Marketing
STEINITZ – ČIGORIN
Dvije godine poslje matcha sa Zukertortom, za vrijeme boravka u Havani, Wilhelmu Steinitzu predložili su da odigra match za prvenstvo svijeta s bilo kojim majstorom koga on sam bude izabrao.
Ovo je prvi i jedini put u povijesti borbe za šahovsku krunu da svijetski prvak bira svog izazivača. Izbor šampionov pao je na ruskog šahistu Mihaila Čigorina.
Evo kako je Steinitz motivirao svoj izbor govoreći o sebi u trećem licu: «Od kvalitetnih majstora izdvajao je ruskog šahistu Čigorina s kojim se ranije susreo dva puta. Na međunarodnom turniru u Beču 1882. gdje su dobili po jednu partiju, i u Londonu 1833., kada je u obje partije trijumfirao Čigorin».
Za čudo da je Steinitz izabrao igrača s kojim je najmanje odigrao partija i s kojim je imao negativan osobni score. Iz kruga tada najjačih šahista svijeta, Steinitz je u matchevima pobjedio Blackburnea i Mackenziea, dok je Winawer bio zauzet komercijalnim poslovima, tako da ga borba za svijetski tron nije uopće zanimala. U međuvremenu, Johannes Zukertort već je bio umro. Jasno, u to doba među živima nije bilo ni Morphyja, a ni Anderssena, dok je Kolisch ležao na samrti u Beču. S njemačkim majstorom Louisom Paulsenom, Steinitz je želio odigrati match, al se nisu našla sredstva. Pretendenti na šahovski prijesto bili su Blackburne, Gunsberg, Čigorin, Englisch, Birda i Mackenziea.
Čigorin je prihvatio izazov i krenuo na Kubu. Match je otpočeo u Havani 20. siječnja 1889. godine. Pravilnikom matcha igralo se na bolji rezultat od 20 partija. Vremenska kontrola bila je 15 poteza na sat. Match je u svom prvom dijelu bio zanimljiviji, jer su majstori naizmenice dobivali partije. Zanimljivo je napomenuti da su dva jedina remija postignuta u dvije posljednje partije – 16. i 17. Inače, sve partije s bijelim figurama Steinitz je otvarao izbacujući kraljevog skakača na polje f3. Čigorin je kao bijeli igrao Evansov gambit i postigao pozitivan rezultat što se, naravno, pokazalo da je izbor Evansoog gambita bio potpuno opravdan. Mađutim, u vođenju crnih figura rezultat je bio više nego katastrofalan po Čigorina 1:7, što se može smatrati glavnim uzrokom njegovog poraza. Uz to, on je veoma malo pažnje poklanjao obrani. Očevidno je da njegov napadački stil nije mogao doći do punog izražaja, naročito s crnim figurama.
U to vrijeme nije bilo u modi da se igrači pripremaju za takmičenje. Emanuel Lasker je ukazao da je Pillsbury prvi uveo pripremu u praksu. Tadašnji šahovski korifeji su polazili od činjenice da je talent neophodan i odlučujući i da se treba oslanjati isključivo na njega.
Post je objavljen 15.04.2006. u 17:31 sati.