moreplanina

nedjelja, 29.09.2024.

Nedjelja krajem rujna

Mnogi su bili u njemu, a manjina na njemu.

Ovu nedjelju kolega je za destinaciju planinarenja izabrao Tuhobić (1109 m.n.v.)
Kratka šetnja da do podne stignemo kući.
Od G. Jelenja, u smjeru Delnica, nakon cca. 500 m na ugibalištu ostavljamo auto i krećemo desno šumskim putem.

Staza je kružna, oko 12,5 km, nije teška. Kod polaska temperatura je 8 °C.

Dan prije padala je kiša, sve je mokro, puše umjerena do jaka bura.

Pred vrh izlazimo na čistinu i vjetar pojačava. Imamo jake bočne udare vjetra i pazimo da nas ne sruši.
Na vrhu toliko puše da se za potrebe fotografiranja moram držati za beton.
Kratka marenda u zavjetrini pod vrhom i bježimo, jer je hladno.

Pogled na Kvarner i Učku.

Silazak sa Tuhobića po grebenu ubrzanim korakom da se maknemo sa vjetrometine. U pozadini je autocesta sa goranske strane.
Iznad nas oblaci putuju nevjerojatnom brzinom, kao da i oni bježe od bure.

Sunčanice. Nismo znalci pa ih ostavljamo.

Markacija.

U povratku stajemo kraj izviđačkog doma "Lepenica".

Sve u svemu lijepo nedjeljno jutro, mada je bura malo kvarila ugođaj. Treba doživjeti buru i na Tuhobiću. wink

Oznake: planinarenje

29.09.2024. u 13:54 • 3 Komentara • Print • # • ^

petak, 27.09.2024.

Moj prvi blog, moj prvi post

Postavljam si pitanja, ali na većinu nemam jasne odgovore.
Zašto, kako, zbog čega, za koga blog?
Nisam imao pojma gdje napraviti blog, kako ubaciti fotku, ali mic po mic mislim da ću objaviti svoj prvi post.

Prije 14 godina kupio sam staru drvenu pasaru i počeo je renovirati, bilo je izazovno. Negdje u isto vrijeme na jednom forumu, otvorio sam temu "Moj prvi brod". Bilo je zanimljivo pisati o tome što i na koji način to radim. Bilo mi je drago podijeliti iskustva sa čitateljima i pomoći sa savjetima.

Možda bih mogao nešto slično i sada sa blogom. Približiti ljudima ljepotu planina, potaknuti neke da i sami počnu planinariti.

Strast mi je more, a strast su mi šume i planine.
Kada mi vrijeme dozvoli odem sa kolegama, prijateljima na planinarenje. Nisu to Kilimanjaro ili Mount Everest, nego većinom lokalna brda, gore i planine. Uglavnom je fantastično. Predivni krajolici, predivni vidici. Napravimo puno lijepih fotografija i podjelimo ih sa kolegama koji nisu mogli ići sa nama.
Da ih naješkamo smijeh .
Mnogi su zaboravili gradivo iz osnovne škole pa se ovom prilikom mogu se prisjetiti. Brdo je uzvisina do 500 m.n.v., gora je od 500-1000 m.n.v., a planina je uzvisina od 1000 m.n.v. pa na više.

Da, fotografija govori tisuću riječi, ali mjesta sa fotografija imaju svoju priču, imaju povijest, postoji doživljaj mjesta, a to nam fotografija ne može reći. Zato postoje riječi koje je mogu nadopuniti, mogu opisati, prenijeti ljepotu ili težinu trenutka.
Ideja je da na blogu objavim fotografije, mapu staze kuda smo išli, riječima opišem doživljaj mjesta i trenutka, naravno ako budem imao inspiracije. Možda ću, a možda i neću pisati i o nečem drugom. Možda na kraju budem pisao o kuhanju i dijelio recepte pa promjenim ime bloga u “Kuhačom od mora do planina”. Moguće da se probudi pjesnik u meni pa počnem pisati poeziju.

Siguran sam da su mnogi napisali prvi post i bio im je zadnji, nadam se da neće biti tako. Vrijeme će pokazati.

Napomena da sve fotografije koje objavim sam snimio ja ili kolega sa planinarenja.