sanse za ista drugo.  Dok smo parkirali auto jedna teta je upravo dosla sa velikim trudovima i usla je u dio bolnice gdje je rodiliste di je i nas mangup roden pa je Adrian bio fasciniran tim da ce za koju uru izaci beba iz stomaka i da je i on roden tu. U drugom dilu bolnice nas je cekao dida Jan.Adrian mu je odma dao "svoje srce".  Pokusali smo napraviti domacu atmosferu u bolnickoj sobi. Usput da spomenem da smo u dvi papirnate kese prosvercovali i bozicnu spizu za didu.  Adrian je dobio puno poklona od dide a i dida od nas.  Zeleno pepernjakovo srce koje je kroz jutro Adrian napravija za didu je upravo platilo glavom.  Jos poklona...  Nas dida je nakon uru vrimena bija puno umoran pa smo se pozdravili sa njim A unuk je nekoliko puta isao se sa didom izgrliti i izljubiti.  Nakon posjete didi otisli smo kod extra bake i djede Ann i Nisse. Tradicija je da se u 15h gleda crtic koji traje uru vrimena.  Doslo je vrime za spizu. U kuzini je bija pripremljen svedski stol pa smo proveli dobre dvi ure papajuci.  Puno nam je svima za stolom falija dida Jan.  Nakon vecere tata Karlo je isa kupit cackalice a bas tad se pojavija visoki dida Mraz.Kad ga je vidija Adrian prisao mu je i ljut rekao: tata, zasto si ti dida Mraz? I tako je nas tata izgubija i zadnju nadu da bi ikad bija dobar glumac i morao se presvuci.  Sva srica da smo imali pravog dida Mraza na plafonu.  Pocelo je diljenje poklona.  Sva srica je da smo imali ovako vridnog pomagaca.  poklona je bilo ihihihi.  Ova baka u crvenom je baka Aja koja je polunepokretna, bez blize rodbine i koja stanuje blizu Ann i Nisse pa su je oni pozvali da bude sa nama na njenu veliku radost.Baka je bila odusevljena kad je kod podjele poklona Adrian dosao kod nje i dao joj pepernjak uz rici: "Ovo je za tebe srce od djeda Mraza ali ja sam to sam pravio".  Badnje vecer smo docekali mirno i veselo zbog onih koji su sa nama a tuzni zbog onih koji to nisu.  Blagoslovljen Bozic svima Vama a posebno blagoslovljem onima koji ga docekuju daleko od svojih i bez onih koji nikad vise nece doci. |
- 07:01 - Komentari (26) - Isprintaj - #
nedjelja, 17.12.2006.
16.12 Zajednicko pravljenje pepernjaka
Nasi prijatelji Niklas, Peter i Martina su dosli kod nas doma da bi zajedno pravili pepernjake. Martina dodaje tjesto nasem glavnom slasticaru.  Momci u akciji (usput da objasnim da u salicama za kavu nije kava vec vruce vino GLÖGG sa bajamama i grozdicama  ) Dosli su nam i Malla, Ellin i Thea kao pojacanje.  Evo i mene, upala sam u kadar   Tata Karlo je bija odgovoran za slaganje pepernjaka na papir...  ... a Petar je bija odgovoran za vadenje pecenih pepernjaka iz spakera.  Adrian u akciji...  ... i ciscenje stola od brasna ( samo pokupi rukom pa na pod)  -mama ovo je za tebe, kaze Adrian i pokaze mi kuglu peprnjaka.  Nakon vise od 2 sata pravljenja kolaca dica su se zasitila i isla igrat . U igri skrivaca na njihovu zapovid smo svi morali ucestvovati.  Kad im je i to dodijalo onda su se igrali novcicima koje adrian skuplja ( sitnis iz raznih drzava)  Vecera je gotova i servirana ( blazeni tajlandski restoran na ulazu u nasu zgradu  ) Mali predah i odmor uz crtic. Peter okruzen dicom a mi se od srca nadamo da ce sljedecu godinu biti i jedno njegovo sa nama.  Hvala dragim prijateljima za lipo provedeno popodne i vecer |
- 08:00 - Komentari (17) - Isprintaj - #
subota, 16.12.2006.
13.12 Sveta Luce
Proslavili smo u vrticu svetu Luciju i to u 7 ipo ujutro. Adrian i njegova Mua.  Malo se sali sa njenom krunom.  Mua je ljuta a Adrianu je tad bas smisna.  |
- 20:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #
nedjelja, 10.12.2006.
9.12 Brod iz trogirskog skvera vozi svoju dicu po svitu
 Bili smo na jednodnevni izlet u Frederikshavn Nebi bija taj izlet toliko bitan da do Danske nismo otplovili sa brodom Stena Jutlantica koji je dosa iz trogirskog skvera . Bas smo bili sritni i ponosni. Plovidbu smo zapoceli u maloj djecjoj igraoni...  ... a odma potom smo se poceli "kulturno uzdizati" uz razne flipere, aute i...  ... jednoruke dzekove :-)  Brod je krenio u 8h iz Göteborga a u 11:15 smo dosli u Dansku. Na izlazu sa broda najinteresantnije bilo gledati i diviti se velicini broda kojim smo doplovili kao i...  ... iskrcaj svih kamiona , autobusa i drugih vozila iz njega.  Slikavali smo se malo po gradu.   Slikali smo se i pored kipa tipa koji je se popeja na Himalaje. Nemam pojma kako mu je to uspilo jer se meni cini da je bas imao prekratke noge.  Doma smo se uputili u 17:30 ali ovaj put drugim brodom i to Stena Line Express koji nas je za dvi re doveza doma.  Sa cilog tog puta imamo jednu sliku jer je slikavao tata.  |
- 08:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #
četvrtak, 07.12.2006.
5.12 Mala radionica u vrticu
|
U utorak smo imali malu radionicu za roditelje i dicu od 16h do 19h. Adrianu je prvih uru vrimena bila baka a poslije smo dosli ja i tata. Adrian i tata prave papirnate karamele.  Ekipa u akciji.  Tko ce bolje napraviti dida Mraza, roditelji ili dica?  Mala Mua je u bojama do lakta.  Evo i nas dvoje u akciji.  Adrian pituraje jednu malu staklenku koja ce biti mali svijecnjak.  |
- 06:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #
nedjelja, 03.12.2006.
2.12 Djecija Eurovizija
|
2.12 je bija poseban dan .Nekoliko tisuca kilometara daleko od Trogira mi smo ga ipak dva puta jucer posjetili. Prvi put smo prosetali po peskariji i rivi zahvaljujuci sjor brodu u botilji a drugi put kad nam je doma u posjetu dosa mali Mateo iz Trogira nastupajuci na djecjoj Euroviziji predstavljajuci Hrvatsku. Adrian je jucer umisto u 20h isa lec u 21 ipo.Narucili smo pizze, zakoniti je pobiga u sobu a ja i sin smo obukli majice na dalmatince, i nas dvoje smo poceli ludiranje i navijanje. Nestrpljivo cekanje pred televizirom. -Jel ovo? pita Adrian. -Je.  Adrian priprema svoj torcidaski sal a mama pojacava do doske.  POOOOOOOOOOOOOLUDI. Ajmooo gori ruke.  Bacanje sala u ariju, skakanje, pljeskanje, cika i vriska a sve u znak podrske nasem malom Trogiraninu ( ovde je dosa zakoniti nas obavjestiti da ce nas neko od susida prijavit koliko urlamo).  -Jel bilo dobro? -Jeeeeeee, vristi Adrian.  |
