___________________________ TRENUTNA SVJETSKA PRVAKINJA
Mariya Muzychuk 2015- , Ukrajina
Svjetski prvaci
javascript:%20void(0);
Nezvanični prvaci
Pedro Damiăo, ~1520, Portugal
Ruy López de Segura, ~1560, Španjolska
Paolo Boi and Leonardo da Cutri, ~1575, Italija
Alessandro Salvio, ~1600, Italija
Gioacchino Greco, ~1620, Italija
Legall de Kermeur, ~1730–1747, Francuska
Francois-André Philidor, ~1747–1795, Francuska
Alexandre Deschapelles, ~1800–1820, Francuska
Louis de la Bourdonnais, ~1820–1840, Francuska
Howard Staunton, 1843–1851, Engleska
Adolf Anderssen, 1851–1858
1860–1866, Njemačka
Paul Morphy, 1858–1859, SAD
Wilhelm Steinitz, 1866–1886, Austrija
Nesporni svjetski prvaci
1. Wilhelm Steinitz, 1886–1894, Austrija/SAD
2. Emanuel Lasker, 1894–1921, Njemačka
3. Jose Raul Capablanca, 1921–1927, Kuba
4. Aleksandar Aljehin, 1927–1935, Rusija
5. Max Euwe, 1935-1937, Nizozemska
4. Aleksandar Aljehin, 1937–1946, Francuska
6. Mihail Botvinnik, 1948–1957, SSSR
7.Vasilij Smislov, 1957–1958, SSSR
6. Mihail Botvinnik, 1958–1960, SSSR
8. Mihail Talj, 1960–1961, SSSR
6. Mihail Botvinnik, 1961–1963, SSSR
9. Tigran Petrosian, 1963–1969, SSSR
10. Boris Spaski, 1969–1972, SSSR
11. Robert J Fischer, 1972–1975, SAD
12. Anatolij Karpov, 1975–1985, SSSR
13. Gari Kasparov, 1985–1993, SSSR/Rusija
Ujedinjeni svjetski prvaci
14. Vladimir kramnik, 2006–2007, Rusija
15. Viswanathan Anand, 2007-2013, Indija
16. Magnus Carlsen, 2013- , Norveška
Prvaci i Prvakinje
"Klasični" svjetski prvaci
Gari Kasparov, 1993–2000, Rusija
Vladimir Kramnik, 2000–2006, Rusija
FIDE svjetski prvaci od 1993.
Anatolij Karpov, 1993–1999, Rusija
Aleksandar Halifman, 1999–2000, Rusija
Viswanathan Anand, 2000–2002, Indija
Ruslan Ponomariov, 2002–2004, Ukrajina
Rustam Kasimdzhanov, 2004–2005 , Uzbekistan
Veselin Topalov, 2005-2006, Bugarska
Nježniji spol
javascript:%20void(0);
Svjetske prvakinje
Svjetske prvakinje
1.Vera Menčik, 1927–1944, Engleska
2. Ljudmila Rudenko, 1950–1953, SSSR
3. Elizabeta Bikova, 1953–1956, SSSR
4.Olga Rubcova, 1956–1958, SSSR
3. Elizabeta Bikova, 1958–1962, SSSR
5. Nona Gaprindašvili, 1962–1978, SSSR
6. Maja Čiburdanidze, 1978–1991, SSSR
7. Xie Jun, 1991–1996, Kina
8. Susan Polgar, 1996–1999, Mađarska
7. Xie Jun, 1999–2001, Kina
9. Zhu Chen, 2001–2004, Kina
10. Antoaneta Stefanova, 2004-2006, Bugarska
11. Xu Yuhua (2006–2008), Kina
12. Alexandra Kosteniuk (2008–2010), Rusija
13. Yifan Hou (2010–2012), Kina
14. Anna Ushenina (2012–2013), Ukrajina
13. Yifan Hou (2013–2015), Kina
15. Mariya Muzychuk (2015- ), Ukrajina
Naučio sam... da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo
Naučio sam... da uvijek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da si može pomoći na drugi način.
Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.
Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.
Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Mozgalice
15.04.2006., subota
STEINITZ – ČIGORIN
Dvije godine poslje matcha sa Zukertortom, za vrijeme boravka u Havani, Wilhelmu Steinitzu predložili su da odigra match za prvenstvo svijeta s bilo kojim majstorom koga on sam bude izabrao.
Ovo je prvi i jedini put u povijesti borbe za šahovsku krunu da svijetski prvak bira svog izazivača. Izbor šampionov pao je na ruskog šahistu Mihaila Čigorina.
Evo kako je Steinitz motivirao svoj izbor govoreći o sebi u trećem licu: «Od kvalitetnih majstora izdvajao je ruskog šahistu Čigorina s kojim se ranije susreo dva puta. Na međunarodnom turniru u Beču 1882. gdje su dobili po jednu partiju, i u Londonu 1833., kada je u obje partije trijumfirao Čigorin».
Za čudo da je Steinitz izabrao igrača s kojim je najmanje odigrao partija i s kojim je imao negativan osobni score. Iz kruga tada najjačih šahista svijeta, Steinitz je u matchevima pobjedio Blackburnea i Mackenziea, dok je Winawer bio zauzet komercijalnim poslovima, tako da ga borba za svijetski tron nije uopće zanimala. U međuvremenu, Johannes Zukertort već je bio umro. Jasno, u to doba među živima nije bilo ni Morphyja, a ni Anderssena, dok je Kolisch ležao na samrti u Beču. S njemačkim majstorom Louisom Paulsenom, Steinitz je želio odigrati match, al se nisu našla sredstva. Pretendenti na šahovski prijesto bili su Blackburne, Gunsberg, Čigorin, Englisch, Birda i Mackenziea.
Čigorin je prihvatio izazov i krenuo na Kubu. Match je otpočeo u Havani 20. siječnja 1889. godine. Pravilnikom matcha igralo se na bolji rezultat od 20 partija. Vremenska kontrola bila je 15 poteza na sat. Match je u svom prvom dijelu bio zanimljiviji, jer su majstori naizmenice dobivali partije. Zanimljivo je napomenuti da su dva jedina remija postignuta u dvije posljednje partije – 16. i 17. Inače, sve partije s bijelim figurama Steinitz je otvarao izbacujući kraljevog skakača na polje f3. Čigorin je kao bijeli igrao Evansov gambit i postigao pozitivan rezultat što se, naravno, pokazalo da je izbor Evansoog gambita bio potpuno opravdan. Mađutim, u vođenju crnih figura rezultat je bio više nego katastrofalan po Čigorina 1:7, što se može smatrati glavnim uzrokom njegovog poraza. Uz to, on je veoma malo pažnje poklanjao obrani. Očevidno je da njegov napadački stil nije mogao doći do punog izražaja, naročito s crnim figurama.
U to vrijeme nije bilo u modi da se igrači pripremaju za takmičenje. Emanuel Lasker je ukazao da je Pillsbury prvi uveo pripremu u praksu. Tadašnji šahovski korifeji su polazili od činjenice da je talent neophodan i odlučujući i da se treba oslanjati isključivo na njega.