Životinje, glazba i Ja
15.05.2008., četvrtak
...živa sam...
|
Nije me bilo ogledno vrijeme...znam...dosta se toga dogodilo... Između ostalog bila sam na kontrioli, nalazi su i više nego savršeni, još sutra moramo ponoviti dezintometriju i držite mi fige!!!! Pitanje....kako život? Rekli bi ljudi- "Ide...." Ali kod mene...nekako ne ide...nekako sve stagnira ili opada...sve gore i gore... koliko god se trudila u nekim stvarima toliko one propadaju, koliko god pomogla drugima, nitko neće meni, tako mi i treba kad sam glupa "dobrica" koja svima želi najbolje....i uvijek taj netko bolje prođe od mene i poslije mi je žao...donekle, a opet, drugi put istoj toj osobi pomažem otvorenog srca i ruku...zašto? Pa valjda jer su me tak odgajali, jer živim sama s majkom i bratom, skromno, a opet mi ništ ne fali jer se majka zaista brine za nas i ništa joj nije teško...a ja ovakva adolescentica zajedno s burazom uvijek neko sranje napravim...ah tako je to ;) Alil, doći će meni iz guzice u glavu, kad tad...u nekim situacijama se osijećam zrelije od svojih vršnjaka...ne znam...oko mene ko da su svi balavci...možda zato jer imam veću odgovornost, jer radim i sama raspoređujem skromnom plaćom i ne dobivam nikakav đeparac?? A možda sam jednostvano, eto tako, nekako zrelija?? fakat ne znam kaj da mislim...sve me to zbunjuje...Nekad mi se čini da ništ ne znam...da sam glupa, a opet znam neke stvari koje malo tko zna ili uopće nitko ne zna...i to me veseli...jer ono kaj me zanima znam i ako ne znam brzo saznam....naravno nije to ni fizika, ni matematika, ali jegiba....svakom luđaku njegovo veselje, reko bi narod...Zbog takvih, nekakvih, glupih stvari sam i izgubila, a i gubim neke jako dobre prijatelje...i nije mi žao,ne znam...nekako sam ravnodušna...imam hrpetina ljudi s kojima se družim, ali nije to to...zato imam jednu, dva frenda frendice koje sve znaju o meni i to mi je čist dosta...zakaj bi svi sve znali o meni? Život je okrutan, slažem se...i pokušavam ga živjeti onako kako ja želim i umijem...i ide mi ....ali drugi to ne primjećuju...i zato ako se smijem, smij se samnom, a ako plaćem, ne pitaj me kaj mi je...nije važno, neću se ljutiti...dođe to meni...ipak sam joj u takvoj fazi....adolescent sam, jegiba...svi ste bili i bit ćete....Stoga...uživajte! |










