___________________________ TRENUTNA SVJETSKA PRVAKINJA
Mariya Muzychuk 2015- , Ukrajina
Svjetski prvaci
javascript:%20void(0);
Nezvanični prvaci
Pedro Damiăo, ~1520, Portugal
Ruy López de Segura, ~1560, Španjolska
Paolo Boi and Leonardo da Cutri, ~1575, Italija
Alessandro Salvio, ~1600, Italija
Gioacchino Greco, ~1620, Italija
Legall de Kermeur, ~1730–1747, Francuska
Francois-André Philidor, ~1747–1795, Francuska
Alexandre Deschapelles, ~1800–1820, Francuska
Louis de la Bourdonnais, ~1820–1840, Francuska
Howard Staunton, 1843–1851, Engleska
Adolf Anderssen, 1851–1858
1860–1866, Njemačka
Paul Morphy, 1858–1859, SAD
Wilhelm Steinitz, 1866–1886, Austrija
Nesporni svjetski prvaci
1. Wilhelm Steinitz, 1886–1894, Austrija/SAD
2. Emanuel Lasker, 1894–1921, Njemačka
3. Jose Raul Capablanca, 1921–1927, Kuba
4. Aleksandar Aljehin, 1927–1935, Rusija
5. Max Euwe, 1935-1937, Nizozemska
4. Aleksandar Aljehin, 1937–1946, Francuska
6. Mihail Botvinnik, 1948–1957, SSSR
7.Vasilij Smislov, 1957–1958, SSSR
6. Mihail Botvinnik, 1958–1960, SSSR
8. Mihail Talj, 1960–1961, SSSR
6. Mihail Botvinnik, 1961–1963, SSSR
9. Tigran Petrosian, 1963–1969, SSSR
10. Boris Spaski, 1969–1972, SSSR
11. Robert J Fischer, 1972–1975, SAD
12. Anatolij Karpov, 1975–1985, SSSR
13. Gari Kasparov, 1985–1993, SSSR/Rusija
Ujedinjeni svjetski prvaci
14. Vladimir kramnik, 2006–2007, Rusija
15. Viswanathan Anand, 2007-2013, Indija
16. Magnus Carlsen, 2013- , Norveška
Prvaci i Prvakinje
"Klasični" svjetski prvaci
Gari Kasparov, 1993–2000, Rusija
Vladimir Kramnik, 2000–2006, Rusija
FIDE svjetski prvaci od 1993.
Anatolij Karpov, 1993–1999, Rusija
Aleksandar Halifman, 1999–2000, Rusija
Viswanathan Anand, 2000–2002, Indija
Ruslan Ponomariov, 2002–2004, Ukrajina
Rustam Kasimdzhanov, 2004–2005 , Uzbekistan
Veselin Topalov, 2005-2006, Bugarska
Nježniji spol
javascript:%20void(0);
Svjetske prvakinje
Svjetske prvakinje
1.Vera Menčik, 1927–1944, Engleska
2. Ljudmila Rudenko, 1950–1953, SSSR
3. Elizabeta Bikova, 1953–1956, SSSR
4.Olga Rubcova, 1956–1958, SSSR
3. Elizabeta Bikova, 1958–1962, SSSR
5. Nona Gaprindašvili, 1962–1978, SSSR
6. Maja Čiburdanidze, 1978–1991, SSSR
7. Xie Jun, 1991–1996, Kina
8. Susan Polgar, 1996–1999, Mađarska
7. Xie Jun, 1999–2001, Kina
9. Zhu Chen, 2001–2004, Kina
10. Antoaneta Stefanova, 2004-2006, Bugarska
11. Xu Yuhua (2006–2008), Kina
12. Alexandra Kosteniuk (2008–2010), Rusija
13. Yifan Hou (2010–2012), Kina
14. Anna Ushenina (2012–2013), Ukrajina
13. Yifan Hou (2013–2015), Kina
15. Mariya Muzychuk (2015- ), Ukrajina
Naučio sam... da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo
Naučio sam... da uvijek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da si može pomoći na drugi način.
Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.
Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.
Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Mozgalice
06.09.2006., srijeda
SEANSE ŠUTNJE
Karpov i Korčnoj primjećuju sve što se događa na sceni i u sali Kongresnog centra, pa čak i onda kad su duboko utonuli u poziciju na šahovskoj tabli. Oni vide sve, čuju sve – jedino nastoje jedan drugog ignorirati i ne primijetiti.. Njihovi pogledi ni prije početka ni za vrijeme partije se ne susreću. Oni uvijek dolaze na vrijeme, skoro nijednom nijedan od njih nije zakasnio na početak partije. Korčnoj istina nije došao na nastavak 27. partije, ali se ispostavilo da je to bio nesporazum, jer je Keane trebao u njegovo ime predati tu partiju.
