just keep walking....and breathe.
17.11.2005., četvrtak
Soba samoubojice
|
Sigurno mislite da je soba bila prazna. A tamo tri stolice sa čvrstim naslonom. Tamo svjetiljka dobra protiv tame. Radni stol, na stolu lisnica, novine. Buddha bezbrižni, Isus brižni. Sedam slonova za sreću, a u ladici notes. Mislite da tamo nije bilo naših adresa? Nema, mislite, knjiga, slika i ploča? A tamo utješna truba u crnim rukama. Saskia sa srdačnim cvjetićem. Radost iskra bogova. Odisej na polici u životvornom snu nakon napora pete pjesni. Moralisti, imena napisana zlatnim slovima na lijepo štavljenim hrptovima. Političari odmah pored držali su se uspravno. I nije se bez izlaza, makar kroz vrata, nije se bez izgleda, makar kroz prozor, činila ta soba. Naočale za daleko ležale su kraj prozora. Zujala je jedna muha, znači još je bila živa. Mislite da je bar pismo nešto objasnilo. A ako vam kažem da pisma nije bilo - a toliko nas, prijatelja, i svi se smjestili u praznoj koverti naslonjenoj na čašu. |
