just keep walking....and breathe.
24.03.2006., petak
Sestro Cecilija, krasne suknje imate. Nisam vam to smjela reći pred zajednicom.
E da.Those who enter... bla bla bla.... Snovi posjeduju poetski integritet i istinitost. Karike svijesti su mi se otključale. Zaglupljuje me buka radija, televizije, novina, reklama... Ponekad samo. Ful mi je smiješno, a i iritira često, uvjerenje ljudi da su im argumenti jači što su oni glasniji. Tehnika ˝deranjem do uvjeravanja˝. Ono što me tada veseli je moja smirenost. Veseli me i zagrljaj. Imam jednu dragu prijateljicu koja se ne grli. Nikada. Ne plače. A ja bih ju grlila. Dok plače. Emerson piše da san skida ruho slučajnosti i naoružava nas strašnom slobodom, tako se svako htijenje pretvara u čin. A u Talmudu piše da je neshvaćen san nalik na neotvoreno pismo. Puno pamtim svoje snove u zadnje vrijeme. Ne znam ih čitati baš. Jednom sam sanjala malu Nju na zebri i sljedeći dan bi tako. Promijenila sam kraj. Taj san nije bilo teško pročitati. Idem. Hodaj malo uz mene ako želiš. Samo....ja uvijek guram u stranu ljude s kojima hodam. |
