just keep walking....and breathe.
12.11.2006., nedjelja
Noblesse oblige.
Skuhala sam goleme količine kave i to je to. Imam vremena do sutra prijepodne. Mislila sam da je posao u muzeju bio najštetniji za moje psihičko zdravlje, ali ne.Oprala sam najdražu vestu na svijetu i stisnula se na veličinu odjevnog predmeta za dojenče. A ja sam prije odojče nego dojenče. Naši istočni susjedi dojenče zovu odojče. Vidjela sam kod jednog kul tipa knjigu ˝Vi i vaše odojče˝. Nikada nisam toliko puta rekla riječ odojče i dojenče kao u prethodnom odlomku. Jučer sam skakala preko ograde neke i poderala suknju. Također najdražu na svijetu. Čini se da je simbolika jasna. Ja znam reći oprosti i ali je nekako besmisleno to. Bolje da ljudi umjesto da kažu oprosti jednostavno više ne ponove to zbog čega bi se ispričali. Zato neću ovaj put to reći. Bit ću dobra. Bit ću dobra. Bit ću dobra. Bit ću dobro. Bit ću dobro. Bit ću dobro. Ja inače uvijek želim ići svugdje ali mi se ne putuje sutra. Iako je to samo par dana i znam da će mi biti lijepo. Samo mi se nekako ne ide. Ide mi se, s druge strane, tamo gdje mogu na Žabici kupiti pivo i šetati se i biti na čajanci cijeli vikend. Ima sve manje ljudi sa pravim starim dobrim manirama. Umberto Eco se ogradio od filma ˝Ime ruže˝ i rekao da film nema nikakve veze sa njegovim djelom. Pogledati spot koji se bavi problemima u svijetu, problemima u svimiru i posebno problemima u glavi. Sjedi, pet. |