Karpov dolazi točno minutu prije početka igre. Hitrim kratkim koracima stupa i ide pravo za šahovski stol na sredini scene. Korčnoj nekada dođe i pet minuta ranije. Noseći veliki termos s kavom, on obično ne žuri ka stolu. Odmara se prvo u fotelji u prednjem dijelu pozornice. Obojica se, uz obostrane naklone, pozdravljaju sa sucima. Prve tri minute igre pripadaju fotoreporterima i snimateljima, koji nastoje ugrabiti što više snimaka.
Svjetski šampion često baci pogled na gledalište i na snimatelje, dok je Korčnoj „zauzet“ studiranjem formulara za pisanje partije i nezainteresiran za ostale, pogotovu za partnera koji sjedi preko puta. Od devete partije, kada je sukob zaoštren zbog odbijanja Karpova da se rukuje prije partije Korčnoj je prestao u formular upisivati ime svog suparnika. To mora učiniti sudac. Očevidno Korčnoj ne želi „spominjati“ ime svog partnera čak ni pismenim putem…
Prve poteze vuku obično velikom brzinom, tako da demonstratori jedva stižu pratiti ih. Ponekad se u tim analizama, pripremljenim u „domaćim laboratorijima“, ponešto poremeti i onda nastaje dugo razmišljanje. Korčnoj ponekad zastane već kod drugog poteza i utroši po petnaestak minuta vremena.
Korčnoju kao da je u tome uzor Bronstein, koji je poznat po tome što ponekad na prvi potez razmišlja i po 50 minuta. Karpov igra brzo, kao njegov uzor u šahu Capablanca.
Korčnoj igra s naporom, muči se tražeći plan, pokušavajući „nešto“ naći i u jednakoj poziciji, boreći se protiv sata i pozicije. On savija noge „u klupko“, hvata „zalet“ rukama, a onda ih za kratko stavi u džepove od sakoa, naginje se nad tablom, pogleda na sat i onda – nježno povuče figuru, kao da želi time obuzdati neurozu. Karpov ponekad „treska“ nogama, ali je teško na njemu vidjeti neurozu. On nastoji „ošamutiti“ suparnika u vremenskoj oskudici. Ponekad je to donijelo uspjeh, ali je Karpov nekoliko puta time napravio promašaj. U stvari, mnogi mu zamjeraju da je u nekoliko partija, igrajući na protivnikov nedostatak vremena, igrao suviše površno i ispustio dobitak.
Bora Ivkov
U nedavno objavljenoj biografiji Karpov navodi partiju protiv Ivkova, s turnira u Caracasu, 1970. godine, u kojoj je Ivkov ponudio remi, a Karpov je odbio, igrajući na suparnikov zeitnot. Karpov je na kraju izgubio. To je jedna izgubljena partija koju Karpov daje u zbirci svojih izabranih partija. On i izvodi iz toga didaktički zaključak: „Otada sam odlučio da više nikada ne igram na suparnikovo vrijeme“. Ipak, tu pouku on nije koristio u svom meču u Bagiju.
Čim povuče potez, Korčnoj odlazi od stola, ostavljajući partnera da razmišlja, a on se odmara u fotelji u prednjem dijelu pozornice. Čak i u relativnoj oskudici vremena Korčnoj primjenjuje tu maniru. Možda on to čini da bi bio dalje od partnera i samo onda „kad je nužno“, a možda i radi toga da bi umirio samog sebe.karpov skoro nikada ne ustaje od table. Jedino kad je zadovoljan pozicijom on šeće po sceni („na svojoj polovini“), dajući time do znanja i partneru da je zadovoljan načinom na koji je riješio probleme. Točno u 19:15 sati sucu se javlja konobar koji Karpovu donosi jogurt. Svjetski prvak obično odnosi piće u sobu za odmor.Novinari su taj jogurt nazvali „pićem kojim vraća snagu“. Korčnoj obično na sceni, u svojoj fotelji za odmor, „ugrabi“ između poteza da popije kavu iz termosa ili da pojede komad švicarske čokolade.
Sitne i krupne žalbe igrača su sada skoro prestale. Ipak, oni su osjetljivi na sve što se događa na sceni. Za vrijeme 29. partije Korčnoj je skrenuo pažnju sucu da fotoreporter „Paris-Matcha“ snima igrače kroz odškrinuta vrata na galeriji, na daljini od 20 metara. Karpovu smeta buka uređaja za klimatizaciju.
Za tri mjeseca igrači nisu prozborili međusobno nijednu riječ.
Korčnoj više voli s partnerom „govoriti“ preko suca, pa i kad treba ponuditi remi. Ali, što treba uraditi kad igrač želi popraviti figuru: treba li prvo poći do suca i kazati uobičajeno „jadoube“, da bi to ovaj saopćio suparniku.
Sve se ovdje obavlja šuteći i kad treba ponuditi remi i kad treba predati partiju. Te „seanse šutnje“ ponavljaju se iz partije u partiju već 86 dana.